REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 74 Pž-5983/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza M. Z. d.o.o. u stečaju, Z., OIB … , kao pravni sljednik M. Z. d.o.o. u stečaju, Z., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB … , koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 168.428,99 kn, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-450/21-6 od 30. studenog 2021., 30. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-450/21-6 od 30. studenog 2021. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 168.428,99 kn (stošezdesetosamtisuća- četiristodvadesetosam kuna i devedesetdevet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2008. do isplate i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 35.784,81 kn (tridesetpettisućasedamsto- osamdesetčetiri kune i osamdesetjednu lipu) sa zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2021.
II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kn (jedanaesttisućaosamsto- sedamdesetpet kuna).
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. njezine izreke Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženici u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 168.428,99 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 29. rujna 2008. do isplate, a u točki II. njezine izreke naložio je tuženici u roku od osam dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 35.784,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2021. do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojemu je pregledao isprave priložene u spis i utvrdio da tužitelj osnovano od tuženice zahtijeva povrat iznosa koji je zadržala temeljem rješenja Ministarstva, Uprave, Područnog ureda u Z., Klasa: UP/I-471-02/02-01/1028, Ur.broj: 513-07- 01-02-44 od 20.- svibnja 2003. (dalje: rješenje od 20. svibnja 2003.) zaplijenivši pravo na povrat poreza na dobit u utuženom iznosu iako je to rješenje poništeno rješenjem Ministarstva, Uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I- 471/02/02-01/1028, Ur.broj: 513-07- 01-08-72 od 29. rujna 2008. (dalje: rješenje od 29. rujna 2008.). Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda tuženica nije mogla staviti u prijeboj tužiteljevu tražbinu s tražbinom tuženice prema tužitelju iz rješenja Ministarstva, Uprave, Područnog ureda Z., Odjela za nadzor, Klasa:UP/I-471-02/01-01/1028, Ur.broj: 513-07-01-03-52 od 12. lipnja 2003. (dalje: rješenje od 12. lipnja 2003.), koje je postalo ovršno 26. veljače 2004., u utuženom iznosu zato što je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren ranije, 24. ožujka 2003., a tuženica u stečajni postupak nije prijavila svoje potraživanje s osnove poreza na dobit. Prema stavu prvostupanjskog suda, tuženica je utuženi iznos stekla po osnovi koja je kasnije otpala. Odluka se temelji na odredbi članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i članka 103. i članka 105. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03; dalje: SZ/96), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/, 118/14 i 107/15; dalje: Tbr…OT).
3. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP-a zato što je odlučeno o sporu koji ne ide u sudsku nadležnost. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zato što prvostupanjski sud nije utvrdio je li porezno tijelo donijelo odluku o zahtjevu tužitelja za povrat više uplaćenog poreza na dobit kao ni činjenicu da je tuženica izvršila prijeboj previše plaćenog poreza na dobit s potraživanjem utvrđenim u rješenju od 12. lipnja 2003. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je valjalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dobit. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn. 4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijanom presudom nisu povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP-a na koju ukazuje tuženica u svojoj žalbi. Predmet spora nije zahtjev o pravu na povrat poreza ili na utvrđenje pravilnosti ili zakonitosti poreznog rješenja već imovinskopravni zahtjev za isplatu koji ide u sudsku nadležnost sukladno odredbi članka 34.b točke 5. ZPP-a.
7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice koje proizlaze iz predmetnog spisa
i
koje
između
stranaka
nisu
bile
sporne:
- tužitelj je stekao pravo na povrat poreza na dohodak u iznosu od 168.428,99 kn,
- 24. ožujka 2003. otvoren je stečajni postupak nad tužiteljem,
- tuženica nije prijavila u stečajni postupak svoje potraživanje prema tužitelju s osnove nepodmirenog poreza na dobit,
- rješenjem od 20. svibnja 2003. tuženica je zaplijenila tužiteljevo pravo na povrat poreza na dobit u iznosu od 168.428,99 kn,
- rješenjem od 29. rujna 2008. poništeno je rješenje od 20. svibnja 2003.,
- rješenjem od 12. lipnja 2003. naloženo je tužitelju platiti manje obračunat porez na dobit u iznosu od 1.420.714,56 kn,
- tuženica je predmetno tužiteljevo potraživanje prebila sa svojim potraživanjem iz rješenja od 12. lipnja 2003.
9. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za povrat više uplaćenog poreza na dobit u iznosu od 168.428,99 kn i je li tuženica izvršila prijeboj. Iz priloženog dopisa Ministarstva, Uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. – T. od 12. prosinca 2008. tužitelju (str. 25. spisa) stoji da su 10. listopada 2008. zaprimili zahtjev za povrat više uplaćenog poreza na dobit u iznosu od 168.428,99 kn, ali da je izvršen prijeboj s potraživanjem utvrđenim rješenjem od 12. lipnja 2003. Dakle, Poreznoj upravi bilo je nesporno da tužitelj prema njoj ima nesporno potraživanje s osnove povrata više uplaćenog poreza na dobit u iznosu od 168.428,99 kn i sama navodi da je taj iznos prebila s dijelom svoje dospjele tražbine koju ima prema tužitelju iz izvršnog rješenja od 12. lipnja 2003.
10. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
11. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj prije otvaranja stečajnog postupka imao dospjelo potraživanje prema tuženici u iznosu od 168.428,99 kn i da je tuženica imala dospjelo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 1.420.714,56 kn koje je stekla nakon otvaranja stečajnog postupka temeljem rješenja od 12. lipnja 2003. koje je postalo izvršno 26. veljače 2004. Tuženica u odnosu na navedeno potraživanje prema tužitelju nema status stečajnog vjerovnika već vjerovnika stečajne mase. Prvostupanjski sud se stoga pogrešno poziva na odredbu članka 103. SZ/96 (koja govori o situaciji kad stečajni vjerovnik u vrijeme otvaranja stečajnog postupka ima pravo na prijeboj) i na odredbu članka 105. SZ/96 zato što se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o situacijama iz točaka 1. do 4. toga članka kada prijeboj nije dopušten.
12. Odredbom članka 115. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 127/00, 86/01, 150/02 i 147/08; dalje: OPZ/00) propisano je da se na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-dužničkog odnosa primjenjuje ZOO (ako OPZ/00 nije drugačije određeno). Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da se mogu prebiti novčane tražbine koje su dospjele, a odredbom članka 196. ZOO-a da prijeboj nastaje izjavom o prijeboju. Tuženica je svoju tražbinu prema tužitelju stekla temeljem izvršnog poreznog rješenja od 12. lipnja 2003., odnosno nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem pa je mogla prebiti svoje potraživanje s potraživanjem tužitelja u utuženom iznosu.
13. Slijedom navedenog, prijebojem međusobnih dospjelih novčanih tražbina u iznosu od 168.428,99 kn nije došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženice sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
14. Sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a, prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2., članka 155. i članka 164. stavaka 1. i 2. ZPP-a.
16. Potrebni parnični troškovi tuženice u predmetnoj pravnoj stvari bili su: odgovor na tužbu, što sukladno Tbr. 8/1 OT iznosi 2.500,00 kn, zastupanje tuženice na ročištu 13. studenog 2019., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 1.250,00 kn te na ročištima održanim 1. srpnja 2021. i 25. listopada 2021., što sukladno Tbr. 9/1 OT iznosi 2 x 2.500,00 kn, sastav žalbe od 6. prosinca 2021., što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 3.125,00 kn. Ukupni potrebni troškovi tuženice u predmetnoj pravnoj stvari iznose 11.875,00 kn.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Sutki
nja
Draženka Deladio
