Poslovni broj: UsI-65/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ž. G., OIB: …, J., kojeg zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, OIB: …, Središnji ured, Z., radi novčane naknade za nezaposlene, 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/17-01/177, URBROJ: 344- 116/2-20-02 od 11. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-05/17-01/177, URBROJ: 344-116/2-20-02 od 11. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, R. u. Z., KLASA: UP/I- 102-05/11-01/8110, URBROJ: 251-67/12-17-05 od 12. srpnja 2017. kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 12. srpnja 2017. obnovljen je postupak okončan rješenjem R. u. Z. KLASA: UP/l-102-05/11-01/8110, URBROJ: 251-67/1-11- 02 od 9. kolovoza 2011., to je rješenje poništeno i zamijenjeno novim rješenjem te je utvrđeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

3. Tužitelj u bitnom smatra da je obnovljeni postupak nepravovremen u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja suprotno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže tužbu usvojiti, poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naložiti tuženiku da mu podmiri troškove postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu poziva se na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbu.

5. Tužitelj u podnesku od 7. listopada 2021. u bitnom predlaže spajanje predmeta te smatra navode tuženika iz odgovora na tužbu neobrazloženim i netočnim.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS). O tome koje su činjenice relevantne odlučuje sud na temelju pravne kvalifikacije upravne stvari. Ovaj Sud je utvrdio da relevantne činjenice nisu sporne, a da činjenice koje tužitelj smatra spornim nisu relevantne.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da se tužitelj dana 1. kolovoza 2011. prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, P. s. Z. te istoga dana podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa kod poslodavca A. d.o.o. s danom 27. srpnja 2011.;

- da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/l-102-05/11- 01/8110; URBROJ: 251-67/1-11-02 od 9. kolovoza 2011. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 390 dana, počevši od 28. srpnja 2011. do zaključno 20. kolovoza 2012., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu;

- da je prvostupanjsko tijelo rješavajući zahtjev žalitelja za ostvarivanje prava na novčanu naknadu od 20. travnja 2017., naknadno došlo do saznanja, uvidom u elektronički zapis staža osiguranja da je žalitelju uspostavljeno osiguranje po osnovi „radni odnos" kod poslodavca D. d.d. za razdoblje od 28. srpnja 2011. do 31. listopada 2015.;

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 25. Gžr-378/13-3 od 8. travnja 2014. potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-535/12 od 20. srpnja 2012. u dijelu kojim se, između ostalog, utvrđuje da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelja Ž. G. kod tuženika poslodavca D. d.d.

9. Prvostupanjsko tijelo je obnovilo postupak okončan rješenjem od 9. kolovoza 2011. na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje ZUP).

10.1. Drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni pa je na temelju članka 116. točke 3. ZUP-a žalbu odbilo.

10.2. Tuženik smatra da je pravilno prvostupanjsko tijelo postupilo kada je po službenoj dužnosti pokrenulo obnovu postupka okončanog rješenjem o pravu na novčanu naknadu i utvrdilo da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti uz obrazloženje da je tužitelj sudskom presudom vraćen u radni odnos kod poslodavca D. d.d., da su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda i primao novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti na temelju rješenja o pravu na novčanu naknadu pa da se nije mogao smatrati nezaposlenom osobom, a posljedično ni ostvariti prava s osnova nezaposlenosti.

10.3. Međutim, drugostupanjsko tijelo smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno obnovilo postupak na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a te da je trebalo obnoviti postupak na temelju članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a budući da u konkretnom slučaju saznanje da je tužitelju uspostavljen radni odnos i za razdoblje za koje je ostvarivao pravo na novčanu naknadu kao nezaposlena osoba ne predstavlja novu činjenicu odnosno novi dokaz sukladno članku 123. stavku 1. točke 1. ZUP-a. Nadalje, tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno citiralo Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj 16/17) te je trebalo citirati zakonske odredbe Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj 80/08. i 121/10.) koji je bio na snazi u trenutku prijave u evidenciju Zavoda te podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu i donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu. Konačno, tuženik zaključuje kako oba zakona u citiranim člancima jednako propisuju, pa da to nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

11. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik nije povrijedio pravila postupka iz članka 98. stavka 5. ZUP-a. Naime, obrazloženje osporavanog rješenja sadrži jasne i potpune razloge.

12. Ovaj Sud je na temelju članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir naprijed navedene pravno relevantne činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.

13.1. Odredbom članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, bez vremenskog ograničenja, ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

13.2. Člankom 9. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj 80/08. i 121/10 - dalje: Zakon), koji je bio na snazi u trenutku prijave u evidenciju Zavoda te podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu i donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu, propisano je da evidenciju nezaposlenih osoba vodi Zavod na osnovi prijave nezaposlene osobe.

13.3. Prema odredbi članka 10. stavka 1 Zakona nezaposlenom osobom se u smislu Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad. 13.4. Člankom 37. stavkom 1. Zakona je propisano da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.

14. Obnovi postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a može se pristupiti bez vremenskog ograničenja. Obnova postupka po toj osnovi dolazi u obzir ako se rješenje koje je predmet obnove temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo je o tom pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

15. Prema ocjeni ovog Suda ostvaren je razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a okončanog rješenjem kojim je nezaposlenoj osobi priznato pravu na novčanu naknadu u određenom razdoblju, poništenje rješenja koje je predmet obnove i za donošenje rješenja da toj osobi ne pripada pravo na novčanu naknadu za navedeno razdoblje, ukoliko je nadležni sud kasnije odlučio da je otkaz ugovora o radu kod poslodavca nedopušten zbog čega je toj osobi uspostavljen radni odnos u tom razdoblju (u tom smislu i Visoki upravni sud u Usž-859/19 i Usž-2957/19 od 5. rujna 2019.). Naime, činjenična osnova rješenja o pravu na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti je nezaposlenost osobe koja traži naknadu, odnosno pravno pitanje postojanja ili nepostojanja radno-pravnog odnosa te osobe. Zbog drukčije odluke suda o dopuštenosti otkaza, odnosno o postojanju radnog odnosa, došlo je do gubitka činjenične osnove rješenja koje je predmet obnove, a koje je javnopravno tijelo koje vodi upravni postupak riješilo kao prethodno pitanje.

16. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za spajanje spisa s obzirom na ustaljenu sudsku praksu da u jednom upravnom sporu sud odlučuje o zakonitosti jedne pojedinačne odluke.

17. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 30. ožujka 2022.

Sudac

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.