Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-544/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog G. I., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 31. listopada 2019., broj: 15 PpP-970/2019, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. G. I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. G. I. u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 15. svibnja 2019. u 20,35 do 16. svibnja 2019. u 6,25 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno 600,00 (šesto) kuna kazne, pa mu je preostalo za platiti 4.400,00 (četiritisućečetiristo) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana od primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II Žalba okr. G. I. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okr. G. I. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, po braniteljima iz Odvjetničkog društva Lj.&V., odvjetnicima u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim prvostupanjskom presudom je na štetu žalitelja počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čanka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja u izrečenu kaznu.

4.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik 15. svibnja 2019. od 20,35 sati do 16. svibnja 2019. u 06,25 sati bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, a vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunato u izrečenu novčanu kaznu, kako je to propisano odredbom članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao 600,00 kuna, pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 4.400,00 kuna, kako je to navedeno pod toč. I izreke ove presude.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da nije imao mogućnost braniti se u postupku urednim pozivanjem na ispitivanje, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sud dostavu poziva za okrivljenika uputio za dan 9. srpnja 2019. i 2. rujna 2019., a dostava poziva vratila se s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, uz prethodno ostavljene obavijesti, pri čemu je žalitelju uz optužni akt (prekršajni nalog) uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, sa upozorenjima o pravima i obvezama do pravomoćnog završetka postupka, pa tako i da će se u slučaju izbjegavanja dostave, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, stoga je za dan 30. listopada 2019. pozvan putem oglasne ploče suda, sukladno odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona. Protekom roka od osam dana od stavljanja poziva na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom. Iz stanja predmeta razvidno je da je poziv za dan 30. listopada 2019. istaknut na oglasnu ploču 14. listopada 2019. do 22. listopada 2019., pa je time okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku urednom dostavom poziva. Na tom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog Suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

6. Žaleći se nadalje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe.

Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog Suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj Sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza na glavnoj raspravi, pravilnom ocjenom iskaza svjedoka T. Č. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i svojstvo vozača kritične zgode u prometu na cesti dok odbijanje ponuđenog testiranja na prisutnost opojnih droga prilikom kontrole vozača proizlazi iz rezultata provedenog postupka na glavnoj raspravi, odnosno iskaza policijskog službenika T. Č. i tome suglasnog zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 15. svibnja 2019. (list 7 spisa) budući da iz sadržaja tog dokaza jasno proizlazi da je odbio ponuđeno ispitivanje, kao i da je odbio stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, te je takav zapisnik bez primjedbi potpisao. Žalitelj je urednim pozivanjem na glavnu raspravu imao mogućnost, u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog, međutim isto je propustio učiniti. Također se ističe, da je i branitelj uredno pozvan na glavnu raspravu i da je imao mogućnost poduzimati sve radnje u korist svog branjenika, osim dati obranu, međutim, pozivu se nije odazvao, niti opravdao izostanak.

7.2. U svezi prigovora na postupanje policijskih službenika ističe se da je žalitelj, kao i svaki građanin, imao mogućnost obratiti se nadležnom tijelu Ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske zahtjevom za zaštitu zakonitosti postupanja u svezi pritužbi na njihov rad, jer rješavanje tog pitanja nije u nadležnosti ovog drugostupanjskog suda, niti je utjecalo na pravilnost činjeničnog utvrđenja, budući da se odluka u ovom predmetu temelji na dokazima izvedenim na glavnoj raspravi pred sudom, sukladno odredbe čanka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona.

7.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Ispitujući nadalje odluku u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za predmetno djelo, upravo već cijeneći raniju nekažnjavanost kao olakotnu okolnost, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

10. Odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud smatra na zakonu utemeljenom, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja drsko kršenje prometnih propisa i opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela te potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje odluku suda prvog stupnja.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.