Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-684/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. A., zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) i članka 35. stavka 1. točke 4. i stavka 2. istog Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, rješavajući o žalbi okrivljenog J. A., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje 02/II, KLASA: 413-01/19-26/376, URBROJ: 513-02-6001/3-20-10 od 8. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog J. A., preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju na način da se za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenom J. A. izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, koju je dužan platiti u 5 (pet) mjesečnih obroka, time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od 30 (trideset) dana od prethodne uplate pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ista plaćene u cjelini.

II U povodu žalbe okrivljenog J. A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju, glede prekršaja opisano u točki II izreke tog rješenja, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni J. A. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

-

2-

oslobađa se optužbe

da:

kao porezni obveznik - obveznik fiskalizacije u srpnju 2018. nije nadležnoj Poreznoj upravi, dostavio podatke o poslovnom prostoru oznake „XX” u R., na adresi N. o. bb, a koji posluje u sastavu proizvodno trgovačko obrta „F-T.” iz Z.,

pa da je time počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

III Uslijed odluke pod točkom II, žalba okrivljenog J. A. je bespredmetna u ovom dijelu.

IV U povodu žalbe okrivljenog J. A., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju, u pravnoj oznaci djela opisanog pod točkom III izreke tog rješenja, na način da se prekršaj činjenično opisan u toj točki pravno označava kao prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 4. u svezi stavka 2. istog Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

V U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J. A. te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

VI Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni J. A. dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni J. A. u točki I proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci tog rješenja te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 7.500,00 kuna, dok je u točki II proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, za koji prekršaj je na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.

2. U točki III istog rješenja protiv okrivljenog J. A. je na temelju članka 190. stavka 1. u svezi članka 24.a Prekršajnog zakona obustavljen prekršajni postupak, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 4. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, pobliže opisanog u toj točki izreke.

3. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne primjene pravila postupka i troškova postupka, navodeći u bitnome da nije imao namjeru vrijeđati niti jedan zakonski ili podzakonski propis, navodi kako radi samo ljeti, što se vidi iz činjenice da ima sezonski obrt. Napominje kako je jedini

-

3-

član kućanstva koji radi, ima kćer staru godinu i četiri mjeseca te bi plaćanje kazne u određenom iznosu izuzetno narušilo njihov ionako nizak životni standard.

5. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika iz točke I kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje ovaj Sud je zaključio da je pravilnom ocjenom obrane okrivljenika te predmetu priložene materijalne dokumentacije, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak izvelo pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, u bitnome da nije kao porezni obveznik - obveznik fiskalizacije 4. srpnja 2018. u prodajnom objektu trgovačkog obrta „F-T.” iz Z., izdao račun za obavljenu uslugu prodaje jedne dječje igračke u iznosu od 50,00 kuna, a koji je naplaćen u gotovini, čime je počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.

9. Sukladno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko prekršajno tijelo je pravilno svoje saznanje o djelu zasnovalo na ocjeni u postupku izvedenih dokaza, te u zakonito i ispravno provedenom postupku pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki I izreke prvostupanjskog rješenja o prekršaju, za svoja činjenična utvrđenja dalo valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok žalbeni navodi ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.

10. Ujedno, kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru.

11. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i okrivljenika, ocijenio da je novčana kazna izrečena od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, prestroga.

12. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju u pogledu odluke o kazni razvidno je da je Vijeće za prekršaje kao olakotnu okolnost cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, a druge olakotne okolnosti niti otegotne nisu utvrđene.

-

4-

13. Unatoč tome što inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja određeni stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uvažavajući olakotnu okolnost koju je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak te uzimajući u obzir tešku gospodarsku situaciju i protek vremena od počinjenja prekršaja, kao i vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za daljnje ublažavanje novčane kazne, pa je preinačio pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni na način opisan u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Ovaj Sud je mišljenja kako je novčana kazna odmjerena okrivljeniku od strane ovog drugostupanjskog suda, primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

15. Nadalje, primjenjujući odredbu članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je odredio otplatu novčane kazne u pet obroka, kako je navedeno u točki I izreke ove presude. Također, trebalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti ako u roku određenom za obročno plaćanje plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske odluke, smatrat će se da je ista u cjelini plaćena.

16. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio je da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona budući djelo za koje se okrivljenik optužuje, pobliže opisanog u točki II izreke pobijanog rješenja o prekršaju, po propisu nisu prekršaji.

17. Naime, iz sadržaja spisa razvidno je da je ovlašteni tužitelj Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Središnji ured, Sektor za mobilne jedinice, Područna jedinica – Služba za mobilne jedinice Pula-Pola, izdala 12. siječnja 2019. prekršajni nalog broj 2/2019, KLASA: 471-01/18-20/1332, URBROJ: 513-02-1983/3-19-6, protiv okrivljenika, koji je u povodu prigovora okrivljenika prihvaćen optužnim prijedlogom, te je na traženje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupka dopunjen, između ostalog i u točki 2) te se okrivljeniku stavlja na teret da nije u srpnju 2018. godine Poreznoj upravi dostavio podatak o poslovnom prostoru na lokaciji u U., N. O. bb, u kojem je obavljao djelatnost trgovine na malo tekstilom, odjećom i obućom na štandovima i tržnicama, što je u suprotnosti s člankom 15. stavkom 2. i člankom 19. stavkom 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te da je time počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a što je kažnjivo po članku 34.a stavka 2. istog Zakona.

18. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, počinjenog na način što kao porezni obveznik – obveznik fiskalizacije u srpnju 2018. godine, nije nadležnoj Poreznoj upravi, dostavio podatak o poslovnom prostoru oznake „XX” u R. na adresi N. o. bb, a koji posluje u sastavu proizvodno trgovačko

-

5-

obrta „F-T.” iz Z., čime da je počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, za koji prekršaj je sukladno članku 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođen od novčane kazne.

19. Međutim, usporedbom pobijanog rješenja o prekršaju s optužnim prijedlogom utvrđeno je da iz činjeničnog opisa radnje prekršaja sadržane u optužnom aktu, a tako je i u rješenju o prekršaju, ne proizlaze zakonom propisana obilježja prekršaja.

20. Nedvojbeno je da činjenični opis prekršaja, kako je on naveden u dopuni optužnog prijedloga sadrži u biti samo zakonski opis djela, a ne i konkretno obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Nadalje, imajući u vidu okrivljenje iz izreke pobijanog rješenja o prekršaju s okrivljenjem iz optužnog akta vidljivo je da u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta između optužnog akta i izreke, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije bilo ovlašteno kreirati drugačiji činjenični opis djela, od onog činjeničnog opisa koji je naveden u optužbi.

21. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

22. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. citiranog Zakona, koja se sankcionira odredbom članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona, propisano je: „(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovog članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovni prostorima u kojima se obavlja djelatnost.“

23. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, propisano je: (1) „Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost“, dok je člankom 19. stavkom 11. citiranog zakona propisano: „Ministar financija propisat će pravilnikom dostavljanje podataka o poslovnim prostorima iz stavka 2. ovoga članka.“

24. Člankom 34.a stavkom 2. u svezi stavka 1. točke 2. citiranog Zakona propisana je novčana kazna za fizičku osobu obrtnika ili fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kao ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. obveznika fiskalizacije,

stavka 2. i članak 19. stavak 1.). U pitanju je zakonski opis za čije oblikovanje je bitan i sadržaj podzakonskog propisa, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, br. 146/12. i 115/16. – dalje u tekstu: Pravilnik), kojim se podrobnije razrađuje Zakon o fiskalizacije u prometu gotovinom.

25. U odredbi članka 19. Pravilnika propisano je:

(1) Obveznik fiskalizacije dostavlja pojedinačno podatak za svaki poslovni prostor u kojem izdaje račune, a koji podliježu postupku fiskalizacije izdavanja

-

6-

računa, prije slanja računa koji se odnosi na taj poslovni prostor te podatke o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja prilikom uključivanja u sustav fiskalizacije prema članku 19. i 19.a Zakona.

26. Obzirom na zakonski opis djela prekršaja iz kojeg proizlazi obveza dostavljanja podataka o poslovnom prostoru Poreznoj upravi prije početka dostave računa, vrijeme kada je počinitelj bio dužan dostaviti podatak o poslovnom prostoru u kojem obavlja trgovačku djelatnost, čini konstitutivno obilježje inkriminiranog prekršaja, a koja odlučna činjenica okrivljeniku optužbom nije stavljena na teret. 27. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u izreci osporavanog rješenja, kao i u optužbi, ocjena je ovog Suda kako je prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik proglašen krivima za djelo koje niti po optuženju, a niti po činjeničnom opisima iz izreke pobijanog rješenja nije prekršaj pa je time prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Treba napomenuti da obzirom da je protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju podnesena samo žalba u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

29. Slijedom navedenog, kako iz izreke prvostupanjskog rješenja o prekršaju ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, to je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku, te sukladno odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki II izreke ove drugostupanjske presude, uslijed čega je žalba okrivljenika bespredmetna u ovom dijelu.

30. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz točke III izreke, ovaj Sud je po službenoj dužnosti utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja nepotpuno pravno označio djelo okrivljenika te izostavio stavak 2. odgovarajućeg članka 35. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, a koji stavak se odnosi na fizičku osobu obrtnika, obveznika fiskalizacije, pa je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, ispravio pravnu kvalifikaciju djela okrivljenika kao u točki IV izreke ove presude.

31. Ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo članak 24.a Prekršajnog zakona, te je pravilno ocijenilo da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, za što je u obrazloženju pobijanog rješenja dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok žalbeni navodi ne ukazuje na postojanje posebnih okolnosti

-

7-

koji bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prekršajnog prava.

32. Odlučujući o žalbi okrivljenika, u dijelu koji se odnosi na odluku o trošku, ovaj Sud smatra da je okrivljenik pravilno i na zakonu utemeljeno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, pri čemu treba naglasiti da okrivljenik navode iz žalbe u odnosu na trošak postupka nije uopće obrazložio niti dokumentirao pa je i tom dijelu trebalo potvrditi rješenje o prekršaju.

33. Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenik obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka VI izreke). Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 kuna, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

34. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.