Posl. br. 17 Povrv - 396/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.1 I.2 d.d., OIB:…, iz Z…, kojeg zastupa punomoćnik B. P., OIB:…, odvjetnik u Z., protiv tuženika Komunalno društvo B. d.o.o., OIB:…, iz O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja B. P., a u odsutnosti tuženika, 25. ožujka 2022. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., poslovni broj Ovrv- 5/2019 od 11. siječnja 2019. kojim se nalaže tuženiku Komunalno društvo B. d.o.o., OIB:…, iz O., isplatiti tužitelju I.1 I.2 d.d., OIB:…, iz Z., iznos od 28.045,62 kune (dvadesetosamtisućačetrdesetpetkunaišezdesetdvijelipe) sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2016. na iznos od 10.625,00 kune, od 21. listopada 2016. na iznos od 2.500,00kuna, od 16. listopada 2016. na iznos od 6.210,31 kuna, od 17. studenog 2016. na iznos od 2.500,00 kuna, od 19. studenog 2016. na iznos od 6.210,31 kuna do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., poslovni broj Ovrv- 5/2019 od 11. siječnja 2019. kojim se nalaže tuženiku Komunalno društvo B. d.o.o., OIB:…, iz O., isplatiti tužitelju I.1 I.2 d.d., OIB:…, iz Z., nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.038,07 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., poslovni broj Ovrv- 5/2019 od 11. siječnja 2019. u dijelu koji prelazi dosuđeni iznos iz točke II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku Komunalno društvo B. d.o.o., OIB:…, iz O., naknaditi tužitelju I.1 I.2 d.d., OIB:…, iz Z., troškove postupka u iznosu od 3.300,00 kuna (tritisućetristokuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj – ovrhovoditelj ustao je s ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika – ovršenika 11. siječnja 2019. zbog isplate novčanog iznosa od 28.045,62 kune zajedno sa sa zateznim kamatama tekućim od od 2. rujna 2016. na iznos od 10.625,00 kune, od 21. listopada 2016. na iznos od 2.500,00 kuna, od 16. listopada 2016. na iznos od 6.210,31 kuna, od 17. studenog 2016. na iznos od 2.500,00 kuna, od 19. studenog 2016. na iznos od 6.210,31 kuna do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena. Kako ovršenik nije podmirio svoje dugovanje, ovrhovoditelj je predložio da se donese rješenje o ovrsi kojim se nalaže tuženiku da ovrhovoditelju isplati iznos od 28.045,62 kune zajedno sa zateznim kamatama koja teku kako je to prethodno navedeno te da mu naknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Tužitelj je u podnesku od 28. lipnja 2021. naveo da iz izvoda otvorenih računa na dan 21. svibnja 2021. proizlazi činjenica kako do tog perioda tuženik nije podmirio predmetno potraživanje. Istaknuo je da je Ugovorom broj 3-2122-1-13410/15 od 23. travnja 2015. tuženik od tužitelja naručio usluge provođenja postupka certifikacije proizvoda odnosno certifikacije kontrole tvorničke proizvodnje te određivanje vrste proizvoda za Agregat – Separaciju P. – O.. Također, naveo je da je Ugovorom broj 3-2150-1-13408/15 od 23. travnja 2015. tuženik od tužitelja naručio usluge ispitivanja agregata za beton iz separacije P., izdavanja odgovarajućih izvještaja kao i usluge stručno - tehničke podrške. Pojasnio je da se potraživanje tužitelja u iznosu od 28.045,62 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama odnosi na usluge provođenja postupka certifikacije proizvoda odnosno certifikacije kontrole tvorničke proizvodnje, te određivanje vrste proizvoda za Agregat – Separaciju P. – O. te usluge ispitivanja agregata za beton iz separacije P., izdavanja odgovarajućih izvještaja kao i usluge stručno - tehničke podrške, sukladno računu broj 2151-ST-49048, računu broj 2625- ST-49048, računu broj 2550-ST-49048 uz priležeće izvještaje broj 73182-164/16, 73182-165/16, 73182-166/16, 73182-167/16, računu broj 2827-ST-49048, računu broj 2921-ST-49048, uz priležeće izvještaje broj 73182-066/16, 73182-067/16,

2. Tuženik je uložio pravodoban prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem prethodno navedeno rješenje u cijelosti pobija. Naveo je da ne duguje nikakav novčani iznos tužitelju, te da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano iz razloga što tuženiku nije dostavio račune na koje se potraživanje odnosi. Također, naveo je da smatra da je tužitelj jednostrano ustrojio svoju poslovnu knjigu i u njoj jednostrano i neosnovano nametnuo tuženiku obvezu plaćanja usluga koje nisu vršene.

3. Trgovački sud u Dubrovniku je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 396/2019 od 30. rujna 2019. stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R. iz D. pod poslovnim brojem Ovrv-5/2019 od 11. siječnja 2019. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: izvod otvorenih računa na dan 20. prosinca 2018. (list spisa 4), izvod otvorenih računa na dan 21. svibnja 2021. (list spisa 28), ugovor broj 3-2122-1-13410/15 od 23. travnja 2015. (list spisa 29 – 36), ugovor broj 3-2150-1- 13408/15 od 23. travnja 2015. (list spisa 37-42), račun broj 2151-ST-49048 (list spisa 45 – 46), račun broj 2625-ST-49048 (list spisa 47-48), račun broj 2550-ST-49048 uz priležeće izvještaje broj 73182-164/16, 73182-165/16, 73182-166/16, 73182-167/16 (list spisa 49 – 57), račun broj 2827-ST-49048 (list spisa 58 – 59) te račun broj 2921- ST-49048 uz priležeće izvještaje broj 73182-066/16, 73182-067/16, 73182-163/16, 73182-172/16 (list spisa 60 – 70).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj je tijekom postupka učinio nespornim da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor broj 3-2122-1-13410/15 od 23. travnja 2015. kojim tuženik naručuje, a tužitelj preuzima obvezu provođenja postupka certifikacije proizvoda/certifikacije kontrole tvorničke proizvodnje/određivanje vrste proizvoda za proizvod Agregat Separacija P.

– O. te da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor broj 3-2150-1-13408/15 od 23. travnja 2015. kojim tuženik naručuje, a tužitelj preuzima da izvrši usluge ispitivanje agregata za beton iz separacija P., te izda odgovarajuće izvještaje, prema Troškovniku koji je sastavni dio Ugovora te stručno – tehnološku podršku, a što sve proizlazi iz prethodno navedenih ugovora priloženih spisu.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj tražbinu prema tuženiku, s obzirom na to da je tuženik u prigovoru naveo da ne duguje ništa tužitelju te da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano.

8.1. Uvidom u izvod otvorenih računa na dan 20. prosinca 2018. (list spisa 4) sud je utvrdio da tužitelj potražuje 29.920,62 kune od tuženika.

8.2. Iz izvoda otvorenih računa na dan 21. svibnja 2021. (list spisa 28) proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 51.768,75 kuna.

8.3. Uvidom u ugovor broj 3-2122-1-13410/15 od 23. travnja 2015. (list spisa 29 – 36) sud je utvrdio da tuženik kao naručitelj naručuje, a da tužitelj preuzima obvezu provođenja postupka certifikacije proizvoda/certifikacije kontrole tvorničke proizvodnje/određivanje vrste proizvoda za proizvod: Agregat, Separacija P. – O.. Također, iz ugovora broj 3-2150-1-13408/15 od 23. travnja 2015. (list spisa 37-42) proizlazi da tuženik kao naručitelj naručuje, a tužitelj kao izvršitelj preuzima da izvrši usluge ispitivanja agregata za beton iz separacije P., izda odgovarajuće izvještaje, prema Troškovniku koji je sastavni dio predmetnog ugovora te stručno – tehnološke podrške. Između ostalog, člankom 6. predmetnog ugovora ugovorne strane su ugovorile da će izvršitelj naručitelju ispostavljati račun nakon završetka pojedinih ispitivanja i dostave izvještaja te da se naručitelj obvezuje u roku od 10 dana ovjeriti ispostavljeni račun, kopiju istog vratiti u sjedište izvršitelja i platiti račun u roku od 30 dana od dana ispostavljanja istog u korist žiro računa izvršitelja.

8.4. Uvidom u račun broj 2151-ST-49048 (list spisa 45 – 46) sud je utvrdio da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku i to za uslugu stručno tehnološku podršku (separacija P.), u iznosu od 10.625,00 kuna.

8.5. Iz računa broj 2625-ST-49048 (list spisa 47-48) proizlazi da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku i to za uslugu certifikacija separacije, provođenje radnje potvrđivanja sukladnosti građevnog proizvoda-agregat u iznosu od 2.500,00 kuna.

8.6. Uvidom u račun broj 2550-ST-49048 uz priležeće izvještaje broj 73182- 164/16, 73182-165/16, 73182-166/16, 73182-167/16 (list spisa 49 – 57) sud je utvrdio da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku i to za uslugu ispitivanje uzoraka agregata sa separacije P., da su nakon provodenih ispitivanja izdani izvještaji koji prileže predmetnom računu, određivanja granulometrijskog sastava, određivanje oblika zrna, te procjena sitnih čestica u iznosu od 6.210,31 kuna.

8.7. Također, iz računa broj 2827-ST-49048 (list spisa 58 – 59) proizlazi da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku i to za uslugu certifikacija separacije, provođenje radnje potvrđivanja sukladnosti građevnog proizvoda – agregat, u iznosu od 2.500,00 kuna.

8.8. Uvidom u račun broj 2921-ST-49048 uz priležeće izvještaje broj 73182- 066/16, 73182-067/16, 73182-163/16, 73182-172/16 (list spisa 60 – 70) sud je utvrdio da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku i to za uslugu ispitivanje uzoraka agregata iz separacije P., da su nakon provodenih ispitivanja izdani izvještaji koji prileže predmetnom računu, određivanja granulometrijskog sastava, određivanje oblika zrna te procjena sitnih čestica u iznosu od 6.210,31 kuna.

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave.

9. Stoga je iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizašlo, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, da je dokazana činjenica da postoji tražbina tužitelja spram tuženika upravo u iznosu kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja.

10. Člankom 21. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo. Tijekom postupka sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor broj 3-2122-1- 13410/15 od 23. travnja 2015. i ugovor broj 3-2150-1-13408/15 od 23. travnja 2015. u kojima su kao ugovorne strane ugovorili da tuženik kao naručitelj naručuje, a tužitelj kao izvršitelj izvršava usluge koje su predmet ugovora. Također, sud je utvrdio da je tužitelj temeljem prethodno navedenih ugovora izdavao račune za izvršene usluge, koji prileže spisu. Iz izvoda otvorenih računa na dan 20. prosinca 2018. te na dan 21. svibnja 2021. sud je utvrdio da tuženik predmetne račune nije podmirio. Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 28.045,62 kuna. Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi članka 12.a stavka 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15, dalje u tekstu: ZFPPN), a prema kojoj ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku bez ikakve daljnje opomene pored glavnice, i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uvjetom da je vjerovnik ispunio svoje ugovorne i zakonske obveze.

Odluka o stopi zatezne kamate temelji na čl. 12a. st. 2. ZFPPN prema kojem stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.

Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka s napomenom da osnovicu za izračun navedenog troška predstavlja platni nalog koji je bio osnovan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, a to je 28.045,62 kuna, sud je odlučio:

- u dijelu naknade troška za javnobilježničku nagradu u zatraženom iznosu od 630,46 kuna što uz uvećanje za 25% PDV-a ukupno iznosi 788,07 kuna koji zahtjev sud drži osnovanim sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” broj 8/11) ,

- za sastav prijedloga za ovrhu u visini od 100 bodova x 10,00 kuna što iznosi 1.000,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna, sud drži osnovanim sukladno Tarifi o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 dalje u tekstu: OT) Tbr. 11. točka 1.

Znači, sveukupni troškovi ovršnog postuka iznose 2.038,07 kuna.

Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a prema kojoj dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a prema kojem se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

Stoga je sud na navedeni priznati trošak ovršnog postupka tužitelju prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a priznao i zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

12. Preostali dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu troška ovršnog postupka za razliku do više zatraženih 2.113,08,00 kuna (75,01 kuna) sud je odbio kao neosnovan u tom dijelu ukidajući platni nalog uz napomenu da trošak dvije dostave rješenja o ovrsi te paušalni trošak odvjetnika (poštarine, koverte, papir, pisanje, kopiranje) tužitelj nije dokazao da su nastali pa je sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) izveo zaključak o neosnovanosti navedenog zahtjeva, kako je i odlučio u točki III. izreke presude.

13. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tužitelj zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i OT, na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav podneska od 28. lipnja 2021. u iznos od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu 30. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr. 9 toč. 1. OT., a što ukupno iznosi 2.000,00 kuna.

Tužitelju je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji iznosi 500,00 kuna.

Nadalje, sud je priznao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 800,00 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, dalje u tekstu: Uredba).

Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 3.300,00 kuna (tritisućetristokunatkuna).

S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju iznos od 3.300,00 kuna (tritisućetristokuna).

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 25. ožujka 2022. godine

Sutkinja

Anka Muhoberac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja B. P., Z.

- tuženiku Komunalno trgovačko društvo B. d.o.o., O..