REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

74. P-756/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja L.S. d.o.o., Z, OIB: .......................,kojeg zastupa punomoćnik B.P., OIB: ............., odvjetnik iz K.,protiv tuženika R. H., OIB:. . . , kojeg zastupa Županijsko državno odvjetištvo u S., radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 08. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 30.ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj zaključenjem Ugovora o prodaji br. P-263/04 od 30.

09. 2004. i isplatom ugovorene cijene od 549.809,00 kn prema potvrdi od 06. 10. 2004. stekao pravo vlasništva i da su time na strani tužitelja L. S. d.o.o. Z., OIB:. . . ispunjeni uvjeti za ZK upis vlasništva na čkbr: 17/25 jezero sa 23976 m2 upisanu u ZK uložak 523 k.o. Ludina i čkbr. 4805/4 jezero Staro polje 9759 m2 upisano u ZK uložak 1910 k.o. Katoličko Selišće što mu je tuženica R. H. dužna priznati i izdati tabularnu ispravu sposobnu za ZK prijenos navedenih nekretnina na ime i u vlasništvo tužitelja, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 14.000,00 kuna kao neosnovan.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su nekretnine kčbr. 4805/4 jezero Staro polje površine 9759 m2 upisana u ZK ulošku 1910 k.o. Katoličko Selišće i kčbr. 17/25 jezero površine 23976 m2 upisana u ZK ulošku 523 k.o. Ludina, vlasništvo tuženika. Fond objavio je 15.02.2003. poziv za podnošenje ponuda za kupnju kčbr. 4805/3 k.o. Katoličko Selišće te dvije sporne kčbr. 4805/4 k.o. Katoličko Selišće i kčbr. 17/25 k.o. Ludina koje su u javnoj ponudi označene kao dvije bare za natapanje ukupne površine 33735 m2. Temeljem tog natječaja tužitelj i fond u zaključili ugovor o prodaji kčbr. 4805/3 k.o. Ludina u kojem su se stranke pod točkom VIII Ugovora o prodaji od 30.09.2004. obvezale zaključiti aneks ugovora o prodaji kojim se imaju obuhvatiti i sporne nekretnine, tj. dvije bare za natapanje voćnjaka oznake kčbr. 4805/4 ukupne površine 9759 m2 i kčbr. 17/25 ukupne površine 23976 m2. Aneks za prodaju ovih nekretnina, trebao je biti sklopljen nakon prethodne uknjižbe tužitelja na navedenim nekretninama i mogućnosti zakonitog prijenosa prava vlasništva. Utvrđeno je da se odredbe o prodajnoj cijeni neće mijenjati s obzirom na činjenicu da su te nekretnine bile uključene kao predmet prodaje po javno objavljenom natječaju. Nakon zaključenja ugovora tužitelj je isplatio kupoprodajnu cijenu. U vrijeme objavljenog natječaja, tuženik nije mogao prenijeti sporne nekretnine na tužitelja jer je na ovim nekretninama u Zemljišnim knjigama bilo uknjiženo javno vodno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda. Nakon što je u Zemljišnim knjigama brisano javno vodno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda, sačinjen je aneks ugovora o prodaji br. P-263/04 od 30.09.2004. koji nažalost nikada nije potpisan od strane prodavatelja. Ovo iz razloga što je u međuvremenu tuženik mijenjao pravne osobe ovlaštene za raspolaganje državnom imovinom (Fond ugašen

2009.,

naslijedila

ga

je

Agencija koja je ugašena 2013., potom je preuzeo Centar za te Državni ured, a od 13.11.2016. Ministarstvo),a prodavatelj od kojeg je tužitelj kupio nekretnine, prestao je postojati. Radi ovih promjena, kome god se tužitelj obratio radi zaključenja aneksa ugovora, isti je odbijen uz obrazloženje da za to nitko nije nadležan. Prije pokretanja ovog postupka tužitelj se obratio tuženiku radi pokušaja vansudskog rješenja spora. Međutim, tuženik je s tužiteljem zaključio nagodbu kojom izdaje tabularnu ispravu samo za čkbr. 4805/3, ali ne i za sporne čkbr. 4805/4 i 17/25. Sada je proteklo 16 godina od dana zaključenja ugovora i isplate kupoprodajne cijene. Unatoč tome tužitelj do danas nije sredio zemljišno knjižno stanje, jer u RH ne postoji institucija koja bi s tužiteljem zaključila aneks ugovora i izdala mu tabularnu ispravu. Smatra kako je nerazumljivo postupanje tuženika koji odbija tužitelju izdati tabularnu ispravu, jer da je sporna kčbr. 4805/4 nekada bila upisana u isti ZK uložak kao i kčbr. 4805/11 i koje su bile pod istim nazivom jezero Staro polje. Za ovu drugu kčbr. 4805/11 tuženik je kupcu izdao tabularnu ispravu odmah po ukidanju javnog vodnog dobra, dok se tuženiku to odbija. Sve je tim više nerazumljivo što se radi o susjednim nekretninama, a što očito ukazuje na nešto što ne može biti razumljivo, a to je da se za istu stvar nekome može dati tabularna isprava, a nekome ne.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu, a kasnije tijekom postupka je prigovorio previsoko postavljenoj vrijednosti predmeta spora te je predložio da se odredi vrijednost u iznosu od 100.000,00 kn, što bi bilo primjerenije. Nadalje, naveo je kako je predmet Ugovora o prodaji broj P-263/04 od 30. rujna 2004. koji su sklopili fond, kao prodavatelj i L.S . d.o.o., Z., kao kupac nekretnina pobliže navedena u točki I. i to kčbr. 4805/3 upisana u zk. ul. 1816, k.o. Katoličko Selište, koja nekretnina u naravi čini objekt (kuću) i zemljište (parkiralište i livadu) ukupne površine 16596 m2. Točkom III. navedenog Ugovora određena je kupoprodajna cijena u iznosu od 553.512,00 kn, koja umanjena za iznos od 3.703,00 kn uplaćeno na ime ponudbene garancije iznosi ukupno 549.809,00 kn. Tužitelj i tuženik su dana 27. ožujka 2020. sklopili Nagodbu kojom je tuženik dopustio tužitelju uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 4805/3 kuća, parkiralište i livada Staro Polje površine 16596 m2, upisana u z.k.ul.br. 2017, k.o. Katoličko Selišće. Slijedom navedenoga tužitelj je vrijednost predmeta spora označio očito previsoko, s obzirom da predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nije nekretnina označena kao k.č.br. 4805/3, Katoličko Selišće te tuženik prigovara ovako označenom v.p.s. i predlaže da Sud isti odredi sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Također je napomenuo kako je točkom VIII. predmetnog Ugovora određeno da ugovorne strane suglasno pristaju sklopiti anex predmetnom Ugovoru na način da predmet prodaje obuhvati i dvije bare za natapanje voćnjaka oznake kčbr. 4805/4 upisanu u zk. ul. 1756, k.o. Katoličko Selište, ukupne površine 9759 m2 i kčbr. 17/25 upisanu u zk. ul. 336, k.o. Ludina, ukupne površine 23976 m2, koji anex će se sklopiti pod uvjetima prethodne uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime prodavatelja i mogućnosti zakonitog prijenosa prava vlasništva na tim nekretninama s obzirom na njihovu namjenu. Stavkom 3. navedene točke Ugovora određeno je da u slučaju sklapanja anexa, ugovorne odredbe o prodajnoj cijeni neće se mijenjati s obzirom na činjenicu da su nekretnine iz stavka 1. iste točke uključene kao predmet prodaje po javno objavljenom natječaju prodavatelja i kao predmet kupnje u ponudi kupca, a njihova vrijednost je uključena u početnu cijenu nekretnina na natječaju. Tuženik prije svega ističe da navedene nekretnine nisu nikada bile upisane na ime prodavatelja fond. Nadalje, predmetnim Ugovorom o prodaji i to točkom VIII. st. 1. određeno je da ugovorne strane suglasno pristaju sklopiti Anex predmetnom Ugovoru o prodaji kojim će se izmijeniti točka I. Osnovnog ugovora na način da predmet prodaje obuhvati i dvije bare za natapanje voćnjaka oznake kčbr. 4805/4 upisanu u zk. ul. 1756, Katoličko Selište, ukupne površine 9759 m2 i kčbr. 17/25 upisana u zk. ul. 336, k.o. Ludina, ukupne površine 23976 m2. Stavkom 2. točke VIII. Ugovora određeno je da će se Anex sklopiti pod uvjetima prethodne uknjižbe prava vlasništva na citiranim nekretninama na ime Prodavatelja i mogućnosti zakonitog prijenosa prava vlasništva na tim nekretninama s obzirom na njihovu namjenu. Iz očitovanja Općine V.L. od 13. prosinca 2019. na čijem području se nalaze predmetne nekretnine, proizlazi da su iste u naravi jezera koja se trebaju koristiti za navodnjavanje okolnih voćnjaka, stoga se nije stekao ni uvjet zakonitog prijenosa prava vlasništva na predmetnim nekretninama s obzirom na njihovu namjenu, budući se iste nekretnine koriste za navodnjavanje okolnih voćnjak. Također je naveo kako su sporne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama, kao i u katastarskom operatu kulturom "jezero". Odredbom čl. 4. st. 1. t. 21. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 66/19) propisano je da je jezero vodno tijelo stajaće površinske vode. Odredbom čl. 6. st. 1. istog Zakona propisano je da voda nije komercijalni proizvod, kao neki drugi proizvod, nego je nasljeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Slijedom navedenoga, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja da bi zaključenjem Ugovora o prodaji broj P-263/04 od 30. rujna 2004. i isplatom ugovorene cijene tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet tužbe, a iz svih naprijed navedenih razloga. Također je naveo kako čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navodi što sve može biti objektom prava vlasništva pa je tako i propisano između ostalog da vode u jezerima ne mogu biti predmet pravca vlasništva kako fizičkih tako ni pravnih osoba, a u ovom konkretnom slučaju radi se upravo o dvije nekretnine koje su u svojoj naravi jezera.

3.

Tužitelj se očitovao na navode tuženika istaknuvši da Općina V. L. nema apsolutno nikakve veze s vlasništvom spornih nekretnina kao ni navodnjavanje te je naveo da tko god je vlasnik nekretnine po zakonu ne može biti vlasnik vode. Vodu može koristit svatko tko za to dobije vodopravnu dozvolu i vlasnik nekretnine to ne može spriječiti. Nadalje, naveo je kako je zemljišnoknjižno vlasništvo čisto i bez ikakvih tereta tako da namjena na koju se ponovno poziva tuženik nema nikakve veze s prijenosom vlasništva, a također je naveo da je potpuno irelevantno za prijenos vlasništva što je na kraju upisano u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu na koji upire tuženik te da nije jasno kako je tuženik ovo mogao zloupotrijebiti i kako je mogao dati na prodaju i uzeti novac za nešto što sada tvrdi da nije dozvoljeno prodati i prenijeti u vlasništvo tužitelja. U odnosu na vrijednost predmeta spora istaknuo je kako je predmetni ugovor između stranaka sklopljen prije 18 godina pa da vrijednost nekretnina sada puno veća te smatra da bi vrijednost ovih spornih nekretnina iznosila upravo ovako kako je tužitelj naznačio.

4. U odnosu na postavljenu vrijednost predmeta spora, valja navesti da je tužitelj u tužbi naznačili kako ona iznosi 549.809,00 kn, pojašnjavajući kako smatra da je tolika vrijednost spornih nekretnina.

5. Tuženici je istu osporio navodeći kako je vrijednost predmeta spora označena s obzirom da iznos kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji koji su zaključile stranke, no da je predmet tog ugovora još jedna nekretnina te je smatrao kako je primjerenija vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn.

6. Prema članku 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

7. Odredba članak 40. ZPP-a propisuje da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako ju je u tom slučaju tužitelj naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Nadalje, članak 495.a ZPP-a propisuje kako u slučaju kada sud ne odluči o vrijednosti predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave da se smatra kako je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna.

8. U ovom postupku predmet spora odnosi se na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na dvije sporne nekretnine. Stranke su sklopile ugovor o prodaji koji obuhvaća treću nekretninu, dok se za sporne dvije nekretnine, a koje su predmet spora navodi kako će se kasnije sklopiti aneks ugovor. Stranke su u ugovoru naveli kako je kupoprodajna cijena 549.809,00 kn te da se cijena neće mijenjati nakon sklapanja aneksa.

9. Dakle, navedena kupoprodajna cijena od 549.809,00 kn po sklapanju aneksa trebala bi obuhvaćati sve tri nekretnine. Imajući na umu kako se sporne dvije nekretnine odnose na jezera na kojima nije moguća gradnja, a da je nekretnina koja je predmet ugovora o prodaju nekretnina na kojoj se nalazi kuća, parkiralište i livada pa ima veću građevinsku vrijednost od sporne dvije te imajući na umu same površine nekretnina osim njihove naravi, sud je mišljenja da je tužitelj u tužbi suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora (549.809,00 kn) pa je sud povodom prigovora tuženika sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn. Naime, iako je tužitelj naveo kako je sklapanje predmetnog ugovora bilo prije 18 godina i da je današnja vrijednost predmetnih nekretnina veća i da odgovaraju upravo toj vrijednost od 549.809,00 kn, sud smatra kako je tako određena vrijednost predmeta spora previsoko određena. Naime, za postupke koji se tiču ovakve vrste tužbe nije nigdje propisana zakonom vrijednost predmeta spora te vrijednost predmeta spora ne mora nužno odgovarati točnoj vrijednosti te nekretnine. Prema slobodnoj ocjeni suda za postavljeni tužbeni zahtjev primjerena je vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kuna, imajući na umu da se radi o tužbenom zahtjevu za koji nije moguće objektivno i precizno utvrditi vrijednost predmeta spora osim da se vrši provjera po sudskom vještaku, a čime bi se nepotrebno opteretio ovaj postupak. Slijedom navedenog sud je utvrdio rješenjem od 08. ožujka 2022. kako vrijednost predmeta spora iznosi 100.000,00 kuna.

10. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 5, 7, 8, 10, 17-22, 36, 38, 48-49, 91- 94, 102-107 spisa), presliku posjedovnog lista (list 6, 9 spisa), presliku poziva za podnošenje ponuda (list 11 spisa), presliku Ugovora (list 12-14, 29-31 spisa), presliku potvrde (list 15-16 spisa), presliku presliku Aneksa (list 23-24, 25 spisa), presliku prijedloga za sklapanje Aneksa (list 27-28 spisa), presliku Zahtjeva za ukidanje svojstva javnog vodnog dobra (list 32 spisa), presliku dopisa i rješenja Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (list 33-35, 108-109 spisa), presliku katastarskog plana (list 37, 39 spisa), presliku nagodbe (list 40-42 spisa), presliku dopisa od 11.06.2014. (list 43 spisa), presliku dopisa od 13.05.2019. (list 44- 45 spisa), presliku dopisa od 23.09.2019. i 24.09.2019. (list 46, 47 spisa), presliku očitovanje od 11.05.2020. (list 85 spisa), presliku očitovanje od 13.12.2019. (list 86 spisa), presliku zemljišne knjige (list 87-90 spisa), presliku katastarskog prikaza (list 95-101, 118-119, 123-124 spisa), presliku rješenja Ministarstva poljoprivrede , ribarstva i ruralnog razvoja (list 116-117 spisa).

11. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka V.L. na okolnost zaključenja ugovora između stranaka i plaćanja kupoprodajne cijene, obzirom da iste činjenice između stranaka nisu sporne. Također je odbio tuženika s dokaznim prijedlog saslušanja svjedoka D. P., T. P., Z. K. na okolnost korištenja predmetnih jezera na spornim nekretninama radi navodnjavanja okolnih voćnjaka obzirom da ni ova okolnost između stranaka nije sporna, a iz istog razloga je odlučio i ne provoditi dokazni prijedlog saslušanja S. B.

12. Sud je također odlučio ne provoditi dokazni prijedlog saslušanja vještaka na okolnost činjenica kako je moguće da za istu stvar netko dobije tabularnu ispravu, a netko ne, obzirom da navedene činjenice nisu odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

14. Uvidom u Poziv za podnošenje ponuda razvidno je kako je fond za oglasio poziv za podnošenje ponuda za kupnju nekretnine – zemljišta i objekta u Katoličkom Selištu, Katoličko Selište bb i to nekretninu upisano u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište i 336 k.o. Ludina (izvanknjižno vlasništvo) koja nekretnina u naravi čini zemljište i objekt ukupne površine 16.596 m2 te dvije bare za natapanje voćnjaka ukupne površine 33.735 m2.

15. Iz Ugovora o prodaji razvidno je kako je isti sklopljen između fonda kao prodavatelja i tužitelja kao kupca dana 30.09.2004. te je u istom navedeno kako je predmet prodaje nekretnina u Katoličkom Selištu, Katoličko Selište bb, oznake kčbr. 4805/3 u cijelosti, upisanu u zk. ul. 1816 k.o. Katoličko Selište, koja nekretnina u naravi čini objekt (kuću) u zemljište (parkiralište i livadu) ukupne površine 16.596, m2. Stranke su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu do 553.512,00 kn umanjeno za iznos od 3.703,00 kn uplaćeno na ime ponudbene garancije, odnosno tužitelj se kao kupac obvezao uplatiti iznos od 549.809,00 kn. U točki VIII Ugovora stranke su suglasno pristale sklopiti Aneks predmetnom Ugovoru o prodaji kojim će se izmijeniti točka I osnovnog Ugovora na način da predmet prodaje obuhvati i dvije bare za napajanje voćnjaka oznake kčbr. 4805/4 upisane u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište ukupne površine 9.759 m2 i kčbr. 17/25, upisane u zk. ul. 336, k.o. Ludina, ukupne površine 23.976 m2 te su odredili kako će se Aneks sklopiti pod uvjetima prethodne uknjižbe prava vlasništva na citiranim nekretninama na ime prodavatelja i mogućnosti zakonitog prijenosa prava vlasništva na tim nekretninama s obzirom na njihovu namjeru. Nadalje, stranke su se sporazumjele kako se u slučaju sklapanja Aneksa ugovorne odredbe o prodajnoj cijeni neće mijenjati s obzirom na činjenicu da su one bile uključene kao predmet prodaje po javno objavljenom natječaju prodavatelja i kao predmet kupnje u ponudi kupca, a njihova vrijednost je uključena u početnu cijenu nekretnina na natječaju.

16.

Uvidom u Potvrdu fonda od 06.10.2004. razvidno je kako je ovdje tužitelj izvršio plaćanje ukupnog iznosa ugovorene cijene od 549.809,00 kn temeljem ranije navedenog ugovora.

17. Iz Prijedlog za sklapanje Aneksa od 29. rujna 2009. razvidno je kako je tužitelj tražio od fonda da se sklopi Aneks obzirom da je država upisala svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama.

18. Uvidom u Aneks Ugovora o prodaji razvidno je kako je isti sastavljen kako bi se izmijenila točka I ranije navedeno Ugovora, no međutim isti Aneks je potpisan samo od strane tužitelja, ali ne i od strane fonda.

19. Iz Zahtjeva tužitelja od 21.05.2009. razvidno je kako je isti od ministarstva tražio

ukidanje

svojstva javnog vodnog dobra na kčbr. 17/25 jezero površine 23976 m2 upisane u k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 jezero površine 9759 m2 upisane u k.o. Katoličko Selište.

20. Iz rješenja Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodovodnog gospodarstva od 31.07.2009. razvidno je kako je na ranije navedenim nekretninama utvrđen prestanak svojstva javnog vodnog dobra, dok je rješenjem Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 29.11.2011. tužitelju dodijeljeno ribolovno pravo u ribolovnom području Sava za izdvojenu ribolovnu zonu jezera Vila i jezero Bukovec, a koja se odnose na sporne nekretnine kčbr. 17/25 upisane u k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 upisane u k.o. Katoličko Selište.

21. Nadalje, u spis je dostavljena i nagodba koja se odnosi na nekretninu kčbr. 4805/3 upisane u k.o. Katoličko Selište (koja nije predmet spora), no međutim ista nagodba nije potpisana ni od strane tužitelja ni od strane tuženika.

22. Iz dopisa od 13.05.2019. razvidno je kako su se Hrvatske vode očitovale Ministarstvu poljoprivrede na način da nekretnine kčbr. 17/25 upisane u k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 upisane u k.o. Katoličko Selište nisu javno vodno dobro.

23. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 24. rujna 2019. razvidno je kako je isto navelo da nije nadležno izdati tabularnu ispravu za sporne nekretnine, a iz dopisa Ministarstva državne imovine od 23.09.2019. je razvidno kako je isto navelo kako se sporne nekretnine nalaze izvan građevinskog područja, a da ono raspolaže samo s nekretninama koje se nalaze unutar građevinskog područja te da ne mogu postupiti po zahtjevu tužitelja za sklapanje aneksa i izdavanje tabularne izjave.

24. Iz očitovanje od 13.12.2019. razvidno je kako je općinski načelnik općine Velika Ludina naveo da se nekretnine kčbr. 17/25 upisane u k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 upisane u k.o. Katoličko Selište ne bi trebale privatizirati jer da se radi o jezerima koji služe voćarima za navodnjavanje voćnjaka.

25. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige razvidno je da je nekretnina kčbr. 4805/4 upisana u k.o. Katoličko Selište, zk. ul. 1910, oznake zemljišta, jezero Staro polje površine 9759 m2 te da je kao vlasnik upisana R. H., dok je nekretnina kčbr. 17/25 upisana u k.o. Ludina, zk. ul. 523, oznake zemljišta jezero, površine 23976 m2 te da je kao vlasnik upisana R. H.. Navedeni podaci upisani su i Posjedovnim listovima katastra. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za česticu kčbr. 4805/11 (koja nije predmet ovog spora) k.o. Katoličko Selište razvidno je da je na istoj bilo ranije upisano vlasništvo R. H.-javno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda, da bi se potom 2009. uknjižilo vlasništvo na R. H., a 2015. zatim na F. M. d.o.o.

26. Iz prikaza katastarskog plana kao i katastarskog prikaza vidljiv je prikaz spornih nekretnina te je razvidno kako isti prikazuju jezera.

27. U ovom postupku tužitelj traži da se utvrdi kako je isti zaključenjem Ugovora o prodaji od 30.09.204. i isplatom ugovorene cijene stekao pravo vlasništva i ispunili uvjeti za ZK upis vlasništva na kčbr: 17/25 jezero sa 23976 m2 upisanu u ZK uložak 523 k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 jezero Staro polje 9759 m2 upisano u ZK uložak 1910 k.o. Katoličko Selišće.

28. S obzirom na predmet spora u ovom predmetu spora primjenjuju se odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je bio na snazi u to vrijeme (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001; dalje u tekstu: ZV).

29. Odredba čl. 114. ZV-a propisuje kako se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Članak 115. st. 3. ZV-a propisuje kako pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Odredba čl. 119. st. 1. ZV-a propisuje kako se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

30. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je fond pozvao da se dostave ponude za kupnju nekretnina upisane upisane u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište i 336 k.o. Ludina (izvanknjižno vlasništvo), a koja nekretnina u naravi čini zemljište i objekt ukupne površine 16.596 m2 te dvije bare za natapanje voćnjaka ukupne površine 33.735 m2. Na isti poziv se javio ovdje tužitelj te je potom sklopljen ugovor između njega kao kupca i Hrvatskog fonda za privatizaciju kao prodavatelja. Predmet tog ugovora je prodaja nekretnine u K.S., Katoličko Selište bb, oznake kčbr. 4805/3 u cijelosti, upisanu u zk. ul. 1816 k.o. Katoličko Selište, koja nekretnina, koja nekretnina u naravi čini objekt (kuću) u zemljište

(parkiralište

i livadu) ukupne površine 16.596, m2, dok nekretnine oznake kčbr. 4805/4 upisane u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište ukupne površine 9.759 m2 i kčbr. 17/25, upisane u zk. ul. 336, k.o. Ludina, ukupne površine 23.976 m2 nisu predmet prodaje temeljem tog ugovora već su se stranke usuglasile kako će za te dvije nekretnine sklapati Aneks kojim će se izmijeniti točka I osnovnog Ugovora na način da kao predmet prodaje obuhvati i predmetni dvije nekretnine. Kao uvjet za sklapanje predmetnog Aneksa navedeno je da se prethodno uknjiži pravo vlasništva na citiranim nekretninama na ime prodavatelja i mogućnosti zakonitog prijenosa prava vlasništva na tim nekretninama s obzirom na njihovu namjeru. Naime, predmetne nekretnine po svojoj naravi su jezera te su imale u zemljišnim knjigama upisano svojstvo javnog vodnog dobra, što proizlazi iz povijesnih izvadak iz zemljišnih knjiga. Također je predmetnim ugovorom utvrđena kako se utvrđena kupoprodajna cijena u slučaju sklapanja Aneksa neće mijenjati i da će obuhvaćati i sporne dvije nekretnine kčbr. 4805/4 upisane u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište i kčbr. 17/25, upisane u zk. ul. 336, k.o. Ludina.

31. Dakle, navedenim ugovor tužitelj od tuženika nije kupio i sporne nekretnine kčbr. 4805/4 upisane u zk. ul. 1756 k.o. Katoličko Selište i kčbr. 17/25, upisane u zk. ul. 336, k.o. Ludina, već samo nekretninu kčbr. 4805/3 u cijelosti, upisanu u k.o. Katoličko Selište, a također je utvrđeno kako

stranke

naknadno

nisu

sklopile

Aneks

ugovora

sukladno čl. 8. Ugovora. Isto tako nije ni utvrđeno da bi tužitelj stupio u posjed spornih nekretnina.

32. Slijedom navedenog tužitelj nije zaključenjem Ugovora o prodaji od 30.09.204. i isplatom ugovorene cijene stekao pravo vlasništva niti su se ispunili uvjeti za ZK upis vlasništva na na kčbr: 17/25 jezero sa 23976 m2 upisanu u ZK uložak 523 k.o. Ludina i kčbr. 4805/4 jezero Staro polje 9759 m2 upisano u ZK uložak 1910 k.o. Katoličko Selište pa tuženik nije ni dužan priznati i izdati tabularnu ispravu sposobnu za ZK prijenos navedenih nekretnina, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te je odučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troškova odmjerena je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 100.000,00 kn. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska predanog 10.01.2022. u iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za trošak zastupanja na ročištu 08.03.2022. iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife) pa je tuženiku ukupno dosuđen trošak u iznosu od 3.000,00 kn te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

34. Tuženik je odbijen za previsoko zatraženi trošak za odgovor na tužbu, podneska od 07.01.2022. i pristup na ročište 08.03.2022. obzirom da je za iste radnje valjalo dosuditi trošak sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 100.000,00 kn pa sukladno Tarifi nagrada iznosi 1.000,00 kn za svaku radnju, a ne kako je to tuženik zatražio po 5.500,00 kn. Nadalje, tuženik je odbijen za trošak pristupa na ročište za objavu presude, obzirom da prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e oglasnu ploču. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

35. Tužitelj je, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka obzirom je u cijelosti izgubio parnicu te je stoga odlučeno kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 30. ožujka 2022. godine

SUDAC:

mr. sc. Maja Josipović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 1.350,00 kn 2. Tuženiku po ŽDO U S.