REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 6 P-337/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunici, u pravnoj stvari tužitelja N. A. d.o.o., OIB: …, P., kojeg zastupa J. B., odvjetnik iz O. društva B. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika N. L. d.o.o., OIB: …, K., kojeg zastupa I. P., odvjetnica iz O. društva O., P. & partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete (v.p.s. 6.144.270,00 kn), 30. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen dana 30. rujna 2016. između N. A. d.o.o. iz P., OIB: … i N. L. d.d. u stečaju iz K., OIB: ….

2.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.144.270,00 kn s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i tekućoj od 20. travnja 2017. pa do isplate i naknaditi mu parnični trošak s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i tekućom od presuđenja pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 736.925,37 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 495.722,27 kn sa pripadajućim zateznim kamata, zahtjev tuženika odbija.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 15. listopada 2020. (točka I.1. izreke ove presude).

Obrazloženje

1.U tužbi koju je tužitelj podnio ovom sudu 27. lipnja 2019. tužitelj je naveo da je vlasnik putničkog broda A. Q. M. te da je prema ponudi tuženika za morski vez od 8. srpnja 2016. koju je tužitelj prihvatio tužitelj smjestio brod na operativnu obalu luke L. radi izvođenja određenih radova. U ime i za račun tuženika radove na brodu je izvodio obrt S. obrtnika S. P. iz P. sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji između tog obrtnika i tuženika kojeg je tuženik tom obrtniku otkazao sutra dan po štetnom događaju. Na brodu tužitelja 10. kolovoza 2016. izbio je požar dok su radnici navedenog obrtnika obavljali poslove elektro-varenja na krmi broda tužitelja. Djelatnici PU Z. obavili su očevid i prema mišljenju protupožarnog inspektora PU Z. utvrđen je uzrok požara koji se očituje u zapaljenju lakozapaljivih tekućina uslijed zavarivanja metala. Na brodu tužitelja nastala je šteta velikih razmjera koju štetu je fotografirao i opisao po zahtjevu tužitelja stalni sudski vještak za brodogradnju M. R. iz Z. koju štetu je procijenio na iznos od 6.144.270,00 kn. Tužitelj je u cijelosti popravio brod i doveo u prijašnje stanje, a plaćanje računa popravka je izvršeno kreditom kojeg je tužitelj podigao kod Societe Generale – Splitska banka. Parnične stranke zaključile su ugovor o djelu po kojem je tužitelj naručitelj, a tuženik izvođač pa tuženik kao izvođač odgovara po odredbi članka 601. ZOO-a i za osobe koje su radile po njegovu nalogu koja odgovornost se proteže i na odgovornost za štetu. Prema odredbi članka 349. ZOO-a za naknadu štete na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o naknadi izvanugovorne štete. Obavljanje varilačkih poslova predstavlja opasnu djelatnost, a na odgovornost za naknadu štete od opasne djelatnosti odgovara se bez obzira na krivnju, po objektivnom principu.

Parnične strane nakon štetnog događaja zaključile su Ugovor o poslovnoj suradnji od 30. rujna 2016. te su u članku 2. tog Ugovora ugovorile da jedna prema drugoj neće imati nikakvih potraživanja vezanih za štetni događaj od 10. kolovoza 2016. Tužitelj smatra da je navedeni ugovor zaključen suprotno odredbama članka 4. i 6. ZOO-a te je ništetan sukladno odredbama članka 322. ZOO-a. Budući je tuženik luka i brodogradilište posebne namjene, a tužitelj je pretrpio ogromnu štetu uslijed štetnog događaja te da u blizini niti u bližoj okolici ne postoji brodogradilište kao što je tuženikovo u kojem je tužitelj mogao brod dovesti u stanje pogodno za uporabu, sukladno elektroničkoj korespondenciji između ranijeg tužiteljevog punomoćnika i današnjeg stečajnog upravitelja tuženika da nesporno proizlazi da je tuženik ucjenjivao tužitelja, iskorištavao njegovu nepovoljnu materijalnu situaciju kako bi ga prisilio na potpis tog ugovora kojim se odrekao prava na naknadu štete pa je taj ugovor protivan moralu društva i stoga je ništetan. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača tužitelj je definiran kao potrošač, a tuženik kao trgovac i u konkretnom slučaju radi se o nepoštenoj poslovnoj praksi pa je takav ugovor ništetan i u smislu odredbi članka 51. Zakona o zaštiti potrošača i protivan pozitivnim propisima, ništetan temeljem članka 322. ZOO-a. Računi popravka broda tužitelja izdani su najkasnije 19. travnja 2017. tako da tužitelj na cijeli utuženi iznos potražuje kamatu od 20. travnja 2017. stoga je predložio donijeti presudu kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu kojeg je tuženik dostavio kao elektronički podnesak 10. rujna 2019. i putem Hrvatske pošte također 10. rujna 2019. tuženik je osporio tvrdnje tužitelja o odgovornosti tuženika za nastanak požara navodeći da sa tužiteljem nije bio u nikakvom pravnom odnosu za radove koji su mu prouzročili štetu te je istakao da su stranke 30. rujna 2016. zaključile izvansudsku nagodbu po kojoj nemaju nikakvih uzajamnih potraživanja po tom štetnom događaju ističući prigovor nagođene stvari. Tuženik je potvrdio da je brod u vlasništvu tužitelja bio privezan na vezu tuženika 10. kolovoza 2016. kada je nastao požar, ali za taj požar da su odgovorni tužitelj i izvođač zavarivačkih radova. Budući da je do požara došlo zbog nepropisnog vršenja radova od strane izvođača S. P. koji nije djelatnik tuženika kao i zbog činjenice da je tužitelj na brodu ostavio lako zapaljive tekućine te brod nije propisno pripremio za izvođenje radova. Tužitelj i tuženik nisu zaključili ugovor o djelu kojim bi ugovorili bilo kakve zavarivačke radove već je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu za morski vez te tužitelj tuženiku nije niti najavio da će na brodu koji se nalazi na vezu tuženika vršiti radove niti je zatražio od tuženika izvođenje bilo kakvih radova. Tužitelj je samostalno i bez znanja tuženika angažirao obrt S. obrtnika S. P. iz P. za kojeg obrtnika je tuženik potvrdio da je izvodio radove u brodogradilištu kada bi ga tuženik angažirao za izvođenje radova, ali se u konkretnom slučaju taj obrtnik na vlastiti rizik i na vlastitu odgovornost upustio u izvođenje opasne djelatnosti pri čemu nisu bila primijenjena nikakva protupožarna pravila niti je tužitelj prisustvovao navedenim radovima niti je pripremio brod prije izvođenja radova. Iz dostavljene ponude za pomorski vez razvidno je da su u toj ponudi informativno istaknute cijene eventualnih radova pod uvjetom da do istih dođe, a ne radi se o ugovoru o izvođenju bilo kakvih pa tako niti zavarivačkih radova. Izvođenje predmetnih radova zbog kojih je nastao požar protupravno bez dopuštenja tuženika je izvodio obrtnik S. P. koji je bez znanja tuženika sa tužiteljem sklopio ugovor o djelu te su uslijed požara koji se dogodio bile ugrožene i druge osobe i objekti u brodogradilištu tuženika (nagorjela dizalica u vlasništvu tuženika te su dovedeni u opasnost drugi brodovi i osobe). Pravno je promašeno na pozivanje tužitelja na članak 601. ZOO-a jer tuženik nije bio izvođač radova niti je posao povjerio trećem da bi odgovarao za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo. Obrtnik S. P. radio je po direktnom nalogu tužitelja koji je angažirao navedenog obrtnika bez da je o tome obavijestio tuženika te su obje osobe zajedničkim djelovanjem prouzročile požar, a izostala je obavijest tuženika o izvođenju tih radova vjerojatno iz razloga što su tužitelj i obrtnik S. P. željeli zaraditi izbjegavajući proviziju koja bi pripala tuženiku. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer za štetu koja je nastala tužitelju može odgovarati samo osoba kojoj je samostalno povjerio izvođenje radova uslijed kojih je došlo do požara. Osim toga tuženik je naveo da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ne primjenjuju na ovaj spor jer se ne radi o fizičkim već o pravnim osobama. U vezi Ugovora o poslovnoj suradnji kojeg su sklopile stranke 30. rujna 2016., dva mjeseca nakon požara na inzistiranje tužitelja koji je želio smanjiti troškove tegljenja broda u drugo brodogradilište tuženik je izašao u susret tužitelju na način da je tužitelju dao komercijalne popuste i odrekao se provizije za kooperante. Tužitelj je mogao otegliti brod u brodogradilište u Š. i u B., ali je ostao kod tuženika. Na okolnost da tuženik nije ucjenjivao tužitelja već da je tužitelj nastojao ucijeniti tuženika na sklapanje ugovora sa nižim cijenama od tržišnih vidljivo je o prijetnjama sa sudskim sporom. Tuženik i tužitelj sklopili su predmetni ugovor o poslovnoj suradnji nakon pregovora vođenih između odvjetnika M. Z. i tadašnjeg stečajnog upravitelja tuženika A. K. koji je također odvjetnik i koji ugovor nije ništav niti je osnovano pozivanje tužitelja na prisilu i na tzv. zelenaški ugovor. Odredba članka 2. Sporazuma ne može biti ništava s obzirom na tvrdnju tužitelja da je taj Sporazum potpisan pod prisilom i ista bi se mogla podvesti pod pobojnost zbog tzv. mana volje, ali je tužitelju prestalo pravo zahtijevati poništaj navedenog ugovora istekom godine dana prestanka "prisile" u smislu članka 335. ZOO- a. Stranke su po ovlaštenim punomoćnicima sklopile izvansudsku nagodbu jer je u članak 2. tog Ugovora u cijelosti inkorporiran članak 150. ZOO-a budući da njime osobe između kojih postoji neizvjesnost o nekom pravnom odnosu sporazumno otklanjaju neizvjesnost i uređuju svoja uzajamna prava i obveze. Zbog prekomjernog oštećenja koje tvrdi tužitelj da mu je nastalo ne može se zahtijevati poništaj nagodbe jer se to pravo gasi u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora što je propisano člankom 375. stavak 5. ZOO-a. Stoga tuženik primarno ističe prigovor nagođene stvari, a podredno ako bi sud utvrdio da bi takva odredba sporazuma bila ništava to tuženik osporava pasivnu legitimaciju jer stranke nisu zaključile nikakav ugovor o izvođenju zavarivačkih radova, nema protupravnosti u postupanju tuženika nema uzročno posljedične veze između morskog veza kojeg je tužitelj imao kod tuženika i nastanka požara na brodu tužitelja, nema odgovornosti tuženika po bilo kojem osnovu te da su neosnovani osnov i visina štete nastale na tužiteljevom brodu te se protivio korištenju nalaza sudskog vještaka koji je angažiran od strane tužitelja stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje troškova postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj je osporio navode iznesene u tom odgovoru na tužbu dodajući kako je S. P. imao zaključen ugovor o poslovno tehničkoj suradnji sa tuženikom iz kojeg je vidljivo da je isti kooperant tuženika, da je obavljao poslove koje mu je tuženik povjeravao, da je tuženik od zarade tog obrta dio uzimao sebi, a najvažnije je da su korisnici usluga tuženika umjesto kooperantima troškove održavanja uplaćivali tuženiku, stoga je ustrajao u navodima iz tužbe poglavito u tvrdnji da je tužitelj sporni ugovor potpisao u stanju nužde prisiljen dugovima i nemogućnošću otegliti brod u drugu remontnu luku uz prijetnju tuženika da će izbaciti tužitelja iz brodogradilišta stoga je pozivom na odredbe članka 322., članka 323. i članka 327. ZOO-a dopunio tužbeni zahtjev na način da se utvrđuje da je ništetan Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen 30. rujna 2016. između N. A. i N. L. d.d. u stečaju.

4. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima u tužbi i u odgovoru na tužbu te su dostavljali podneske sudu tijekom cijelog postupka u kojima su dokazivali tvrdnje istaknute u tužbi i u odgovoru na tužbu. Dodatno se tuženik protivio preinačenju tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 15. listopada 2020. za utvrđenjem ništetnim Ugovora o poslovnoj suradnji od 30. rujna 2016., koju preinaku tužbe je tužitelj učinio prije zaključenja prethodnog postupka, a nakon što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor i nakon što je tuženik podnio odgovor na tužbu te nakon što se tuženik upustio u raspravljanje po preinaci tužbe, povećanjem dijela tužbenog zahtjeva.

Budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon što je tužba dostavljena tuženiku za koju preinaku tužbe je prema članku 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) potreban pristanak tuženika, sud je ipak dopustio navedenu preinaku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, stoga je i riješeno kao u izreci rješenja.

5. U postupku je izveden dokaz pregledom spisu priložene dokumentacije koju se stranke dostavile tijekom postupka te je pribavljen i pregledan spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zadarske, Prve policijske postaje Zadar Broj: 511- 18-07-2722/16 (str. 290-315 spisa) te su izvedeni dokazi saslušanja zastupnika po zakonu tužitelja J. P. (str. 379-381 spisa) i B. B. (str. 381-383 spisa) te svjedoka: M. Z. (str. 331 i 332 spisa), A. K. (str. 332-334 spisa), M. S. (str. 335 i 336 spisa) te J. M. (str. 337 i 338 spisa).

Sud nije proveo dokaz na okolnost visine štete koju tužitelj potražuje u ovom sporu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim Ugovor o poslovnoj suradnji kojeg su 30. rujna 2016. zaključili tužitelj i tuženik te da tuženik naknadi štetu tužitelju koja je tužitelju nastala uslijed požara koji se dogodio na brodu tužitelja 10. kolovoza 2016. i to iznosa od 6.144.270,00 kn.

7. U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je brod A. Q. M. vlasništvo tužitelja koji je najprije bio upisan u Privremeni upisni list L. kapetanije Z. 1. srpnja 2016., , a 12. kolovoza 2016. u Upisni list L. kapetanije Z.,

- da je tužitelj sukladno Ponudi prednika tuženika od 08.07.2016. imao dopuštenje tuženika za vez, ali da stranke nisu sklopile pisani ugovor o vezu za predmetni brod tužitelja u pisanom obliku (takav pisani ugovor nije dostavljen u spis),

- da su stranke ovog spora, imale nepotpisani Ugovor o raspremi broda od 11.7.2016.,

- da su zastupnici po zakonu tužitelja i tuženikov kooperant, sada pokojni S. P. zaključili usmeni ugovor o djelu u vezi radova na brodu tužitelja,

- da je kooperant tuženika, sada pokojni S. P., kao vlasnik S. obrta za monterske i zavarivačke radove, imao zaključen Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sa tuženikom (spisu prileže Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 01.07.2013. – str. 225 i 226 spisa i Ugovor Br. 02/2015 od 05.01.2015. – str. 371-374 spisa).

- da je oko 15 sati dana 10. kolovoza 2016., nakon što su izvođeni radovi varenja od strane pok. S. P. i njegovog radnika N. K., na brodu tužitelja A. Q., izbio požar kojeg su pokušali ugasiti te da im je u gašenju požara pomogao i djelatnik tuženika – vatrogasac Z. V., ali da u istom nisu uspjeli. Naknadno da su se gašenju požara priključili vatrogasci ali je brod tužitelja u gorivom sadržaju izgorio.

- da je istoga dana 10.08.2016. obavljen očevid Prve policijske postaje Zadar, koja je sačinila Izvješće, koje je uz ostala Izvješća sadržano u spisu Prve policijske postaje Zadar Broj: 511-18-07-2722/16 (str. 290-315 spisa),

- da je I. G., dipl ing. kem. teh., voditelj inspektorata PU Zadarske sačinio 16. kolovoza 2016. Izvješće o utvrđivanju uzroka požara na brodu tužitelja, u kojem je iznio mišljenje "da je uzrok požara zapaljenje para lakohlapljivih i lakozapaljivih tekućina (čije je plamište manje od 38 stupnjeva C i pare teže od zraka) tj. boja, otapala za boje- razređivača uzrokovano visokim temperaturama ugrijanog metala koja je nastala pri zavarivanju metala (elektrolučno zavarivanje razvija temperaturu preko 3000 stupnjeva C)" (str. 301 spisa),

- da su tužitelj i tuženik nakon požara i nakon međusobnog pregovaranja, 30. rujna 2016. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji, čije utvrđenje ništetnosti iz razloga da je isti zaključen i potpisan po tužitelju uslijed prisile tuženika, pod prijetnjom izbacivanja broda tužitelja iz brodogradilišta tuženika, dakle u stanju nužde tužitelja te zbog nedopuštene pobude i da se radi o zelenaškom ugovoru (točka I.1. izreke ove presude),

- da tuženik otklanja svoju odgovornost za naknadu štete prigovorom nagođene stvari, sklapanjem izvansudske nagodbe predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji kao i da nisu ispunjene pretpostavke za tuženikovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

8. Iako stranke nisu imale poseban pisani ugovor o vezu, stranke su nesporno zaključile ugovor o vezu jer je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu za vez za brod tužitelja od 08.07.2016., a tuženik je dopustio tužitelju da se veže u brodogradilištu tuženika, o čemu su iskazivali i zastupnici po zakonu tužitelja, raniji zastupnik po zakonu prednika tuženika, stečajni upravitelj te svjedoci M. S. i J. M., čiji iskazi su međusobno suglasni za navedeni ugovor o vezu.

9. Prema odredbi članka 725. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio, prema članku 727. stavak 1. ZOO-a ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz naknadu, kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin.

Kako je ugovorena naknada za vez između stranaka to je tuženik u ispunjenju svoje obveze čuvanja predmetnog plovila bio dužan ponašati se sukladno članku 10. stavak 2. ZOO-a, odnosno u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Dakle, stranke su imale sklopljen ugovor o vezu.

10. U odnosu na nepotpisani ugovor o raspremi broda od 11. srpnja 2016. za kojeg su zastupnici po zakonu tužitelje tvrdili da je zaključen sa tuženikom, dok se raniji zastupnik po zakonu prednika tuženika nije mogao decidirano izjasniti jesu li imali zaključen taj iako nepotpisani ugovor sud smatra da taj ugovor stranke nisu zaključile. Naime, rasprema broda je boravak broda privremeno stavljenog izvan službe u luci i to na vezu ili na sidrištu, dok lokacija broda u raspremi mora prethodno biti usuglašena i odobrena od lokalnih vlasti koja upravljaju lukom uz suglasnost pomorske uprave države gdje brod boravi za vrijeme raspreme, a uvjeti za odobrenje stavljanja broda u raspremu su suglasnost klasifikacijskog društva, suglasnost nadležnog tijela čiju zastavu brod vije te suglasnost osiguravatelja trupa i stroja. Tužitelj, iako je imao suglasnost lokalnog brodogradilišta – tuženika, nije dokazao da je imao suglasnost nadležnog tijela čiju zastavu brod vije – nadležne lučke kapetanije i Hrvatskog registra brodova te brod tužitelja nije bio pokriven osiguranjem osiguravatelja trupa i stroja, odnosno nije bio osiguran, a što je razvidno iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja.

11. Tužitelj je zahtijevao da sud utvrdi da je ništetan Ugovor o poslovnoj suradnji kojeg su zaključile parnične stranke 30. rujna 2016. (stranica 31-33 spisa). Taj ugovor je potpisan po zastupnicima po zakonu tužitelja uz ovjeru pečatom društva tužitelja te je potpisan po ranijem zastupniku po zakonu tuženika i ovjeren pečatom tuženika. U odnosu na ništetnost ugovora ističe se da je odredbom članka 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Da je tužitelj zahtijevao od suda utvrđenje ništetnosti ugovora, a ne pobojnost ugovora, razvidno je u predloženoj izreci za donošenje deklaratorne presude na utvrđenje.

Sukladno tom prijedlogu tužitelja, iako tužitelj traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora iz provedenog postupka je razvidno da se tužitelj poziva na odredbu članka 1. i 2. predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji koja se odnosi na potraživanja štete po osnovi štetnog događaja od 10. kolovoza 2016.,

Članak 324. ZOO-a propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako može ostati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništatne odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Iz dostavljene dokumentacije poglavito e-mail korespondencije između stranaka koje su prethodile sklapanju tog ugovora, proizlazi da su pregovori bili takvi da je doista tuženik uvjetovao tužitelju prethodno sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji u svezi štete koja je nastala tužitelju i posla rekonstrukcije broda tužitelja u brodogradilištu tuženika nakon štetnog događaja. Sklopljenim ugovorom koji ima elemente izvansudske nagodbe između stranaka stranke tog ugovora su sporazumno utvrdile da nemaju uzajamnih potraživanja po osnovu predmetnog štetnog događaja kao i istodobno ugovaranje uvjeta za rekonstrukciju broda u brodogradilištu tuženika.

Iz iskaza svjedoka, odvjetnika M. Z., koji je zastupao tužitelja u tijeku pregovaranja kao i u dostavljenoj e-mail prijepisci, razvidno je da je navedeni odvjetnik sudjelovao u pregovorima između stranaka iako je osporio u svom iskazu da je sudjelovao u sastavljanju predmetnog ugovora te da je upozoravao tadašnjeg stečajnog upravitelja prednika tuženika o zahtjevima koji nisu u skladu sa odredbama zakona, a koji se odnose na dostavljanje izjave tužitelja kako od tuženika neće potraživati štetu iz štetnog događaja koji se dogodio 10. kolovoza 2016., požar na brodu tužitelja. Međutim iz e- maila od 27. rujna 2016. upućen od odvjetnika M. Z., stečajnom upravitelju prednika tuženika A. K. (stranica 209 spisa) u zadnjem poglavlju istog, navedeni odvjetnik ističe da tužitelj predlaže "privremeno kompromisno rješenje tako da dozvolite početak radova (za koje pretpostavljam imate ovlasti) po trenutnim komercijalnim uvjetima. Moj klijent je spreman potpisati izjavu o odustajanju od sudskog utuženja štete po ovom štetnom događaju koja će biti pohranjena odmah u javnobilježničkom uredu, odmah po prihvatu ponude od 23.09.2016." (stranke nisu dostavile nikakav e-mail od strane tužitelja vezano za ponudu tužitelja za sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji od 23.09.2016.). Dakle, iako je tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdio da je tužitelj bio primoran zaključiti predmetni ugovor o poslovnoj suradnji sa tuženikom te da je tuženik iskoristio nezavidnu situaciju tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja kao i uslijed popravljanja štete u vidu uzimanja kredita od banke radi popravljanja predmetnog broda te pozajmica za popravljanje štete, ističe se da tužitelj nije dokazao da predmetni kredit i pozajmice nije mogao vraćati pa iako je i po mišljenju suda popravak štete kod tužitelja izazvao velike financijske izdatke za tužitelja to nije dovelo do toga da bi se radilo o zelenaškom ugovoru iz članka 329. ZOO-a jer je očigledno da su i tužitelj i tuženik sklapanjem tog ugovora razriješili svoje međusobne odnose i u konačnosti ostvarili određene koristi. Dakle, tužitelj kao pravna osoba po svojim zastupnicima po zakonu, kao poslovno sposobne osobe, sklopili su predmetni ugovor, ostvarili su određene koristi, pa se sada ne mogu pozivati da su postojale mane volje, nedopuštena pobuda ili da se radi o zelenaškom ugovoru. Predmetni ugovor u smislu članka 322. stavak 1. ZOO-a nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva te je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora.

12. Budući da tuženik otklanja svoju odgovornost i po kriteriju objektivne odgovornosti i po kriteriju subjektivne odgovornosti – odnosno krivnje, jer da tuženik sa tužiteljem nije imao ugovor o izvođenju radova na brodu tužitelja te da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe na koju tuženik nije utjecao budući da je do štetnog događaja došlo zbog radova koje je obavljao kooperant tužitelja, sada pok. S. P., vlasnik obrta S., P. Iz provedenog postupka sud je zaključio da je tužitelj sa navedenim obrtnikom, mimo znanja tuženika zaključio usmeni ugovor o obavljanju zavarivačkih radova na brodu tužitelja te da su radovi od strane tog obrtnika obavljani 10. kolovoza 2016. Također je utvrđeno je izvor nastanka požara bilo obavljanje radova koje je obavljao navedeni obrtnik i to zavarivanje metala uslijed kojeg su se zapalile pare lako hlapljivih i lako zapaljivih tekućina – boja, otapala za boje – razrjeđivača uzrokovane visokim temperaturama ugrijanog metala što je utvrdio u svom izviješću I. G. dipl.ing.kem.teh., voditelj inspektorata PU Zadarske, a što sve i nije sporno između stranaka.

Naime, iz tog izviješća sud zaključuje da su se predmetni radovi čije obavljanje su međusobno zaključili tužitelj i treća osoba pok. S. P. bez suglasnosti i bez sudjelovanja tuženika, obavljani u "nevrijeme" obzirom na općepoznate okolnosti visoke temperature u mjesecu kolovozu u cijeloj D., da prigodom obavljanja tih radova nije osigurana nazočnost vatrogasca, a što je bilo potrebno zbog prirode predmetnog posla zavarivanja, da je tužitelj na brodu ostavio lako hlapljive i lako zapaljive stvari (boje i rezrjeđivač) odnosno sam tužitelj nije primijenio mjere koje bi spriječile eventualnu mogućnost nastanka požara te da je splet okolnosti (prisutnost lako zapaljivih materijala i obavljanje radova zavarivanja) doveo do toga da je došlo do požara.

Tužitelj ističe da je odgovornost tuženika u smislu članka 601. ZOO-a. Prema odredbi tog članka zakona, izvođač odgovara i za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

Ta odredba ZOO-a u konkretnom slučaju ne može se primijeniti jer tuženik nije bio izvođač budući da su tužitelj i sada pok. S. P. zaključili ugovor o djelu o izvođenju radova na brodu tužitelja, u kojim dogovorima i zaključenju ugovora tuženik nije sudjelovao, niti je tužitelj dokazao da je tuženik sudjelovao u sklapanju tog ugovora. Da tuženik nije sudjelovao u zaključenju ugovora za obavljanje predmetnih radova u svojim iskazima potvrdili su i raniji stečajni upravitelj prednika tuženika te djelatnice tuženika M. S. i J. M., a u konačnici to su u svojim iskazima potvrdili i zastupnici po zakonu tuženika. Nadalje, sukladno navedenim iskazima i to zastupnika po zakonu tužitelja te svjedoka, ranijeg zastupnika po zakonu prednika tuženika A. K. te M. S. i J. M., isti su oprečni u svezi načina postupanja kooperanata tuženika kod zaključivanja ugovora o obavljanju radova u brodogradilištu tuženika, za koji postupak zastupnici po zakonu tužitelja su tvrdili da sam kooperant zaključuje ugovor za obavljanje radova sa naručiteljem, sud ipak zaključuje da je svaki kooperant, prije izvođenja bilo kakvih radova pa i zaključenja ugovora sa trećim osobama, trebao imati dopuštenje tuženika za sklapanje takvog ugovora obzirom da je tuženik imao koristi od svakog tog sklopljenog ugovora i da je istom bilo u interesu imati saznanja za ugovore koje kooperanti sklapaju sa trećima. Da je tomu tako vidljivo je da je tuženik već u samoj ponudi za vez tužitelju dostavio i ponudu sa opisom i cijenom radova koji se obavljaju u brodogradilištu. Dakle, tuženik nije izvođač radova, nije sudjelovao u sklapanju ugovora između tužitelja i treće osobe pok. S. P. te nema ugovorne odgovornosti na strani tuženika u svezi izvođenja predmetnih radova u smislu navedene odredbe članka 601. ZOO-a.

Nadalje, tužitelj se pozvao na primjenu odredbe članka 349. ZOO-a odnosno na naknadu štete primjenama odredaba ZOO-a o naknadi izvanugovorne štete. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene i to postojanje subjekata odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Subjekti odgovornosti za štetu su šetnik/odgovorna osoba i oštećenik. Štetnik je onaj koji je prouzročio štetu tako da između štetne radnje i štete postoji kauzalna veza. U konkretnom postupku, kako je i naprijed navedeno, nije sporno između stranaka da je štetnik bio sada pok. S. P., vlasnik obrta S., P., dakle tuženik nije štetnik te nije proširena odgovornost na tuženika zbog štetne radnje treće osobe pok. S. P., jer svaka pravna osoba odgovara za svoje štetne radnje u okviru odgovornosti za pravne osobe, a svaka fizička osoba (vlasnik obrta) također odgovara za radnje koje je obavila u svezi s obrtom. Nadalje, oštećenik je ona osoba koja je pretrpjela štetu i snosila je troškove popravljanja štete, a to je tužitelj i tužitelj je aktivno legitimirana osoba u parnici za naknadu štete.

Međutim, tuženik kako je označen u tužbi, nije pasivno legitimirana osoba u ovom postupku te je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženik istakao već u odgovoru na tužbu, u kojem prigovoru je ustrajao tijekom cijelog postupka, a budući je prigovor promašene pasivne legitimacije takav prigovor od kojeg zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, koji prigovor je sud prihvatio, to je odlučeno kao u izreci presude jer tužitelj nije dokazao tuženikovu odgovornost za štetu koja je nastala tužitelju u štetnom događaju, niti ugovornu u smislu članka 601. ZOO-a, niti izvanugovornu štetu u smislu članka 1045. ZOO-a (nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu), sve sukladno naprijed navedenom obrazloženju ovog suda.

Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), sve sukladno popisu troška tuženika te vrijednosti predmeta spora.

14. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik u trošak parničnog postupka sud je odmjerio parnični trošak za sastav odgovora na tužbu – 5.572,50 bodova ili iznos od 55.725,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za sastav dva podnesaka od 15.12.2020., kao jedan podnesak, za sastav podneska od 16.06.2021. te za sastav podneska od 26.08.2021., svaki po 5.572,50 bodova – ukupno 16.717,50 bodova ili iznos od 167.175,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i to od 21.10.2020., od 20.01.2021., od 15.03.2021., od 05.05.2021., od 08.09.2021. i od 06.10.2021., za svako po 5.572,50 bodova – ukupno 33.435 bodova ili iznos od 334.350,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za ročište od 05.07.2021., na kojem se procesno raspravljalo – 2.786,25 bodova ili iznos od 27.862,50 kn (Tbr. 9/2 OT) te za sastav podnesaka od 04.01.2021., od 01.03.2021., od 05.03.2021. i od 27.04.2021., koji podnesci se ubraja u ostale podneske, svaki po 50 bodova – ukupno 200 bodova ili iznos od 2.000,00 kn (Tbr. 8/3 OT) ili ukupno iznos od 587.112,50 kn, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 146.778,12 kn (Tbr. 42 OT) ili iznos od 733.890,62 kn te za trošak svjedoka iznos od 3.034,75 kn, pa je tuženiku ukupno odmjeren iznos parničnog troška od 736.925,37 kn.

15. Sud tuženiku u trošak parničnog postupka više traženi trošak u iznosu od 495.722,27 kn nije odmjerio jer taj trošak nema utemeljenja u poduzetim radnjama u postupku sukladno naprijed odmjerenim troškovima, a dodatno tuženiku nije odmjeren trošak sudske pristojbe jer tuženik nije određeno naveo koju sudsku pristojbu potražuje, a pregledom spisa je utvrđeno da tuženiku, koji je uspio u sporu, sud nije naložio nikakvo plaćanje sudske pristojbe. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 30. ožujka 2022.

Sudac

Nevenka Marunica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude i rješenja.