REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Ppž-12728/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Koraljke Bašić i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika V. H., kojeg brani D. Z., odvjetnik u Č., zbog prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika V. H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj Pp-1867/2021-13 od 12. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika V. H. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik V. H. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvijesto) kuna u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik V. H. proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 15 (petanest) dana, zbog djela prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude. U trajanje izrečene kazne uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 15 dana, čime se izrečenu kaznu zatvora okrivljenik izdržao.
2. Presudom je okrivljenik oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
3. Istom presudom prema okrivljeniku je primijenjena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
4. Okrivljeniku je oduzeto teretno vozilo marke Mercedes registarske oznake i broja xxxx, vlasništvo K. H.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava i izrečene prekršajnopravne sankcije. Navodi da je kritične zgode doista upravljao navedenim vozilom ali da nije znao da mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije zbog čega smatra izrečene sankcije prestrogo određenim. Činjenično stanje smatra pogrešno utvrđenim jer je prvostupanjski pogrešno tumačio iskaze ispitanih svjedoka kao i obranu okrivljenika. Također ukazuje na nezakonito oduzimanje vozila K. H., vlasnici, koja nije niti okrivljena niti učesnik ovog postupka, a sporno vozilo on je koristio samo nekoliko puta.
6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje pred drugim sucem, odnosno da se ista preinači na način da se odluka o trajnom oduzimanju vozila ukine.
Žalba je neosnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi, ne osporava činjenicu da je upravljao navedenim vozilom, ali tvrdi da nije znao da mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja. Ovakva tvrdnja okrivljenika suprotna je njegovoj obrani u kojoj je tvrdio da je upravo zbog izrečenih zabrana i činjenice da nema vozačku dozvolu prodao sva motorna vozila. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci policijski službenici koji su utvrdili prekršaj D. V. i B. K., čijem je ispitivanju okrivljenik bio prisutan, provedeno je i suočenje između svjedoka i okrivljenika, nakon čega je okrivljenik potvrdio istinitost iskaza ispitanih svjedoka. Ispitani svjedoci su vrlo određeno i uvjerljivo opisali kako su se kretali iza vozila okrivljenika, istog su zaustavili uz upotrebu bljeskalica, te da je sa mjesta vozača izašao upravo okrivljenik, koji je počeo bježati, te da je za njim krenuo B. K. koji ga je nakon 200- 300 metar sustigao, uhitio i provjerio činjenicu da isti upravlja vozilom za vrijeme zabrane upravljanja. Ovakve iskaze ispitanih svjedoka okrivljenik je u cijelosti potvrdio i na iste nije imao primjedbi.
9. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik kažnjavan zbog istovrsnog prometnog prekršaja, za koji mu je izricana novčana kazna, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu upravljajući vozilom za vrijeme kada mu je izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne.
11. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, nad okrivljenikom primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, tim više što je okrivljenik već ranije osuđivan zbog prometnih prekršaja te mu je izricana istovrsna zaštitna mjera ali u kraćem trajanju. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.
12. Nadalje, ispitujući odluku o oduzimanju vozila ovaj sud smatra da je ista pravilno i zakonito izrečena za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Mjera oduzimanja motornog vozila okrivljeniku je izrečena jer je isto upotrijebljeno za počinjenje prekršaja i, s obzirom na činjenicu da je istim vozilom okrivljenik više puta počinio isto djelo prekršaja, očigledno postoji opasnost da će navedeno vozilo upotrijebiti za počinjenje prekršaja. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir okrivljenikovu upornost u činjenju istovrsnog prekršaja i osnovano zaključio da je navedena mjera nužna i razmjerna općem interesu zajednice i zaštite svih sudionika u prometu. Vezano za navode okrivljenika da oduzeto vozilo nije njegovo vlasništvo, već njegove nećakinje K. H., valja naglasiti da je odredbom članka 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona propisano: „Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje.“
13. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.
14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 30. ožujka 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
