Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž Zk-217/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. A., N., B., OIB:... zastupanog po punomoćniku Ž. O. odvjetniku u S., protiv protustranke M. S. (ranije J.), K. L., dr. OIB:..., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Z-13254/2018 od 3. siječnja 2022., dana 30. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Z-13254/2018 od 3. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, toč. I. izreke, odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje (ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta) poslovni broj: Z-38974/2017 od 11. siječnja 2018., u toč. II. izreke naložena je zabilježba odbijenog prigovora u zk.ul. 3384 k.o. K. L., u toč. III. izreke naloženo je brisanje zabilježbe prigovora pod poslovnim brojem Z-5683/2018 u zk.ul. 3384 k.o. K. L., dok je u toč. IV. izreke naložena provedba upisa.
1.1. Rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta odbijen je prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. 3384 k.o. K. L., čest.zem. 1646 i 1647/1.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom predlagatelj pobija rješenje bez pozivanja na konkretne zakonske žalbene razloge, a sadržajem upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje, odnosno rješenje preinači i sam odluči u predmetnoj stvari.
3. Žalba je neosnovana.
4. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba zemljišnoknjižnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP).
4.1. Prema odredbi čl. 91. st. 1. primjenjivog Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 114/01; 100/04; 107/07; 152/08; 126/10 - Odluka US RH; 55/13; 60/13 - ispravak i 108/17; dalje: ZZK) zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako zakonom nije što drugo određeno. Navedeni propis primjenjuje se u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN br. 63/19), obzirom da je prijedlog za uknjižbu podnesen prvostupanjskom sudu 6. studenog 2017.
5. Odbijanjem prigovora i prijedloga za uknjižbu prava vlasništva zemljišnoknjižni sud je pravilno primijenio materijalno pravo i nije osnovan niti taj žalbeni razlog na kojeg žalitelj upućuje navodima u kojima se poziva na pogrešno tumačenje odredbe čl. 358.a st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV).
5.1. U postupku nije bilo sporno da je predlagatelj državljanin Savezne Republike Njemačke, dakle države članice Europske unije. Međutim, pogrešno je tumačenje predlagatelja da je time u pogledu stjecanja prava vlasništva na konkretnoj nekretnini (u ovoj trenutku) izjednačen s državljanima Republike Hrvatske. Naprotiv pravilno se je zemljišnoknjižni sud pozvao na odredbu čl. 358.a ZV-a kojom je propisano da se na državljane država članice Europske unije ne primjenjuju odredbe čl. 354.-358. tog Zakona koje uređuju stvarna prava stranih osoba na nekretninama kao i to da te osobe pravo vlasništva nekretnina stječu pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske, osim na izuzetim područjima, a to su poljoprivredna zemljišta i zaštićeni dijelovi prirode prema posebnom zakonu. Nastavno, pravilno se je zemljišnoknjižni sud pozvao na odredbu čl. 2. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 20/18 i 115/18) kojom je propisano da strane pravne i fizičke osobe ne mogu biti nositelji prava vlasništva poljoprivrednog zemljišta, a u čl. 3. st. 1. tog Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, između ostalog, smatra i vinograd (u konkretnom slučaju predmet uknjižbe je nekretnina kulture "vinograd", dakle, poljoprivredno zemljište: opaska ovoga suda). Odredbe identičnog sadržaja sadržavao je i ranije važeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 39/13).
5.2. Zbog navedenog, pravilan je zaključak zemljišnoknjižnog suda da sukladno citiranim odredbama ZV-a i Zakona o poljoprivrednom zemljištu državljani država članica Europske unije (za sada) ne mogu stjecati pravo vlasništva nekretnina koje su poljoprivredno zemljište (pa tako i na vinogradu), kod čega ovaj sud dodaje da državljani i pravne osobe iz Europske unije ne mogu stjecati poljoprivredno zemljište do 30. lipnja 2023., obzirom da ograničenje za stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu traje do tog datuma, što proizlazi iz Odluke Komisije (EU) 2020/787 od 16. lipnja 2020. o produljenju prijelaznog razdoblja za stjecanje poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj. Stoga je odbijanjem prigovora zemljišnoknjižni sud pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje zemljišnoknjižnog suda.
U Varaždinu 30. ožujka 2022.
Sudac
Milko Sambolek v.r.