Poslovni broj: Pst-41/2014

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.d. S., D. …, OIB: …, zastupano po punomoćniku A. B., odvjetniku u S. protiv

tuženika Ad 1. M. M., k. A., C. P. O., OIB: …,

zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., Ad 2. Š.

Ž. iz S., P. c. …, OIB: …, zastupan po punomoćniku J.

G., odvjetniku u S., Ad 3. P. dr. S. pok. A., S., P. c. … ,

OIB: …, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku u S., Ad

4. G. S. iz S., P. c. …, OIB:…, po punomoćniku

M. G., odvjetniku u S., Ad 5. F. M. iz S., P. c. …,

Ad 6. Č. V., S., K. Z. …, po punomoćniku J. G.,

odvjetniku u S., Ad 7. T. I., S., H. …, po Z. M.,

odvjetniku u S., Ad 8. T. N., S., P. c. …, Ad 9. M.

M., S., P. c. … , po punomoćniku M. S., odvjetniku u S.,

Ad 10. M. V., S., P. c. …, Ad 11 B. D., S., P.

c. …, Ad 12. P. Z., S., P. c. …, po punomoćniku J.

G., odvjetniku u S., Ad 13. V. F., S., P. c. …, po J.

G., odvjetniku u S. i Ad 14. C.-V. V., S., R. …, po

J. G., odvjetniku u S., nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja A. B., te punomoćnika tuženika Ad. 1 K. V., odvjetnice u S., te zam. pun. tuženika ad 2, ad 7, ad 8. ad 12. ad 13. i ad 14. B. F. P., odvjetnički vježbenik u S.,

pun. tuženika ad 3 M. P., odvjetnika u S., zam. pun. tuženika ad 4. D.

M., odvjetnički vježbenik u S., na ročištu za objavu 29. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženi ad 1. do ad. 14. prestati uznemiravati tužitelja na način da prolaze vozilima preko čest. zem. 903/3 z.u. 7898 (kat čest. 8246/1) k.o. S. vlasnosti i posjeda tužitelja, te se kaniti takvog ponašanja ubuduće, u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj ad 1 parnični trošak u iznosu od 12.812,50 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tužitelj tuženicima ad 2, ad 6, ad 12 , ad 13, ad 14 naknaditi parnični trošak u iznosu od 581.250,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad 3 parnični trošak u iznosu od 53.750,00 kn.

V. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad 4 parnični trošak u iznosu od 36.875,00 kn.

VI: Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad 8 parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn.

VII. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad 9 parnični trošak u iznosu od 36.875,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17. siječnja 2014. tužitelj je naveo:

Tužitelj je vlasnik i posjednik čest. zem. 903/3 z.u. 7898 k.o. S. (kat.čest. 8246/1) u naravi privredna zgrada i dvor. Tuženici od ad 1a do ad 5. su uknjiženi vlasnici garaža na čest.zem.902/4 (8241/1 k.o.S.) anagrafske oznake P. c. … , i to tuženici ad 1, i ad 2. garaže br.1 uknjižen u podulošku … k.o. S.,

tuženik ad 3. garaže br. 2. u podulošku … k.o. S., tuženik ad. 4. garaže br. …. u podulošku … k.o. S. i tuženik ad.5. garaže u podulošku … k.o.S..

Tuženici od ad. 6. do ad 14. su izvanknjižni vlasnici i posjednici garaža sagrađenih na čest.zem.902/4 (kat.čest.8241/1) k.o. S., te nisu položili svoje ugovore u poduloške prije uplane garaža u z.u.5839 k.o. S.. Tuženici u predmetne garaže kojih vlasnici neosnovano ulaze preko nekretnine vlasnosti i posjeda tužitelja čest.zem.903/3 z.u.7898, k.o. S., premda za ulaz u svoju garažu imaju drugo prometno rješenje.

2. U svom odgovoru na tužbu od 14. listopada 2014. tuženik ad.2. je navela da ne posjeduje osobno vozilo, te da nikada nije upravljajući svojim vozilom prolazila preko čest.zem. ... (kat.čest …) k.o. vlasnosti i posjeda tužitelja. Garažu u objektu E-…, zajedno sa stanom na P. C. … je dobila po ugovoru o

darovanju od svog oca pok. A. P.. Tuženik ad.2. prije svega ističe kako tuženik uopće nije u posjedu premetne garaže, obzirom da se prije tri godine odselio u S. …, a što je vidljivo i iz njegovih osobnih podataka. Na tužitelju je teret dokazati suprotno. No obzirom da je u neposrednoj blizini prebivao od 19... pa nadalje te bio korisnik predmetne garaže od 19... godine, tuženik S. G.

može potvrditi kako je, uostalom kao i svi drugi, svakodnevno prolazio spornom nekretninom. Naime, tuženik, ali i svi drugi građani, kao npr. korisnici autopraonice T.t. " koja se nalazi u garažama, koristili su i koriste ovu nekretninu bez da ih je bilo tko, bilo kada u tome ometao. Dapače tuženiku je predmetne tužba prvo saznanja da netko uopće svojata prava na spornoj nekretnini.

Tuženik ad.9. u svom odgovoru na tužbu od 11.studenoga 2014. je naveo:

Tuženik M. M. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao potpuno promašen i neosnovan. Ističe se prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije, ali i što je najvažnije prigovor nedostataka pravnog interesa obzirom da je notorno kako premetnu nekretninu preko dvadeset godina koriste SVI, dakle i vlasnici garaža, ali i svi drugi. Slijedom navedenog, a posebno slijedom odredaba Zakona o cestama, notorno je da je ovdje riječ o nerazvrstanoj cesti iz čl. 98 i čl. 131. Zakona o cestama. Nadalje, a kako tuženik M. koristi spornu nekretninu duže od dvadeset godina, da ista nije javni put, bila bi njegovo suvlasništvo temeljem dosjelosti. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu u cijelosti te naložiti tužitelju da nadoknaditi tuženiku parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U svom odgovoru na tužbu od 11. studenog 2014. tuženici ad.2.,6.,13., i 14. su naveli da se protive tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i nedopuštenom, te ističu prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, a što je najvažnije nedostatka pravnog interesa za pružanjem zatražene pravne zaštite, obzirom da je predmet spora javno dobru u općoj uporabi. Naime, tuženici su izvanknjižni vlasnici i posjednici (iako ne svi) objekta koji se sastoji od 24 garažna boksa. Garažama tuženika može se pristupiti samo i jedino preko prijeporne nekretnine, koja je samo formalno upisana kao vlasništvo tužitelja a koja je u stvarnosti postala javni put/prolaz koji se kao takav koristi duže od 20 godina, ne samo od strane tuženika, već je u općoj uporabi svih. Dakle, predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 131. Zakona o cestama. Slijedom navedene odredbe Zakona o cestama nerazvrstana cesta u vlasništvu je jedinice lokalne samouprave, koja vlasnik postaje po samom zakonu, neovisno o stanju zemljišne knjige. Naime, dio (skoro polovica) predmetnog puta pripada čes.ze.8241, a koja je nekretnina u suvlasništvu tuženika. Zanimljivo je da je tužitelj upravo na tom dijelu puta postavio željezne stupove i lancima onemogućio pristup vozilima (što bi bilo zapravo uznemiravanje vlasništva tuženika, a su isti vlasnici – a nisu jer je riječ o nerazvrstanoj cesti kako je pojašnjeno u točki I ovog podneska). No još je važnije napomenuti kako je predmetnu nekretninu tuženici (kao i svi drugi) koriste kao prilazni put svojim garažama, u nikada osporavanom kontinuiranom suposjedu kroz protekle 22 godine. Dakle, sve i kada bi se uzelo da predmetna nekretnina ne predstavlja nerazvrstanu cestu tuženici bi dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti. Naime, pravni prednik tuženika, stambena zadruga Z. stupila je u posjed predmetnog puta još 1992. godine, kada je započela projekt izgradnje zgrade na adresi P. c. … i to uz suglasnost prednika tužitelja kojemu je bilo poznato da će se na toj lokaciji graditi predmetne garaže, do kojih se ne može doći drugim putem nego preko njegove nekretnine. Tada je tužitelj odstranio i željeznu ogradu (kapiju) koja je prije toga priječila prolaz za ulaz vozila u posjed prednika tužitelja. Nakon što je izgradnja predmetnih garaža završena 1994. godine stambena zadruga Z. započela je sa prodajom istih tuženicima, koji je od tada, kao pravni prednici prodavatelja, nesmetano koriste, u nikada osporavanom kontinuiranom suposjedu. Sve i kada bi se fingiralo da ovdje nije riječ o nerazvrstanoj cesti, predmetna tužba ne bi bila ni procesno osnovana jer bi tuženici bili jedinstveni i nužni supraničari, slijedom čega su svi suvlasnici predmetnih garaža trebali biti utuženi dok ih je tužitelj obuhvatio samo dio. Naime, iako postoji ukupno 24 garaže (i 22 vlasnika), tužitelj je tužio ukupno 16 vlasnika, od kojih su neki već odavno prodali/iznajmili svoje garaže. Tuženici opreza radi osporavaju i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da s tuženicima naloži solidarno plaćanje parničnih troškova. Solidarnost mora biti ugovorena ili nastati na temelju zakona što ovdje nije slučaj.

U svom odgovoru na tužbu od 11. studenog 2014.

Tuženik ad 3. je naveo da je zaprimio tužbu u ovoj pravnoj svari, te na istu u dodijeljenom roku daje svoj odgovor na način da se istoj protivi kao neosnovanoj te predlaže da se tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom. Osporava tužitelju aktivnu legitimaciju. Naime, ako je suditi prema navodima iz historijata tužbe, tužitelj se referira na cesto i to točno nerazvrstanu cestu sukladno 98. Zakonu o cestama. Naime, čl. 98. Zakona o cestama nerazvrstane ceste su definirane kao "ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom o cestama i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama", i to neovisno da li su upisane kao putovi li se u naravi radi o putovima. Nastavno na navedeno upire na č. 131, st. 1. Zakona o cestama koji propisuje kao slijedi da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona postaju nerazvrstane ceste. Također ističe da predmetnom cestom prolaze i prometuju kupci dućana, korisnici usluga autopraonice, banke, skladišta, odnosno korisnici raznih drugih usluga koje se pružaju u tom dijelu grada. Prema tome za naglasiti je da tom cestom svakog dana nesmetano prođu stotine ljudi. Sukladno navedenom, tužitelj nije vlasnik u smislu pozitivnih propisa Republike Hrvatske i to stoga što se Zakonom o cestama predmetna nerazvrstana cesta ima smatrati kao "javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi", a sve sukladno čl. 101. Zakona o cestama. Prema tome, ovdje je došlo do stjecanja prava vlasništva temeljem zakona te upis u zemljišne knjige ne predstavlja konstitutivan čin već deklaratoran u odnosu na stjecanje vlasništva, a sve to sukladno čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sukladno Zakonu cestama svi nerazvrstani putovi dana 28.07.2011.g. po sili zakona postaju javna dobra u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Bez utjecaja na sve prije navedeno, označava kao nejasan navod iz tužbe tužitelja u kojem tužitelj navodi da postoji drugo prometno rješenje za ulazak u garaže. U privitku ove tužbe dostavlja presliku Kopije katastarskog plana iz koje postaje upitan i navod tužitelja da se taj put nalazi u granicama čest.zem 903/3 K.O S. jer prema priloženom prerisu proizlazi da se predmetni put nalazi na k.č.br. 8241/1 K.O. S.. Tuženik ad. 3. također ponosi prigovor promašene pasivne legitimacije. tužitelj u točki I svoje tužbe navodi da su tuženici vlasnici odnosno posjednici garaža, a ne postavlja sebi pitanje zašto je tužio samo neke od tih vlasnika ili posjednika. Prema saznanjima tuženika upitna je točnost navoda tužitelja da su svi navedeni tuženici ujedno suvlasnici odnosno posjednici garaža kako to u svojoj tužbi navodi tužitelj. S druge strane činjenica je da postoji više suvlasnika garaža nego što ih je tužitelj utužio. Nadalje, nejasno je iz kojih to dokaza proizlazi da su tuženici ti koji vrše navodno uznemiravanje vlasništva tužitelja i koji su to svjedoci koji su u stanju izdvojiti iz te mase vozila koja tamo svakodnevno prolaze, ovdje tuženike od posjednika od drugih osoba koje se koriste tom nerazvrstanom cestom. Tuženik ad.3. tako osporava da uznemirava tužitelja. Ukoliko bi tužitelj bio u pravu, (a nije) te bio vlasnik puta, u tom slučaju postaje upitno zašto tužitelj selektivno podnosi tužbe, odnosno zašto ignorira činjenicu da bi u tom slučaju protekom vremena i to temeljem zakona u korist povlašne nekretnine i to na poslužnoj. Još 1992. se predmetni prolaz koristio za izgradnju zgrade na adresi P. …, prema tome radi se o nikada osporavanom kontinuiranom suposjedu kroz protekle 22 godine kada je stambena zadruga Z. stupila u posjed te koristila predmetni put, te započela projekt izgradnje zgrade na adresi P. c. ….

U svom odgovoru na tužbu od 12. studenog 2014.

Tuženik ad.7. je naveo da je zaprimio tužbu u ovoj pravnoj stvari te da na istu u dodijeljenom roku daje svoj odgovor na način da se istoj protivi kao neosnovanoj, te predlaže da se tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom. Prvenstveno tuženik osporava tužitelju aktivnu legitimaciju. Naime, ako je suditi prema navodima iz historijata tužbe tužitelj se referira na cestu i to točno nerazvrstanu cesto sukladno čl. 98 Zakona o cestama. Naime, čl. 98. Zakona o cestama, nerazvrstane ceste su definirane kao "ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristi način i pod uvjetima određenim Zakonom o cestama i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne cesta u smislu Zakona o cestama" i to neovisno da li su upisane kao putovi li se u naravi radi o putovima. Nastavno na navedeno tuženi upire na čl. 131.st. 1. Zakona o cestama koji propisuje kako slijedi. Ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju razvrstane ceste. Tuženik ističe da predmetnom cestom prolaze i prometuju kupci dućana, korisnici usluga autopraonice, banke, skladišta, donosno korisnici raznih drugih usluga koje se pružaju u tom dijelu grada. Prema tome, za naglasiti je da tom cestom svakog dana nesmetano prođu stotine ljudi. Sukladno navedenom, tužitelj nije vlasnik u smislu pozitivnih propisa Republike Hrvatske i to stoga što se Zakonom o cestama, predmetna nerazvrstana cesta ima smatrati kao "javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi" a sve sukladno čl. 101. Zakona o cestama. Prema tom, ovdje je došlo do stjecanja prava vlasništva temeljem zakona te upis u zemljišne knjige ne predstavlja konstitutivan čin već deklaratoran u odnosu na stjecanje vlasništva, a sve to sukladno č. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sukladno Zakonu o cestama svi nerazvrstani putovi dana 28.07.2011.g. po sili zakona postaju javna dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave. Bez utjecaja na prije navedeno, tuženik označava kao nejasan navod iz tužbe tužitelja u kojem tužitelj navodi da postoji drugo prometno rješenje za ulazak u garaže. Tuženik ad. 7. u privitku ove tužbe dostavlja presliku Kopije katastarskog plana iz koje postaje upitan i navod tužitelja da se taj put nalazi u granicama čest. zem. 903/3 K.O. S. jer prema priloženom prerisu proizlazi da se predmetni put nalazi na k.č.br. 8241/1 K.O. S., pa tuženik ad 7. ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj u točki I svoje tužbe navodi da su tuženici vlasnici odnosno posjednici garaža, a ne postavlja sebi pitanje zašto je tužio samo neke od tih vlasnika ili posjednika. Prema saznanjima tuženika ad. 7. upitna je točnost navoda tužitelja da su svi navedeni tuženici ujedno suvlasnici, odnosno posjednici garaža kako to u svojoj tužbi navodi tužitelj. S druge strane činjenica je da postoji više suvlasnika garaža nego što ih je tu tužitelj utužio. Nadalje, nejasno je iz kojih to dokaza proizlazi da su tuženici ti koji vrše navodno uznemiravanje vlasništva tužitelja i koji su to svjedoci koji su u stanju izdvojiti iz te mase vozila koja tamo svakodnevno prolaze ovdje tuženika od posjednika, od drugih osoba koje se koriste tom nerazvrstanom cestom. Isto tako osporava da bilo kojom svojom radnjom uznemirava tužitelja. Ukoliko bi tužitelj bio u pravu, (a nije) te bio vlasnik puta, u tom slučaju postaje upitno zašto tužitelj selektivno podnosi tužbe odnosno ignorira činjenicu da bi u tom slučaju protekom vremena i to temeljem zakona u korist povlasne nekretnine i to na poslužnoj. Još 1992. se predmetni prolaz koristio za izgradnju zgrade na adresi P. …, prema tome radi se o nikada osporavanom kontinuiranom suposjedu kroz protekle 22 godine kada je stambena zadruga Z. u posjed te koristila predmetni put, te započela projekt izgradnje zgrade na

adresi P. c. ….

U svom odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2017. tuženik ad. 6. je naveo da ovim putem dostavlja prigovor na tužbu pod poslovnim brojem Pst-41/14 kao tuženika sa napomenom da kao vlasnik garažnog prostora u navedenom predmetu je u obvezi izreći da se u potpunosti ne slaže s predmetnom tužbom. Naime, tužitelj ustrajava u pokušaju da nam prepriječi put ulaska u naše garažne prostore na koje mi imamo potpuno pravo rukovodeći se zakonom, a to se potvrđuje uvidom u zemljišnim knjigama. Nadalje, tužitelj nije ishodio ikakvo drugo prometno rješenje, a inzistiranje na tome da put dostave koju koriste tvrtke u najmu objekta tužitelja, proglasi javnom prometnicom, nije u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, te ujedno ne može zadovoljiti potrebe vlasnika garažnih prostora u predmetnoj tužbi.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zem. knjižni izvadak za predmetnu nekretnine, posjedovni list za predmetne nekretnine, nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. B., kao i dopunu istog

vještva, zapisnik s očevida lica mjesta, iskaz svjedoka T. C., D. Š.,

rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. I. P., pod brojem O-…, iskaz tuženika ad. 6. V. Č., i tuženika ad. 9. M. M..

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.Punomoćnici parničnih stranka su popisali trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo nespornim, da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zem. knjige i katastar nekretnina, te da predmetni prolaz koristi upravo tvrtka T. a za potrebe svoje trgovine u zakupu koje je od strane tužitelja.

7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazalo spornim, da li predmetni prolaz, odnosno predmetna nekretnina predstavlja privatni posjed tužitelja ili predstavlja nerazvrstanu cestu, odnosno da li su tuženici mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine prolaza dosjelošću, te da li postoji drugi način komunikacije kao predmetnih nekretnina osim onog za koju tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo.

8.Svjedok T. C. u svom iskazu je naveo:

Mogu kazati da ja prebivam na adresi U. br…., u S., i to do prije 2011.g. kada sam promijenio adresu prebivališta. Mogu kazati da mi je poznato stanje na terenu i nakon što mi se predočava spis sa lica mjesta sudskog vještaka N. B. od 7. veljače 2019.g. mogu kazati gdje se nalazi nekretnina tuženika i to označena anagrafskom oznakom P. c. …, poznato mi je gdje se nalaze i ove predmetne garaže i poznato mi je gdje se nalazi objekt tužitelja A. H..

Nakon što mi se predočava skica lica mjesta vještaka B. mogu kazati da se uvijek koristio ovaj prolaz sa južne strane iz P. u. označeno slovima N YXM i služio je kao prolaz do garaža. Mogu kazati da se sa sjeverne strane iz M. ul. ne mogu doći do predmetnih garaža niti se moglo doći prije. Mogu kazati da južni dio ove nekretnine koristi tvrtka T., koja tu ima jednu samoposlugu. Mogu kazati da djelatnici tvrtke T. koriste ovaj prolaz za prolaz i manipulaciju kamionima koji dovoze robu. Mogu kazati da je zgrada i garaža sagrađena 1990 ili 1991.g.Mogu kazati da svi koriste ovaj sporni prolaz označen slovima u skici lica mjesta vještaka B. N.. Mogu kazati da koliko je meni poznato nitko nikada nije branio vlasnicima garaža da tu prolaze i oni su nesmetano prolazili. Ne znam koliko ukupno ima garaža i garažnih mjesta. U tim garažama i autopraonica koja se zove T. T.. Mogu kazati da od ja pamtim da tu se nalazi ta autopraonica da i osobe koje peru automobile tu prolaze tim prolazom. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedoku poznato vlasničko stanje garaža. I svjedok odgovara da mu nije poznato to vlasničko stanje garaža. Na posebno pitanje pun. tuženika ad.1. da li osim ove praonice ima još neki obrt u garažama svjedok odgovara mogu kazati da je meni poznato da u sklopu te autopraonice se nalazi i V. radnja ali mislim sve da je samo jedan vlasnik.

9. U svom iskazu svjedok D. Š. je naveo:

Mogu kazati, da sam ja, gdje se sada nalaze zgrade P. c. …, i … odnosno moja obitelj imala stambenu kuću te smo dobili dva stana za tu stambenu kuću i to jedan stan na adresi P. c. … i jedan stan na adresi P. c. … , mogu

kazati i to da je zgrada P. c. … sagrađena negdje koncem 80-tih godina a mislim da je stambena zgrada P. c. … sagrađena negdje početkom 90-tih

godina kada su sagrađene i predmetne garaže. Mogu kazati da se uvijek koristio prolaz sa južne strane i to ovaj prolaz označen u skici lica mjesta sud. vještaka N. B. označen slovima NYXM mogu kazati da ima ukupno 12 garaža koju koriste suvlasnici stambenih zgrada P. c. … mogu kazati da tu nalazi autopraonica i nalazi se vulkanizerska radnja mogu kazati da ne postoji nikakva mogućnost prolazila iz M. u. moguće je samo doći sa sjeverne strane iz

D. u. ali je samo jedna manja rampa mogu kazati i to da sa južne strane objekat tužitelja se nalazi samoposluga tvrtke T. i tvrtka T. koristi ovaj gore opisani prolaz za dovoženje robe kamionima. Mogu kazati da nitko vlasnicima garaža nije branio da tu prolaze, i oni su nesmetano koristili gore opisani prolaz za dolazak do garaža. Mogu kazati da sam svaki dan tamo na licu mjesta tako da mi je poznato stanje na terenu. Mogu kazati da mi je stan koji smo mi imali odnosno moja obitelj na adresi P. c. … prodan 1996.g. a u stanu P. c. … živio je podstanar mogu kazati da sam ja svaki dan na licu mjesta tako da mi je poznato stanje na terenu. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li predmetne garaže imaju valjanu građevinsku i uporabnu dozvolu svjedok odgovara da to ne zna. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedok upoznat, sa vlasničkim stanje ulaza u predmetnu garažu svjedok odgovara da nije. Na posebno pitanje pun. tuženika ad-2, ad.5., ad.6. ad.12, ad.13, i ad.14. što svjedok misli čiji je ovi sporni prolaz do garaža koji je opisan u vještvu sud. vještaka B. svjedok odgovara da je vlasništvo G. S.. Mogu kazati da taj sporni dio nekretnine svi koriste za prolaz do garaža kao i dalje u pravcu sjevera i oduvijek je to bila cesta ulazilo se uvijek sa južne strane ceste nikad nitko nije branio da se tu prolazi do spornih garaža u pravcu sjevera. Na posebno pitanje pun. tuženika d.2.,6,12, 13,14 kome pripada taj volat, kojim se može pristupiti sa sjeverne strane iz D. u. gdje se nalazi ta rampa svjedok odgovara, da je po njemu to vlasništvo suvlasnika stambene zgrade u D. u. Koliko ja znam to nije vlasništvo tužitelja A. H.. Na posebno pitanje pun. tuženika ad.2, 6, 12,13 i 14 da li se u svako doba dana može prolaziti sjevernim prolazom od D. u. svjedok odgovara da kada bi dolazio tu automobilom i pokušao ući sa sjeverne strane iz D. u. ja bih se morao vratiti ponovno u D. ul. i

ući budući da su tu bila parkirana 3 - 4 kamiona tvrtke T. koja su tu istovarala robu. Svjedok dodatno navodi da se ova autopraonica i vulkanizerska radnja u garažama dosta dugo ali ne znam koliko točno godina.

10. Iz ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da su tuženici izvan knjižni vlasnici i posjednici objekta koji se sastoji od 24 garažna boksa. Predmetnim garažama tuženika može se pristupiti samo i jedino preko prijeporne nekretnine koja je samo formalno upisana kao vlasništvo tužitelja koja je u stvarnosti postala javi put prolaz koji se kao takav koristi duže od 20 god. i to ne samo od strane tuženika već i u općoj uporabi svih osoba. Gornja utvrđenja ovog suda proizlaze iz rezultata očevida lica mjesta te nalaza i mišljena sudskog vještaka N. B..

11.Sud u cjelosti poklanja vjeru iskazu svjedoka T. C. i D.

Š. te tuženika ad 6 V. Ć. i tuženika ad 9 M. M. iz kojih

iskaza bi nedvojbeno proizlazilo da se predmetna nekretnina odnosno prolaz od strane P. u. koristi duže od 20 god. i da ga koriste svi tuženici kao i druge osobe.

12.Iz rezultata očevida lica i mjesta i nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. B., bi proizlazilo da ne postoji druga komunikacija do nekretnine tuženika odnosno do garažnih mjesta.

Iz iskaza gore navedenih svjedoka bi proizlazilo da u predmetnim garažnim boksevima se nalaze autopraonica i vulkanizer i da te usluge koriste i druge osobe a ne samo tuženici.

13.Također je zaključak ovog suda da tuženici koriste predmetnu nekretninu kao prilazni put svojim garažama te da su posjedu tog puta preko 20 god. Pravni prednik tuženika stambena zadruga Z. stupila je u posjed predmetnog puta još 1992 god. kada je započela projekt izgradnje zgrade na adresi P. c. 1 a. i to uz suglasnost prednika tužitelja. Prednik tužitelja je znao da će se na toj lokaciji graditi garaže do koji se može doći samo ovim putem a ne na drugi način iz D. u..

14. Isto tako je zaključak ovog suda da je stambena zadruga Z. nakon izgradnje predmetnih garaža 1994 god,. te garaže prodala tuženicima i od tada su tuženi u nesmetnom i kontinuiranom posjedu.

Također mišljenje je ovog suda, da predmetna cesta, odnosno predmetni prolaz predstavlja u naravi nerazvrstanu cestu a sukladno čl. 98. i 131. Zakona o cestama. Nesporno je da je predmetna nekretnina bila u naravi bila nerazvrstana cesta prije 01. siječnja 1997 god, te da je kao dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

Zbog svega iznesenog tužbeni zahtjev je trebalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154 st. 1 ZPP-a.

Trošak tuženika ad 1 se sastoji od sastava podneska od 29.12.2017. 25 bodova, sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište od 31.01.2018. 100 bodova, pristupa na ročište od 30.11.2018, 25 bodova, pristupa na ročište od 07.02.2019. 100 bodova, pristupa na ročište od 16.11.2020, 25 bodova, pristupa na ročište od 12.01.2021. 100 bodova, pristupa na ročište od 29.03.2021. 100 bodova, pristupa na ročište od 08.06.2021. 100 bodova, pristupa na ročište od 30.09.2021. 100 bodova, pristupa na ročište od 02.12.2021. 100 bodova, pristupa na ročište od 15.02.2022. 100 bodova, pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova, odnosno ukupno 1025 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00kn daje iznos od 10.250,00 kn koji iznose uvećan na ime 25% PDV 2.562,50 kn te sudskih pristojbi odgovora na tužbu 200,00 kn pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 13.012,50 kn.

Trošak tuženika ad 2, 6,12,13,14, se sastoji od sastava odgovora na tužbu 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 12.12.2017. 500,00 kn, pristupa na ročište od 31.01.2018. 3750,00 kn, pristupa na ročište od 30.11.2018. 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 07.12.2019, 3750,00 kn, sastava podneska od 29.09.2019., 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 16.11.2020, 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 12.01.2021, 500,00 kn, pristupa na ročište od 29.03.2021. 3.750,00 kn, sastava podneska od 13.04.2021, 3750,00 kn, pristupa na ročište od 08.06.2021, 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 30.09.2021 3.750,00 kn, pristupa na ročište od 12.012.2021. 3.750,00, pristupa na ročište od 15.02.2022. 3.750,00 kn, pristupa na ročište za objavu presude 500,00 kn, odnosno ukupno 46.500,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25% PDV odnosno 11.625,00 kn pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa 58.125,00 kn. Trošak tuženika ad 2 se sastoji od sastava odgovora na tužbu 2.500,00 kn, pristupa na ročište od 07.11,2014. 2.500,00 kn, pristupa na ročište od 24.05.2017. 2.500,00 kn, pristupa na ročište od 11.07.2017. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 12.12.2017. 2.500,00 kn, pristupa na ročište od 31.01.2018. 2.500,00 kn, pristupa na ročište od 21.09.2018, 2.500,00kn, pristupa na ročište od 30.11.2018 2.500,00kn, pristupa na ročište od 07.02.2019. 2.500,00 kn, sastava podneska od 01.10,2020 2.500,00kn. pristup na ročište od 16.11.2020. 2.500,00kn, pristup na ročište od 12.01.2021., 2.500,00kn, pristup na ročište od 29.03.2021. 2.500,00kn, pristup na ročište od 08.06.2021. 2.500,00kn, pristup na ročište od 30.09.2021. 2.500,00 kn, pristup na ročište od 01.12.2021. 2.500,00kn, pristup na ročište od 15.02.2021. 2.500kn, pristupa na ročište za objavu 500,00kn, odnosno ukupno 43.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25% PDV odnosno 10.750,00 kn, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 53.750,00 kn.

Trošak tuženika ad 4 se sastoji od. sastava odgovora na tužbu 2.500,00kn, pristupa na ročište od 12.12.2017. 500,00kn, pristupa na ročište od 31.01.2018 2.500,00kn, pristupa na ročište od 30.11.2018. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 07.12.2019. 2.500,00kn, sastava podneska od 29.09.2019. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 16.11.2020. 500,00kn, pristupa na ročište od 12.01.2021. 500,00kn, pristupa na ročište od 29.03.2021. 2.500,00kn, sastava podneska od 13.04.2021. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 08.06.2021, 2.500,00kn, pristupa na ročište od 30.09.2021. 2500, 00n, pristupa na ročište od 02.12,2021. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 15.02.2022. 2.500kn, pristupa na ročište za objavu presude 500,00kn, odnosno ukupno 29.500,00kn, koji iznos je uvećan na ime 25%PDV odnosno 7.375,00 kn, te zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa 36.875,00 kn.

Trošak tuženika ad 8 se sastoji od sastava odgovora na tužbu 1000,00 kn, pristupa na ročište od 17.11.2014. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 24.05.2017. 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 11.07.2017. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 31.01.2018. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 30.11.2018. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 29.03.2021. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 08.06.2021. 600,00 kn, pristupa na ročište od 30.09.2021. 1000,00kn, pristupa na ročište od 02.12.2021. 1.000,00kn, pristupa na ročište od 15.02.2022. 1.000,00kn, odnosno ukupno 10.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25% PDV odnosno 2.500,00 kn pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznos a od 12.500,00 kn.

Trošak tuženika ad 9 se sastoji od sastava odgovora na tužbu 2.500,00kn, pristupa na ročište od 12.12.2017. 500,00kn, pristupa na ročište od 31.01.2018. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 30.11.2018, 2.500,00kn, pristupa na ročište od 07.12.2019. 2.500,00kn, sastava podneska od 29.09.2019. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 16.11.2020. 500,00kn, pristupa na ročište od 12.01.2021. 500,00kn, pristupa na ročište od 29.03.2021. 2.500,00kn, sastava podneska od 13.04.2021. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 08.06.2021. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 30.09.2021., 2.500,00kn, pristupa na ročište od 12.12.2021. 2.500,00kn, pristupa na ročište od 15.02.2022. 2.500,00kn, pristupa na ročište za objavu 500,00kn, odnosno ukupno 29.500,00kn, koji iznos je uvećan na ime 25% PDV odnosno 7.375,00kn, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 36.875,00kn.

U Splitu, 29. ožujka 2022.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK,

v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika ad 1

- pun. tuženika ad 2,. ad 6, ad 12, ad 13, ad 14

- pun tuženika ad 3

- pun. tuženika ad 4

- tuženiku ad 5

- pun. tuženika ad 7

- tuženoj ad 8

- pun. tuženika ad 9

- tuženiku ad 10

- tuženiku ad 11

-u spis