Poslovni broj: 69 P-3576/20-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:…, protiv tuženika A. H. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. veljače 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja T. B., te zamjenice punomoćnice tuženika M. V., odvjetničke vježbenice kod S. T., odvjetnice iz Zagreba, dana 29. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku A. H. d.d., Z., OIB:…, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:…, iznos od 11.036,91 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 9.09.2019. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika A. H. d.d., Z., OIB:…, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9.09.2019. godine (poštom preporučeno), navodi da je osiguranik tužitelja N. K. stradao u prometnoj nesreći dana 31.08.2008. godine, koju je skrivila S. V. K. upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka ZG-…, osiguranim kod tuženika, broj police …. Protiv

S. V. K. je donijeta presuda Općinskog suda u Sesvetama broj K-

339/09 od 30.03.2009. godine, kojim je oglašena krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. Kaznenog zakona. Nadalje, tužitelj navodi da je rješenjem tužitelja broj 724006 od 25.08.2011. godine osiguraniku HZMO-a N. K. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, nastala kao posljedica prometne nezgode, u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj ističe da je za prethodna razdoblja isplate invalidske mirovine, zaključno sa 31.05.2016. godine u tijeku sudski postupak, te kako je HZMO nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, pa je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.10.2016. do 31.07.2017. godine u iznosu od 11.036,91 kn. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da u skladu s člankom 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 11.036,91 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21.10.2019. godine priznaje nastanak štetnog događaja, aktivnu te pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te uzročno-posljedičnu vezu između potraživanja tužitelja isplate mirovine te ozljeda nastalih u štetnom događaju, koje je pretrpio njihov osiguranik. Tuženik ističe da je čl. 162. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu definira što se smatra stvarnom štetom u pogledu subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnih osiguranja i to na način da se stvarnom štetom smatraju i troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećenoga. S obzirom da Zakon o mirovinskom osiguranju ne definira što je stvarna šteta, u ovom predmetu, po mišljenju tuženika, treba se primijeniti odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, tuženik ističe da tumačenjem zakona tužitelja na način da isti ima pravo na isplatu punog iznosa plaćene mirovine za svog osiguranika razvidno je da bi isti ostvario nepripadajuću mu imovinsku korist od odlaska svog osiguranika u mirovinu, iz razloga što je i sam osiguranik prije nastanka štetnog događaja sam vršio uplate u mirovinski sustav i time zasigurno prištedio određena sredstva iz kojih bi mu tužitelj isplaćivao mirovinu, kada bi za to došlo vrijeme. Jedina pravična osnova je, po mišljenju tuženika, da se tužitelju isplati onaj iznos u mirovinski fond koji bi i sam njegov osiguranik uplaćivao da nije došlo do štetnog događaja. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbiti tužitelja u cijelosti sa tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tužitelj u podnesku od 17.12.2019. godine navodi da smatra kako je prigovor visine tužbenog zahtjeva potpuno neosnovan, jer tužitelj upravo postavljenim tužbenim zahtjevom, zahtijeva štetu kako to pretpostavlja Zakon o mirovinskom osiguranju, no što se tiče visine naknade štete, smatra kako istu treba utvrđivati prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme naknade štete, budući da je predmetna šteta tužitelju nastala sukcesivno svako mjesečnom isplatom mirovine, pa je svaka mjesečna isplata za tužitelja predstavljala novu štetu.

4. Na ročištu dana 16.02.2022. godine (list 106 spisa) tuženik ističe da sama po sebi nije sporna visina tužbenog zahtjeva od 11.036,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe (9.09.2019. godine), do isplate, međutim da je sporna uzročno-posljedična veza, kod kojeg prigovora tuženik i nadalje ostaje.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu od 31.08.2008. godine (list 3-5 spisa), u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama posl. br. K-339/09 od 30.03.2009. (list 6-7 spisa), u pravomoćno rješenje HZMO-a od 25.08.2011. godine (list 7 spisa), u Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 8 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 9 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu (list 10 spisa), u specijalistički nalaz (list 11-12 spisa), u obračun isplata korisniku N. K. na teret HZMO u periodu od 1.10.2016. do 31.07.2017. (list 13 spisa), te je provedeno vještačenje po vještaku medicine rada dr. J. M. (list 93-98 spisa).

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19 dalje: ZPP).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, ni pasivna legitimacija tuženika. Sama po sebi nije sporna visina tužbenog zahtjeva od 11.036,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe (9.09.2019. godine), do isplate.

8. Sporna je uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja osiguranika tužitelja i razloga umirovljenja, a sve budući da je osiguraniku tužitelja priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

9. Iz izvedenih dokaza i to iz Zapisnika o očevidu od 31.08.2008. godine (list 3-5 spisa), pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama posl. br. K-339/09 od 30.03.2009. (list 6-7 spisa), pravomoćnog rješenja HZMO-a od 25.08.2011. godine (list 7 spisa), Mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 8 spisa), nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 9 spisa), nalaza i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu (list 10 spisa), specijalističkog nalaza (list 11-12 spisa), te obračuna isplata korisniku N. K. na teret HZMO u periodu od 1.10.2016. do 31.07.2017. (list 13 spisa), jasno proizlazi da je 31. kolovoza 2008. došlo do prometne nezgode u kojoj je stradao osiguranik tužitelja N. K., da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika S. V. K. (što tuženik ne osporava), da je osiguraniku tužitelja N.

K. rješenjem HZMO od 25. kolovoza 2011. (Klasa: 141-02/11-01, Urbroj: 341-25- 05/3-11-092467) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, i to počevši od 6. travnja 2011. godine, da je nalazom i mišljenjem vještaka broj 25/11/3923 od 11. ožujka 2011. provedenog u upravnom postupku utvrđeno da zbog ozljeda izvan rada (prometne nezgode od 31. kolovoza 2008.) kod osiguranika tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad, da je stručno povjerenstvo za reviziju dalo mišljenje broj 724006 od 21. ožujka 2011. u kojem je navedeno da je nalaz i mišljenjem vještaka broj 25/11/3923 pravilan, da je nalazom i mišljenjem vještaka na kontrolnom pregledu broj 25/13/9155 od 12. lipnja 2013. utvrđeno da je zdravstveno stanje osiguranika tužitelja ostalo isto te da i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede izvan rada.

10. Nadalje vještak medicine rada Dr. J. M. u svom nalazu i mišljenju od 3.05.2021. godine (list 93-98 spisa) zaključuje da su posljedice zaostale nakon ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 31.08.2008. godine u uzročnoj posljedičnoj vezi sa njegovim umirovljenjem zbog profesionalne nesposobnosti za rad u udjelu od 100%.

11. Sud je prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka dr. J. M., budući da je zaključak navedenog vještaka u nalazu i mišljenju sudu potpuno logičan i uvjerljiv, budući da je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, koji također to isto potvrđuju, a da je sve to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje dr. M. nisu imali nikakvih prigovora.

12. Slijedom navedenog, nalaz i mišljenje vještaka od 11. ožujka 2011. godine proveden u upravnom postupku, a koji je potvrđen od strane stručnog povjerenstva za reviziju od 21. ožujka 2011. godine, kao i nalaz i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu od 12. lipnja 2013. godine, te na kraju nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. M., u ovom postupku, jasan su dokaz o postojanju uzročno posljedične veze između prometne nezgode od 31. kolovoza 2008. i umirovljenja osiguranika tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad u udjelu od 100%.

13. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 161. u vezi s čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15; dalje: ZOMO), valjalo je za period od 1.10.2016. godine do 31.07.2017. godine u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 11.036,91 kn, a budući da tuženik samu po sebi ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, a ista proizlazi iz obračuna na list 13 spisa koji je javna isprava.

14. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe do isplate, kako je i tražio, budući da je ukupno potraživanje do tog dana sigurno dospjelo, a sve po stopi iz čl 29. st. 2. ZOO-a.

15. Temeljem čl. 154. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška budući da je u cijelosti izgubio ovaj spor.

U Zagrebu, 29. ožujka 2022. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku

Broj zapisa: eb308-a2969

Kontrolni broj: 0c1f4-08346-e35d7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORAN GOLUŽA, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.