Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-618/2018-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja A. b. d.d. (ranije K. b. Z., d.d.), Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Odvjetničkog društva Š. i p. j.t.d. iz S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku T. Š., a ovaj po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2022. uz sudjelovanje zamjenice punomoćnika tužitelja B. I., odvjetnice u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. iz Z., Pisarnica S., zakonskog zastupnika tuženika T. M. te punomoćnika tuženika Z. M., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 29. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d., OIB: …, S., da isplati tužitelju A. b. d.d. (ranije K. b. Z. d.d.), OIB: …, Z., iznos od 717.139,70 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2017. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužitelju A. b. d.d. da tuženiku Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.550,00 kuna, u roku od 8 (osam) dana, dok se zahtjev tuženika za više zatraženi iznos od 13.350,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj A. b. d.d. (ranije K. b. Z. d.d.) je 5. studenog 2018. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 717.139,70 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. srpnja 2017. pa do isplate. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik 11. prosinca 2002. sklopili Ugovor o zastupanju, a potom da su 24. ožujka 2010. sklopili Dodatak ugovora o pružanju odvjetničkih usluga. Predmetnim ugovorima da je ugovoreno kako će tuženik zastupati tužitelja u imovinskopravnoj stvari radi naplate tražbine od I. d.o.o. Predmetni postupak da se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-2144/2002 povodom tužbe tužitelja K. b. Z. d.d. protiv tuženika I. d.o.o., radi utvrđenja osnovanosti tražbine tužitelja u visini od 5.312.016,57 kuna. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je u tom postupku 12. studenog 2004. donesena presuda pod poslovnim brojem P-2144/2002 kojom je utvrđeno da postoji tražbina općeg isplatnog reda tužitelja K. b. Z. d.d. prema tuženiku I. d.o.o. u stečaju u iznosu od 5.312.016,57 kuna te da je tuženiku I. d.o.o. u stečaju naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 706.935,20 kuna. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-39/2015 od 19. svibnja 2017., a potom i prijedloga namirenja stečajnih vjerovnika od 18. svibnja 2017., priznata tražbina K. b. Z. d.d. prema stečajnom dužniku I. d.o.o. u stečaju da je odlučeno da se K. b. Z. d.d. namiri djelomično sa svojom tražbinom i to u iznosu od 288.052,70 kuna, kao i da mu se u cijelosti isplati dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 706.935,20 kuna. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako su predmetni iznosi trebali biti isplaćeni na račun tužitelja, međutim, isti da su plaćeni na račun tuženika koji je zastupao tužitelja u postupku kojeg je tužitelj vodio protiv I. d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Splitu pod bojem P-2144/2002. Nakon što je taj iznos od ukupno 994.987,90 kuna isplaćen na račun tuženika, tuženik da je tužitelju isplatio iznos od 277.848,20 kuna, dok je iznos od 717.139,70 kuna zadržao za sebe iako na to nema pravo. Naime, ugovorom o zastupanju kojeg su stranke sklopile da je ugovoreno kako tuženik ima pravo na nagradu u iznosu od 7% uvećanu za PDV od iznosa naplaćene tražbine, stoga, tuženik da nema pravo zadržati više od ugovorenog iznosa. Prema tome, kako je tuženik naplatio i zadržao za sebe iznos koji pripada tuženiku, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos od 717.139,70 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove postupka. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu i to: Ugovor o zastupanju od 11. prosinca 2002., Dodatak ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2010., presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 od 12. studenog 2004., rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-39/2015 od 19. svibnja 2017., prijedlog za namirenje stečajnih vjerovnika od 18. svibnja 2017. i Tablicu br. 3., prijedlog za namirenje vjerovnika stečajne mase od 18. svibnja 2017. i Tablicu br. 1., zahtjev stečajnog vjerovnika od 22. srpnja 2015., punomoć od 18. rujna 2002., dokaz o plaćanju iznosa od 277.848,20 kuna, e-mail korespondenciju stranaka te je predložio da sud izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja B. Z. te da izvrši uvid u spise Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2012 i St- 39/2015.

1.2. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

1.3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako isti ne osporava činjenične navode tužbe, međutim, isti da osporava navode tužbe koji se odnose na tumačenje tužitelja vezano za pravo tuženika kao punomoćnika tužitelja u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem P-2144/2002 da naplati i zadrži trošak parničnog postupka koji je tužitelju dosuđen presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 od 12. studenog 2004. Prema stavu tuženika, trošak postupka pripada tuženiku kao punomoćniku tužitelja iz tog postupka te ga je isti bio ovlašten primiti od I. d.o.o. u stečaju. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu i to: autentična tumačenja Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 8. prosinca 2007. i 13. studenog 2010., izvode po računu tuženika, e-mail korespondenciju stranaka te je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika T. Š. ukoliko isti odluči saslušati zakonskog zastupnika tužitelja. U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja koji se odnose na izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja B. Z., tuženik je naveo kako su isti nepotrebni te da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju.

1.4. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe te je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu. Podneskom od 2. srpnja 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tužitelja označio A. b. d.d., s obzirom na to da je došlo do promjene tvrtke ranijeg tužitelja K. b. Z. d.d.

1.5. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima i prigovorima iz odgovora na tužbu.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 717.139,70 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. srpnja 2017. pa do isplate, na ime stečenog bez osnove.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: Ugovor sklopljen između Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. M. i T. Š. kao odvjetnika te K. b. Z. d.d. kao banke od 11. prosinca 2002. (listovi 6 i 7 spisa), Dodatak ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između Odvjetničkog društva Š. i P. j.t.d. kao odvjetničkom društva i K. b. Z.b d.d. kao banke 24. ožujka 2010. (listovi 8-10 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 od 12. studenog 2004. (listovi 11-14 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-39/2015 od 19. svibnja 2017. (listovi 15-16 spisa), prijedloga namirenja stečajnih vjerovnika stečajnog dužnika I.d.o.o. u stečaju od 18. svibnja 2017. s Tablicom br. 3. (listovi 17-18 spisa), prijedlog namirenja vjerovnika stečajne mase stečajnog dužnika I. d.o.o. u stečaju s Tablicama br. 1. i 2. (listovi 19 i 20 spisa), zahtjev stečajnog vjerovnika K. b. Z. d.d. od 22. srpnja 2015. (list 21 spisa), punomoć od 18. rujna 2002. (list 22 spisa), račun br. 43/01/1 od 14. srpnja 2017. (list 23 spisa), potvrdu plaćanja od 24. srpnja 2017. (list 24 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (listovi 25-35 spisa), Tumačenje Tbr. 39. toč. 3. i Tbr. 43. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore (listovi 43 i 44 spisa), e-mail korespondenciju te promet po računima tuženika (listovi 45-99, 116- 135 spisa) te je izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj P-2144/2002 i St-39/2015.

3.2. Tužitelj je predlagao da sud pored tih dokaza izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem te dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja B. Z., dok je tuženik predlagao da sud, ukoliko odluči izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, izvede i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika T. Š.

3.3. Odredbom članka 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

3.4. Po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, kao i uvidom u spise ovog suda poslovni broj P-2144/2002 i St-39/2015 pa je iz tog razloga ovaj sud odbio dokazne prijedloge tužitelja vezano za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, kao i dokazni prijedlog tuženika za provođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika. Naime, izvođenje tih predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka. Stoga, ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je su Zajednički odvjetnički ured Ž. M. i T. Š. i K. b. Z. d.d. 11. prosinca 2002. sklopili Ugovor o zastupanju na temelju kojeg se Zajednički odvjetnički ured Ž. M. i T. Š. obvezao zastupati K. b. Z. d.d. u imovinskopravnoj stvari radi naplate tražbine od I. d.o.o. te da im banka daje punomoć za zastupanje (članak 1.).

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je člankom 3. stavak 1. predmetnog ugovora ugovoreno kako nagradu za zastupanje odvjetnika u predmetu iz članka 1. tog Ugovora ugovorne strane ugovaraju prema Tbr. 39.a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu 7% uvećanu za PDV od iznosa naplaćene tražbine banke po glavnici i kamati.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je člankom 3. stavak 2. predmetnog ugovora ugovoreno da će naknadu troškova za zastupanje u pojedinim predmetnima odvjetnici obračunavati prema važećoj točci XV. Naknada troškova iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, s time da će radnje koje izazivaju izdatke s osnove naknade po tarifnim brojevima 45, 46 i 47 Odvjetnici poduzimati nakon prethodno pisane suglasnosti banke, a troškovi da će dospijevati mjesečno te da će iste banka podmirivati u roku od 8 dana od dana primitka računa odvjetnika.

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da su Odvjetničko društvo Š. i p. j.t.d. iz S. i K. b. Z. d.d. 24. ožujka 2010. sklopili Dodatak ugovora o pružanju odvjetničkih usluga.

5.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je Trgovački sud u Splitu u postupku koji se vodio u pravnoj stvari tužitelja K. b. Z. d.d. protiv tuženika I. d.o.o. u stečaju, radi utvrđenja, 12. studenog 2004. donio presudu pod poslovnim brojem P-2144/2002, kao ni to da je tom postupku K. b. Z. d.d. zastupao ovdje tuženik.

5.6. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je predmetnom presudom utvrđeno da postoji tražbina općeg isplatnog reda tužitelja K. b. Z. d.d. prema tuženiku I. d.o.o. u stečaju u iznosu od 5.312.016,57 kuna (točka I. izreke) te da je tuženiku I. d.o.o. u stečaju naloženo da tužitelju K. b. Z. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 706.935,20 kuna.

5.7. Među strankama nije bilo sporno ni to da je u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom I. d.o.o. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovim brojem St-93/2015 tuženiku po predmetnoj presudi isplaćen iznos od 288.052,70 kuna na ime glavnice te 706.935,20 kuna na ime troškova parničnog postupka.

5.8. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik po primitku predmetne uplate na račun tužitelja isplatio iznos od 277.848,20 kuna, dok je iznos od 717.139,70 kuna zadržao za sebe.

5.9. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik zadržao trošak parničnog postupka umanjen za troškove pristojbi koje je platila K. b. Z. d.d., kao i 7% od plaćenog iznosa glavnice u iznosu od 288.052,70 kuna, odnosno 20.163,60 kuna, uvećano za PDV.

5.10. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa od 717.139,70 kuna, na ime stečenog bez osnove.

5.11. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik iznos od 717.139,70 kuna stekao bez osnove, odnosno je li tuženik dužan tužitelju vratiti taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Odredbom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

6.2. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 utvrđeno je kako je taj postupak pokrenut tužbom K. b. Z.d.d. 31. svibnja 2002. protiv tuženika I. d.o.o. u stečaju, radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 5.312.016,57 kuna. Tužitelja K. b. Z. d.d. su u tom postupku kao punomoćnici zastupali Ž. M. i T. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. M. i T. Š. iz S. na temelju generalne punomoći koja je bila pohranjena kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem Su-15-134/2003. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi da je u tom postupku 12. studenog 2004. donesena presuda pod brojem P-2144/2002 kojom je utvrđeno da postoji tražbina općeg isplatnog reda tužitelja K. b. Z. d.d. prema tuženiku I. d.o.o. u stečaju u iznosu od 5.312.016,57 kuna te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 706.935,20 kuna.

6.3. Uvidom u Ugovor kojeg su 11. prosinca 2002. sklopili K. b. Z. d.d. te Zajednički odvjetnički ured Ž. M. i T. Š. d.o.o. utvrđeno je kako su stranke suglasne da će odvjetnici Ž. M. i T. Š. zastupati K. b. Z.d.d. radi naplate tražbine od I. d.o.o. u stečaju (članak 1. predmetnog Ugovora) te da kao nagradu za zastupanje odvjetnika u tom predmetu stranke ugovaraju prema Tbr. 39.a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu 7% uvećanu za PDV od iznosa naplaćene tražbine banke po glavnici i kamati.

6.4. Uvidom u Tablicu br. 3. (list 18 spisa) koja je sačinjena u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom I. d.o.o. utvrđeno je kako je K. b. Z. d.d. utvrđena tražbina u iznosu od 5.312.016,57 kuna te da joj se isplaćuje iznos od 288.052,70 kuna na ime glavnice.

6.5. Uvidom u Tablicu br. 1. (list 20) koja je također sačinjena u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom I. d.o.o. u stečaju utvrđeno je kako se K. b. Z. d.d. na ime troškova postupka isplaćuje iznos od 706.935,20 kuna, kao trošak stečajne mase.

6.6. Uvidom u zahtjev stečajnog vjerovnika K. b. Z. d.d. od 22. srpnja 2015. (list 21 spisa) utvrđeno je kako je tuženik Odvjetničko društvo Š. i p. j.t.d. iz S. u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom I. d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Splitu stavio zahtjev za isplatu troškova po ranije citiranoj presudi Trgovačkog suda u Splitu te predložio da se taj iznos plati na račun punomoćnika tužitelja.

6.7. Uvidom u račun br. 43/1/1 od 14. srpnja 2017. (list 23 spisa) kojeg je tuženik ispostavio K. b. Z. d.d. utvrđeno je kako po tom računu tuženik od K. b. Z. d.d. na ime troškova zastupanja (nagrade od 7% isplaćenog iznos glavnice i troškova postupka) istog u postupku protiv I. d.o.o. potražuje iznos od 717.139,70 kuna, kao i da je navedeno kako je taj račun plaćen od strane protivne strane 14. srpnja 2017.

6.8. Uvidom u potvrdu plaćanja od 24. srpnja 2017. (list 24 spisa) utvrđeno je kako je tuženik K. b. Z. d.d. 21. srpnja 2017. isplatio iznos od 277.848,20 kuna na ime isplate kao vjerovniku stečajne mase stečajnog dužnika I.d.o.o. u stečaju, a koji iznos predstavlja naplaćeni iznos glavnice od I. d.o.o. u stečaju, umanjen za 7% nagrade koja je uvećana za pripadajući PDV.

6.9. Iz e-mail korespondencije koja je sadržana u spisu utvrđeno je kako između stranaka postoji spor oko toga je li tuženik bio ovlašten naplatiti i zadržati za sebe utuženi iznos od 717.139,70 kuna.

6.10. Stoga, radi naplate tog iznosa tužitelj je i pokrenuo ovaj parnični postupak.

6.11. Po ocjeni ovog suda, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.12. Naime, 26. veljače 2004. Hrvatska odvjetnička komora donijela je Odluku o izmjenama i dopunama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na kojom je izmijenjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93.) na način da je člankom 2. predmetne Odluke iza Tbr. 39. dodan Tbr. 39a. koji glasi:

"Tbr. 39a.

1. U imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama, koje će za stranku poduzeti.

2. Gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.

3. Ugovor iz stavka 1. ovoga članka valjan je samo ako je zaključen u pismenoj formi".

6.13. Predmetna odluka objavljena je u „Narodnim novinama“ broj 16/94 te je ista stupila na snagu danom objave.

6.14. Nije sporno da je člankom 3. Ugovora kojeg su K. b. Z. i Zajednički odvjetnički ured Ž. M. i T. Š. sklopili 11. prosinca 2002. vezano za zastupanje K. b. Z. d.d. u imovinskopravnoj stvari protiv I. d.o.o. u stečaju stranke ugovorile nagradu za zastupanje prema Tbr. 39.a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 7%, uvećanu za PDV, od iznosa naplaćene tražbine banke po glavnici i kamati.

6.15. Prema stajalištu ovog suda, odredba Tbr. 39.a Tarife, ukoliko su stranke ugovorile njenu primjenu, se primjenjuje pored ostalih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa tako odvjetniku za poduzimanje radnji zastupanja stranke u postupku pripada pravo na naknadu troškova zastupanja, a odvjetnik pored tih troškova zastupanja stranke ima pravo obračunati i nagradu za rad u razmjeru s uspjehom u postupku.

6.16. Naime, i sama odredba Tbr. 39.a Tarife govori o tome da odvjetnici sa strankom mogu ugovoriti nagradu za rad „i u razmjeru s uspjehom“ pa je gramatičkim tumačenjem te odredbe za zaključiti da ta nagrada prema Tbr. 39.a Tarife odvjetnicima pripada pored nagrade i naknade troškova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku kad je ista ugovorena.

6.17. Stoga, suprotno shvaćanju tužitelja, tuženik je bio ovlašten zadržati primljenu uplatu u visini 7% naplaćene glavnice od strane I. d.o.o. u stečaju, uvećanu za PDV. Kako je nesporno da je I. d.o.o. tuženiku isplatio glavnicu u iznosu od 288.052,70 kuna, tuženik je bio ovlašten za sebe zadržati 7% od tog iznosa (20.163,60 kuna), uvećano za PDV.

6.18. Pored razmjernog iznosa glavnice koji mu pripada sukladno odredbi članka 3. Ugovora o zastupanju od 11. prosinca 2002., tuženik je, po ocjeni ovog suda, bio ovlašten zadržati i naplaćeni trošak parničnog postupka po presudi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002. od 12. studenog 2004. (umanjen za trošak sudskih pristojbi koje je platila K. b. Z. u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem P-2144/2002.).

6.19. Naime, sukladno odredbi članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

6.20. Stoga, nije sporno da je tuženik od I. d.o.o. u stečaju bio ovlašten primiti dosuđeni trošak postupka sukladno presudi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 od 12. studenog 2004. Međutim, kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik taj trošak bio ovlašten zadržati za sebe ili ga je trebao isplatiti dalje tužitelju.

6.21. Naime, kako ugovor o zastupanju stranke u sudskom postupku zapravo predstavlja ugovor o nalogu (članak 763. stavak 1. i 2. ZOO-a), prema kojem se nalogoprimac (u ovom slučaju tuženik) obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca (u ovom slučaju tužitelja) određene poslove te isti ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa, odvjetnik koji je poduzimao radnje zastupanja u sudskom postupku za stranku, ima pravo na naknadu za svoj trud i rad.

6.22. Nagrada i naknada troškova za rad odvjetnika se obračunava sukladno važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

6.23. Prema tome, kako je upravo presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-2144/2002 od 12. studenog 2004., odlučeno o tome koji troškovi su bili potrebni za vođenje postupka, odnosno odlučeno je o visini troškova na koje punomoćnik tužitelja iz tog postupka ima pravo s obzirom na radnje koje je poduzeo u postupku, suprotno shvaćanju tužitelja, tuženik je ovlašten te troškove zastupanja naplatiti od tužitelja pored nagrade iz Tbr. 39.a Tarife, kao i zadržati za sebe.

6.24. Stoga, kako je sam I. d.o.o. u stečaju na račun tuženika uplatio troškove postupka po ranije spomenutoj presudi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 2144/2002 od 12. studenog 2004., tuženik je bio ovlašten zadržati te troškove s obzirom da mu iste nije platio tužitelj (a što nije bilo ni sporno tijekom postupka) kao naknadu za zastupanje i poduzimanje radnji u sudskom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem P-2144/2002.

6.25. Osim toga, za navesti je kako je sada važećom odredbom članka 204. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) propisano kako će se u rješenju o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, na prijedlog ovrhovoditelja, naložiti da se iznos troškova postupka za koji je određena ovrha prenese na račun odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik.

6.26. Prema tome, iako se trošak postupka dosuđuje stranci, nema zapreke da se isti isplati na račun punomoćnika stranke od strane suprotne stranke, kao ni da punomoćnik stranke zahtijeva isplatu troškova postupka na svoj račun u ovršnom postupku jer zapravo taj trošak predstavlja nagradu za rad odvjetnika pa ga je isti ovlašten naplatiti od protivne stranke ukoliko mu stranka koju je zastupao u postupku taj trošak nije platila.

6.27. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. izreke.

7.1. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.

7.2. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbama članaka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 155. stavak 1. i 2. ZPP- i 164. stavak 1. i 2. ZPP-a.

7.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

7.4. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7.5. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

7.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada 718 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/04., 118/03. i 107/15. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 718 bodova za zastupanje na ročištima održanim 6. srpnja 2021. i 25. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu koje je održano 21. rujna 2021. (Tbr. 9.5. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno ukupno 2.204 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 22.040,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (5.510,00 kuna), odnosno ukupno 27.550,00 kuna.

7.7. Tuženiku nije priznat više zatraženi trošak u iznosu od 13.350,00 kuna.

7.8. Naime, tuženiku je za zastupanje na ročištu koje je održano 21. rujna 2021. priznato 50 bodova umjesto zatraženih 718 bodova s obzirom na to da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, sukladno Tbr. 9.5. Tarife.

7.9. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer obveza tuženika na plaćanje sudske pristojbe odgovora na tužbu nije ni nastala. Naime, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

7.10. Stoga, tuženiku je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 27.550,00 kuna, dok je zahtjev tuženika za više zatraženi iznos od 13.350,00 kuna valjalo odbiti kao neosnovan.

7.11. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP- a, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje sukladno članku 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.).

7.12. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 29. ožujka 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.