REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1290/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, OIB 46377257342, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku LJ, mag. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-19/2021-2 od 12. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-603/2019- 32 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I Prihvaća se djelomično revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-19/2021-2 od 12. siječnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-603/2019-32 od 30. rujna 2019. u dijelu pod točkom I i II izreke te se sudi:

"I/Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 3.663,72 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- iznos od 153,20 kn od 16. siječnja 2016.,

- iznos od 167,80 kn od 16. veljače 2016.,

- iznos od 160,16 kn od 16. lipnja 2016.,

- iznos od 160,16 kn od 16. srpnja 2016.,

- iznos od 153,20 kn od 16. rujna 2016.,

- iznos od 160,84 kn od 16. siječnja 2017.,

- iznos od 164,04 kn od 16. veljače 2017.,

- iznos od 156,92 kn od 16. lipnja 2017.,

- iznos od 164,04 kn od 16. srpnja 2017.,

- iznos od 160,04 kn od 16. rujna 2017.,

- iznos od 171,40 kn od 16. prosinca 2017.,

- iznos od 179,56 kn od 16. siječnja 2018.,

- iznos od 163,96 kn od 16. veljače 2018.,

- iznos od 179,56 kn od 16. svibnja 2018.,

- iznos od 327,92 kn od 16. lipnja 2018.,

- iznos od 179,56 kn od 16. srpnja 2018.,

- iznos od 163,96 kn od 16. rujna 2018.,

- iznos od 164,64 kn od 16. studenog 2018.,

- iznos od 172,12 kn od 16. prosinca 2018.,

- iznos od 360,64 kn od 16. siječnja 2019.,

sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a počevši od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, na svaki navedeni iznos sve do isplate.

II/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.277,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2020. do isplate.".

II U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 327,48 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 6.712,92 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom I, kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.418,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2020. do isplate (toč.II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2368/2021-2 od 2. lipnja 2021. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe čl. 51. i čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu?

2. Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna?

3. Je li rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati?

4. Je li sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim mu je naloženo platiti razliku bruto plaće u iznosu od 6.712,92 kn s pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a podredno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica je dostavila odgovor na reviziju u kojem predlaže odbijanje revizije.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 - dalje u tekstu: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 19/18 - dalje u tekstu: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.

9. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 te odredbom čl. 49. st. 10. KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

11. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.".

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

15. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

16. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

17. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.".

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

20. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

21. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

22. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

24. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

25. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.663,72 kn na ime prekovremenih sati za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2019., u kojem razdoblju se primjenjuje Zaključak broj 153, temelji na neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti.

26. Naime, kao što je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju, vještak se 18. lipnja 2020. očitovao, navodeći da ukoliko sud zauzme shvaćanje da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zaključak broj 153, da bi u ovom konkretnom slučaju potraživanje tužiteljice iznosilo 0,00 kn. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o potraživanjima za razdoblje od travnja 2014. do prosinca 2018., prema shvaćanju revizijskog suda nakon 21. prosinca 2015. primjenjuje se Zaključak broj 153, slijedom čega tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu prekovremenih sati (u iznosu od 3.663,72 kn) u tom dijelu nije osnovan.

27. Slijedom navedenog, ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 391. st.

1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti u dijelu reviziju tuženika i preinačiti djelomično nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

28. Obzirom tuženik u cijelosti pobija drugostupanjsku presudu, valjalo je u preostalom dijelu u kojem revizija nije osnovana, reviziju odbiti na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).

29. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st.

2. ZPP. Obzirom je tuženik uspio u postupku u omjeru od 54,58 % dosuđen mu je trošak sudske pristojbe na reviziju, sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18), u iznosu od 327,48 kn, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan