REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1703/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt], obrta za zastupanja u osiguranju, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, i punomoćnik Stipica Jakić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873, Zagreb, Trnjanska cesta 108 (kao pravni sljednik društva Sunce osiguranje d.d., Zagreb), kojeg zastupa punomoćnica Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-460/2017-4 od 20. prosinca 2017. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1149/12-28 od 22. listopada 2013. i dopunska presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1149/12-34 od 7. siječnja 2014., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-460/2017-4 od 20. prosinca 2017. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka poslovni broj Ovrv-634/11 od 24. kolovoza 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 89.044,87 kuna i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.774,40 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, dok je ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 357,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te je u točki 2. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.975,50 kuna. Dopunskom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke 1. izreke i u točki 2. izreke te dopunska presuda na način da je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka poslovni broj Ovrv-634/11 od 24. kolovoza 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 87.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom 87.044,87 kuna sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2011. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.774,40 kuna sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2011. do isplate (točka I.) dok je u točki II izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 89.044,87 kuna sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2011. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.774,40 kuna sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2011. do isplate. U točki III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.793,75 kuna te zakonske zatezne kamate na dio troška parničnog postupka u iznosu od 9.970,00 kuna po stopi pobliže opisanoj u toj izreci. Prema stavku IV izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.270,00 kuna sa zateznom kamatom od 25. rujna 2013. do isplate te zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 9.970,00 kuna za razdoblje od 25. rujna 2013. do 21. listopada 2013.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema stavku 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.1. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle u izvanrednoj reviziji, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, treba navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

7. U smislu navedene odredbe tužitelj naznačuje slijedeća pravna pitanja:

"1. Ima li zastupnik koji je sklopio Ugovor o trgovinskom zastupanju pravo na proviziju od nalogodavca za posao koji je sklopio u ime i za račun nalogodavca i koji je naplaćen u smislu čl. 804. st. 1., čl. 819. st. 1. i čl. 822. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (53/91 ZOO), čl. 790. st. 1., čl. 804. st. 1. i čl. 805. ZOO.?

2. Ima li zastupnik pravo na proviziju za sklopljeni ugovor u ime i za račun nalogodavca koji je naplaćen na način koji je drugačiji od ugovorenog, a da pritom u ugovoru izrijekom nije isključena provizija za takav način naplate u smislu čl. 804. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i čl. 819. st. 1. ZOO? Konkretno u ovom predmetu ima li zastupnik pravo na proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete, ako je u Ugovor o zastupanju navedeno da je naplaćena premija osiguranja ona koja je položena na žiroračun ili blagajni nalogodavca, a da nigdje u Ugovoru o zastupanju izrijekom nije navedeno da za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom premija s naknadom štete zastupnik nema pravo na proviziju?

3. Ima li nalogodavac pravo ne isplatiti zastupniku proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete, a koja vrsta naplate nije izrijekom ugovorena, a niti izrijekom isključena, s obzirom na činjenicu da je prije toga nalogodavac uredno plaćao zastupniku proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete po istom Ugovoru o zastupanju?

4. Ima li nalogodavac pravo ne isplatiti zastupniku proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete, a koja nije izrijekom ugovorena, a niti izrijekom isključena u Ugovoru o zastupanju, s obzirom na činjenicu da je prije toga nalogodavac uredno plaćao zastupniku proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete po istom Ugovoru o zastupanju i s obzirom na činjenicu što je sam nalogodavac premiju odlučio naplatiti kompenzacijom, odnosno što na takav način naplate nije pristao niti ga je ugovorio zastupnik?

5. Ima li tužitelj pravo na isplatu provizije za sklopljene premije osiguranja koje su kompenzirane s naknadama štete, a sukladno čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (tumačenje ugovora u korist druge strane – ovdje tužitelja stari ZOO čl. 99. st. 2.) te sukladno čl. 320. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (stari ZOO čl. 100. i čl. 101.) s već dokazanom namjerom tuženika glede isplate ovakve provizije, imajući u vidu cjelokupni poslovni dokazani odnos tužitelja i tuženika te ranije isplaćivane iznose za ovakve police?

6. Trebaju il sa ovako sklopljeni ugovori, u konkretnom slučaju tuženikov standardni ugovor, a glede eventualno nejasnih odredbi tumačiti u korist tužitelja, sukladno čl. 320. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (stari ZOO čl. 100. i čl. 101.)?"

8. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 15/2009 od 28. travnja 2010., Revt 53/07 od 4. prosinca 2007. i Rev 1534/12 od 20. svibnja 2015.

9. Iz sadržaja podnesene revizije moglo bi se zaključiti da tužitelj postavlja pitanja ima li zastupnik pravo na proviziju za sklopljeni ugovor u ime i za račun nalogodavca koji je naplaćen na način koji je drugačiji od ugovorenog, a da pritom u ugovoru izrijekom nije isključena provizija za takav način naplate odnosno ima li zastupnik pravo na proviziju za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom s naknadom štete, ako je u Ugovoru o zastupanju navedeno da je naplaćena premija osiguranja ona koja je položena na žiroračun ili blagajni nalogodavca, a da nigdje u Ugovoru o zastupanju izrijekom nije navedeno da za premije osiguranja naplaćene kompenzacijom premija s naknadom štete zastupnik nema pravo na proviziju.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 89.044,87 kuna (od kojeg je iznos od 87.000,00 kn obuhvaćen platnim nalogom) na temelju neplaćenog dijela provizije sukladno Ugovoru o zastupanju kod osiguranja od 1. ožujka 2005., a sve na temelju odredbe čl. 790. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da su tužitelj i tužena bilu u poslovnom odnosu, da su sklopili ugovor o zastupanju kod ugovaratelja osiguranja, prvostupanjski sud ocijenivši da tužitelj sukladno ugovoru o zastupanju na temelju odredbe čl. 2., 3. i 7. Ugovora o zastupanju pripada pravo na provizije na temelju sklopljenih polica osiguranja, a na osnovi prethodno danih mjesečnih izvješća s pratećom dokumentacijom u iznosu koji predstavlja visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva slijedom čega, prihvaća tužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud međutim preinačuje nižestupanjske presude i ukida u cijelosti platni nalog te odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 89.044,87 kuna ocijenivši pritom da sukladno odredbama Ugovora o zastupanju kod osiguratelja od 1. ožujka 2005. i Aneksa tog ugovora od 1. ožujka 2005. tužitelj nema pravo na provizije za one premije osiguranja koje su kompenzirane naknadom štete te ocjenjuju da takav tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

14. Odredbom čl. 939. st. 1. i 2. ZOO propisano je da kad osiguratelj ovlasti osobu da ga zastupa, a ne odredi opseg njegova ovlaštenja, zastupnik je ovlašten u ime i za račun osiguratelja sklopiti ugovor o osiguranju, ugovarati izmjene ugovora i produljenje njihova važenja, izdati policu osiguranja, naplaćivati premije i primati izjave upućene osiguratelju.

15. Odredbom čl. 804. ZOO propisano je da je nalogodavac dužan isplatiti zakonsku naknadu za ugovore sklopljene njegovim posredovanjem te za ugovore što ih je sam zastupnik zaključio, ako je za to bio ovlašten. Prema stavku 2. istog članka zastupnik ima pravo na naknadu i za ugovore što ih je nalogodavac sklopio neposredno s klijentima koje je zastupnik našao.

16. Prema čl. 805. ZOO ako između ugovornih strana nije drugačije ugovoreno, pravo na naknadu stječe zastupnik kad ugovor bude izvršen, ali mu to pravo pripada i kad ugovor ostane neizvršen, ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca.

17. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Ugovora o zastupanju u osiguranju i Anexa tog Ugovora sklopljenom između tužitelja i tuženika 1. ožujka 2005. propisano je da osiguratelj povjerava, a zastupnik prihvaća posao zastupanja u osiguranju u ime i za račun osiguratelja, za sve vrste osiguranja navedenih u čl. 3. st. 2. Zakona o osiguranju odnosno za vrste rizika uz koje je navedena stopa, a za naknadu u obliku provizije po postocima pobliže naznačenim u tom stavku. Prema članku 3. istog stavka osiguratelj se obvezuje zastupniku platiti naknadu u obliku bruto provizije što znači da ista u sebi uključuje sve poreze, prireze, doprinose ili ostala zakonska davanja, ovisno o poreznom statusu zastupnika koja se obračunava u odnosu na neplaćenu premiju, dok je stavkom 4. istog članka pojam "naplaćene premije" definirana kao osnovica za obračun i isplatu provizije i podrazumijeva se sva naplaćena premija koja je položena na žiro-račun ili blagajnu osiguratelja.

18. U konkretnom slučaju sporno je ima li tužitelj pravo na proviziju u utuženom iznosu koja se odnosi na sklopljene police osiguranja u razdoblju od 2009. do 2011. u odnosu na koje tužitelj nije položio iznos premije na žiro-račun ili na blagajni tuženikovog pravnog prednika, budući da su premije osiguranja po tim policama kompenzirane naknadom štete.

19. U konkretnom slučaju kompenzaciju premije naknadom štete nije dogovorio tužitelj već je to dogovorio i izvršio tuženik s trećom osobom, odnosno takav prijedlog je nastao isključivo neovisno o volji tužitelja.

20. Točno je da su stranke čl. 7. Ugovora o zastupanju od 1. ožujka 2005. ugovorile da se po pojmom "naplaćene premije" kao osnovica za obračun i isplatu provizije podrazumijeva sva naplaćena premija koje je položena na žiro računu ili na blagajni tuženika, za koju je u cijelosti zaprimljena dokumentacija.

21. Nesporno je među strankama da se utuženi iznos odnosi na proviziju za koju tužitelj je položio iznos premije na žiro račun ili na blagajni po tim policama, jer je kompenzirana naknada štete.

22. Mogućnost kompenziranja premije s naknadom iz osiguranja stvar je odnosa tuženika i treće osobe, a ne tužitelja i tuženika, a na koju tužitelj ne može utjecati, pa se ne može barem za sada prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na proviziju.

23. Analizirajući ugovor o zastupanju i Anex ugovora od 1. ožujka 2005. nigdje isti ne sadrži odredbe o neisplati provizije onda kada je došlo do kompenziranja premije s isplatom naknade štete. To stoga, što je iz sadržaja ugovora ne proizlazi takva odredba iz koje bi to valjalo zaključiti, a i upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a prema priloženoj dokumentaciji u spisu proizlazi da navedeni iznos predstavlja neisplaćenu proviziju prema ugovoru pa tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

24. Kako zbog pogrešne primjene pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio ostale žalbene navode glede vještačenja, to je valjalo riješiti kao u izreci.

25. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

26. Stoga je riješeno kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil