REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4130/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. N. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika bolnice S. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-216/2021-7 od 6. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2369/2020-11 od 22. prosinca 2020., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-216/2021-7 od 6. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2369/2020-11 od 22. prosinca 2020.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o prvom postavljenom pitanju u prijedlogu ne ovisi ishod ovog spora jer se ovim prijedlogom predlaže dopuštenje za podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-216/2021-7 od 6. srpnja 2021. kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluke Upravnog vijeća tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja, a pitanje sadržajno pobija odluku u pravomoćnom rješenju Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-47/20 od 21. travnja 2020. kojom se taj sud oglasio stvarno nenadležnim te ustupio predmet Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Stoga prvo postavljeno pitanje u prijedlogu nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
2.1. Drugo postavljeno pitanje u prijedlogu također nije pravno pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga što ono polazi od pogrešne pretpostavke da rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-47/20 od 21. travnja 2020. kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i ustupio tužbu nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu, nije zakonito, iako je u postupku utvrđeno da je navedeno rješenje pravomoćno.
2.2. Odgovor na treće postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno odredbama statuta svake pojedine ustanove, pri čemu se su se okolnosti koje su utjecale za zaključak suda da odluke Upravnog vijeća tuženika o zapošljavanju liječnika nemaju obvezujući učinak na ravnatelja tuženika, ocjenjivale prema Statutu tuženika, pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje za te okolnosti, ali ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa stoga ni to pitanje nije pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
2.3. Uz četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu nisu naznačeni razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje važno u smislu odredbe 385. a st. 1. ZPP.
2.4. O odgovoru na peto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može ovisiti odluka u ovom sporu iz razloga što o ono polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđena ništetnost odluke radi nedostatka forme, a iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je utvrđena ništetnost jer se navedene povrede u odluci nisu mogle ispitati te jer je odluka donesena nakon proteka roka od 30 dana od saznanja za povrede koje se tužitelju stavljaju na teret, pa stoga ni to pitanje nije pravno pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.5. Šesto postavljeno pitanje kojim se prigovora litispendenciji nije dopušteno postupopravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP.
2.6. U odnosu na sedmo postavljeno pitanje, revizijski sud je ocijenio da kada bi mu se i pridodao značaj određeno postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, još uvijek prijedlog ne čini dopuštenim jer presuda ovog suda poslovni broj Revr-38/2002 od 15. listopada 2015., na koju se predlagatelj kao razlog važnosti poziva, ne daje mu značaj važnosti iz razloga što u njoj nije zauzeto nikakvo shvaćanje glede postavljenog pitanja.
2.7. Također, kada bi se i osmom postavljenom pitanju u prijedlogu, pridodao značaj određeno postavljenog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, još uvijek ne čini prijedlog dopuštenim iz razloga što je presuda ovog suda poslovni broj: Revt-300/2016 od 9. svibnja 2017. na koju se predlagatelj kao razlog važnosti poziva, utemeljena na drugačijoj pravnoj i činjeničnoj situaciji, pa stoga ne daje značaj važnosti postavljenom pitanju.
2.8. Uz deveto postavljeno pitanje u prijedlogu nisu naznačeni razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje važno u smislu odredbe 385. a st. 1. ZPP.
3. Slijedom navedenog nisu ispunjeni propisani kriteriji za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP u svezi s čl. 387. st. 1., 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
