REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10586/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.J., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica, od 26. kolovoza 2021., broj: 511-16-09/05-3-429-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća prigovor okr. N.J. te preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, na način da se okrivljenici za djelo činjenično opisano u izreci prekršajnog naloga za koji je proglašena krivom, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju istog propisa, uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17 i 118/18, dalje: PZ), izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućupetsto) kuna, koju je okr. N.J. dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. PZ-a okr. N.J. se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. N.J. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je na temelju navedenog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. N.J., osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor je neosnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenica u prigovoru izražava svijest zbog počinjenog prekršaja, ističući da je zaboravila u ostavljenom roku dostaviti podatak o tome tko je upravljao njenim vozilom budući da je majka dvoje djece koja su u to vrijeme bila bolesna pa je jednostavno smetnula s uma svoju obvezu, da je uplatila novčanu kaznu za taj prekršaj pa moli da joj se izrečena novčana kazna za ovaj prekršaj ublaži ili izrekne uvjetna kazna.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a uzimajući u obzir navode prigovora, ovaj sud je izvršio uvid u obavijest o počinjenom prekršaju od 28. svibnja 2021. kojom se od vlasnice osobnog vozila, ovdje okr. N.J., tražio podatak o tome tko je upravljao njenim vozilom u vrijeme kada je počinjen prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je utvrdio da se radi o prekršaju prekoračenja brzine u naselju brzinom za 21 km/h od dozvoljene, odnosno, blažem obliku primarnog prekršaja (za koji je zakonom propisana novčana kazna u točnom iznosu od 1.000,00 kuna), zbog čega po stavu ovog suda u konkretnom slučaju postoje posebno izražene olakotne okolnosti na strani okrivljenice zbog kojih je opravdano ublažiti novčanu kaznu za prekršaj iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na iznos od 2.500,00 kuna (ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne koji iznosi 5.000,00 kuna za taj prekršaj). Po ocjeni ovog suda i ovako izrečenom novčanom kaznom za navedeni prekršaj, ostvarit će se kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a.
7.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za navedeni prekršaj kao u t. I. izreke ove presude.
7.2. Ukazuje se okrivljenici da u konkretnom slučaju nema zakonske osnove za primjenu mjere upozorenja, opomene. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom za prekršaj za koji je Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Prema odredbi čl. 43. st. 1. PZ-a, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju „za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna“, a što u ovom konkretnom slučaju nije ostvareno. Nadalje, ukazuje se žaliteljici da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti niti za primjenu uvjetne osude kao mjere upozorenja, budući da se uvjetna osuda može primijeniti samo u slučaju izricanja kazna zatvora ili maloljetničkog zatvora, ali ne i novčane kazne (čl. 44. st. 1. PZ-a), kao što je to slučaj u ovom predmetu.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalnom iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i uzdržavanje njene obitelji.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Postaji prometne policije Virovitica, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
