Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2422/2021-2

R E P U B L I K A  H R VA T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja N.Đ., C., OIB:... i P.Đ., C., OIB:..., koje zastupa punomoćnik A.K., odvjetnik u D. protiv tuženika I.K., C., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K.H., odvjetnica u D., radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-11/2020 od 6. rujna 2021., 29. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-11/2020 od 6. rujna 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

'' I. Utvrđuje se da je tuženik I.K. smetao isključivi posjed tužitelja N. i P.Đ. na način da je u razdoblju od 21. do 24. ožujka 2020.g. bespravnim građevinskim radovima probio zid i vodovodnu cijev kupaonice u stanu tužitelja, te da mu se nalaže u roku od 8 dana uspostava prijašnjeg stanja kao što mu se zabranjuje svako buduće smetanje posjeda tužitelja.

II.Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.500,00 kn, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn, kao neosnovan.''

2. Navedeno rješenje tuženik pobija pravovremeno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje u cijelosti ukine i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te ukine i privremena mjera koja je određena rješenjem od 27. travnja 2020. godine a tužiteljima naloži naknaditi mu trošak parničnog postupka, odnosno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelji u tužbi dostavljenoj sudu 20. travnja 2020. godine navode da su isključivi posjednici stana u prizemlju zgrade na adresi P. kbr. ... u C. sagrađene na kč.br. 226/2, zk.ul. 118. C., a da je tuženik posjednik potkrovlja zgrade i susjedne kuće u C., P. kbr. ..., označene na kč.br. 224 i 225, zk.ul. 93 k.o. C. te tvrde da je tuženik 21. ožujka 2020. godine izvodeći neovlašteno građevinske radove na dijelu svoje nekretnine na adresi P. kbr. ... strojnom bušilicom probio zid koji dijeli nekretnine u njihovom posjedu i probušio vodovodnu cijev tako da je došlo do proboja vode u kupatilu stana tužitelja. Pri saniranju cijevi 23. i 24. ožujka 2020. godine da je došlo do proširenja rupe u zidu što im je onemogućilo korištenje kupaonice. Tvrde da je kasnije nastalu rupu u zidu samo začepio pur pjenom čime nije sanirano oštećenje zida u njihovoj kupaonici.

6. Nije sporno da je tužitelj vršeći radove u svojoj nekretnini bušio sporni zid. Međutim činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno pa se iz osporene odluke ne može nedvojbeno zaključiti na što se odnosio isključivi mirni posjed tužitelja.

7. U postupku nije utvrđeno da li je sporni zid međašni između nekretnina tužitelja i tuženika, dakle zajednički za obje nekretnine i u suvlasništvu susjeda s obje strane međe koji prema čl. 101. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZOVDSP) svaki od susjeda upotrebljava sa svoje strane do polovine njegove širine. U takvom slučaju tužitelji bi bili u mirnom posjedu dijela zida u koji su ugradili vodovodnu cijev u svome kupatilu a tuženik bi bio u mirnom posjedu dijela zida do polovine gledajući iz svoje nekretnine, pa bi tuženik bušeći zid sa svoje strane nekretnine na način da je bušilicom oštetio i vodovodnu cijev u dijelu zida koji su u mirnom posjedu imali tužitelji i iz koje je došlo do otjecanja vode u kupatilo tužitelja, počinio smetanje tog mirnog posjeda nekretnine tužitelja. Druga mogućnost je da su tužitelji bili u mirnom posjedu cijelog zida svoje nekretnine čime bi tuženik počinio smetanje posjeda tužiteljima samim poduzimanjem bušenja zida i oštećivanjem istoga kao i oštećenjem vodovodne cijevi ugrađene u zid.

8. Utvrđeno je nedvojbeno da je tuženik sanirao oštećenu cijev, međutim pri vršenju sanacije povećano je oštećenje zida tako da je nastala rupa promjera od oko 5 cm kako je utvrđeno pri osiguranju dokaza, i koju je tuženik zatvorio pur pjenom.

9. Prema čl. 21. st.1. ZOVDSP koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Bušeći električnom bušilicom zid koji je dio nekretnine tužitelja i u njihovom mirnom posjedu pri čemu je probušena vodovodna cijev u kupatilu, tuženi jeste izvršio smetanje njihovog mirnog posjeda nekretnine. Pri tome je nebitno da li je tuženik radove na svojoj nekretnini izvodio uz potrebne suglasnosti nadležnih organa ili ne.

10. Sudska zaštita posjeda se ostvaruje tužbom sa zahtjevom da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času počinjenog smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće ( čl.22. st.1. ZOVDSP).

11.Odluka kojom sud pruža posjedovnu zaštitu sadrži deklaratorni dio kojim utvrđuje da je počinjeno smetanje ali i obavezni kondemnatorni dio, bilo samo zabranu tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja ili i naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja ako smetanje nije otklonjeno.

12. U postupku je potrebno utvrditi nedvojbeno način na koji je izvršeno smetanje posjeda a iz razloga kako bi se mogao pravilno odrediti kondemnatorni dio rješenja s nalogom tuženiku da uspostavi stanje posjeda kakvo je bilo prije izvršenog smetanja.

13. Tuženik u postupku kao i u žalbi ističe da je u roku nekoliko dana popravio oštećenu vodovodnu cijev a nakon što se oporavio od bolesti covid -19, zatvorio i rupu u zidu tužitelja, te nabavio i odgovarajuću keramičku pločicu koju je trebalo postaviti na zid sa unutrašnje strane kupatila tužitelja ali da tužiteljica N.Đ. onemogućava izvršenje tih radova. Nasuprot tvrdnjama tuženika tužiteljica navodi da tuženik nije osigurao mogućnost izvođenja radova prema zahtjevu konzervatora obzirom je nekretnina pa i sporni zid spomenik kulture.

14. Prema navedenom, zahtjevi parničnih stranaka u pogledu sanacije oštećenog zida su kontradiktorni jer tuženik smatra da se ranije mirno posjedovno stanje na nekretnini tužitelja uspostavlja popravkom cijevi, začepljenjem rupe u zidu prema kupatilu i postavljenjem odgovarajuće keramičke pločice. Kako bi se u tom dijelu žalbeni navodi mogli ocijeniti neophodno je prvenstveno nedvojbeno utvrditi kojim radnjama i na koji način je izvršeno smetanje posjeda.

15. Iz navedenog razloga valjalo je žalbu tuženika prihvatiti osnovanom te prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi se činjenično stanje upotpunilo. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će preispitati i potrebu daljeg postojanja privremene mjere ovisno o tome da li se može smatrati da je tuženi uspostavio posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja.

16. Pri ponovnom odlučivanju o meritumu spora prvostupanjski sud će odlučiti i o ukupnom trošku parničnog postupka.

17. Ova odluka se temelji na čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 29. ožujka 2022.

Sutkinja

Dubravka Vučetić, v.r.