REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4692/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijska postaja Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2021., broj: 48.Pp-2159/2021, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijska postaja Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2021., broj: 48.Pp-2159/2021, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. J.Š. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Naime, prvostupanjski sud je, ispitujući optužni prijedlog sukladno odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe smatrajući da u činjeničnom opisu „nedostaje bitni element bića djela prekršaja, a to je da radnja okrivljenika kod žrtve uslijed fizičke sile nije prouzročila tjelesnu ozljedu“ te da „posljedica navedena u činjeničnom opisu optuženja tj. da je fizička sila koju je primijenio okrivljenik kod žrtve prouzročila povredu dostojanstva, straha i uznemirenosti dio je bića prekršaja iz čl. 10. t. 3. Zakona definiranog kao psihičko nasilje u obitelji, a za što se okrivljenik optužnim prijedlogom ne tereti“.
5. Prije svega treba navesti da je prvostupanjski sud u pravu kada navodi da je posljedica koju je kod žrtve izazvala radnja okrivljenika, a koja je u činjeničnom opisu u ovom prekršajnom predmetu naznačena kao izazivanje „povrede dostojanstva, strah i uznemirenost“ zapravo konstitutivni dio prekršaja psihičkog nasilja u obitelji, a da se okr. J.Š. stavlja na teret tjelesni oblik nasilja u obitelji. Međutim, taj dio činjeničnog opisa predstavlja višak koji nikako ne utječe na zakonitost i pravilnost činjeničnog opisa tjelesnog nasilja, a prvostupanjski sud je, u slučaju eventualnog donošenja osuđujuće presude, ovlašten izvršiti izmjenu činjeničnog opisa na način da se taj dio činjeničnog opisa ispusti.
6. Nadalje, neosnovano prvostupanjski sud navodi da u činjeničnom opisu optužbe u ovom prekršajnom predmetu „nedostaje bitni element bića djela prekršaja, a to je da radnja okrivljenika kod žrtve uslijed fizičke sile nije prouzročila tjelesnu ozljedu“, jer je upravo takva radnja okrivljenika u predmetnoj optužbi i opisana. Naime, tužitelj u optužbi nije tvrdio da je M.Š., žrtva nasilja, zadobila neku tjelesnu ozljedu, nego tvrdi da je okr. J.Š. „istu udario otvorenim dlanom ruke u predjelu njezine lijeve strane lice“, ne navodeći nikakvu posljedicu u vidu nastanka tjelesne ozljede, pa je potpuno jasno da se okrivljenik optužuje upravo za tjelesni nasrtaj na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede, kako je to i propisano zakonskom odredbom čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6.1. Pogrešno smatra prvostupanjski sud da bi zakonski opis iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle izričaj „uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“ trebao biti naveden u činjeničnom opisu, jer je zakonski opis prekršaja, kao i pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Upravo suprotno stavu prvostupanjskog suda, u činjeničnom opisu prekršaja tjelesnog nasilja treba biti opisana radnja okrivljenika koja se može podvesti pod zakonski opis djela iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i nije potrebno navoditi da uslijed opisane radnje okrivljenika nisu nastupile tjelesne ozljede kod žrtve, nego upravo nedostatak opisa nastalih tjelesnih ozljeda čini takav činjenični opis podvediv pod čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što je u predmetnoj optužbi i učinjeno.
7. Slijedom gore navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će odluku o krivnji okr. J.Š. donijeti nakon provedenog prekršajnog postupka.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
