REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4063/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice K. U. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., protiv tuženika-protutužitelja "F.-T." d.o.o. iz D. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. u O., radi isplate, odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-543/2018-2 od 11. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2017-7 od 20. ožujka 2018., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 543/2018-2 od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2017-7 od 20. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku "F.-T." d.o.o. isplatiti tužiteljici K. U. iznos 250.031,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-543/2018-2 od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2017-7 od 20. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja "F.-T." d.o.o. kojim je traženo da se tužiteljici-protutuženoj K. U. naloži isplatiti mu iznos 106.500,00 kn s pripadajućim kamatama, podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku se odbacuje kao nedopuštena.

III. Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-543/2018-2 od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2017-7 od 20. ožujka 2018. u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja "F.-T." d.o.o. kojim je traženo da se tužiteljici-protutuženoj K. U. naloži isplatiti mu iznos 106.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama podnesena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku se prihvaća, te se u tom dijelu ukidaju obje nižestupanjske presude, a time i odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-543/2018-2 od 11. travnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-906/2017-7 od 20. ožujka 2018. kojom je naloženo tuženiku "F.-T." d.o.o. isplatiti tužiteljici K. U. iznos 250.031,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama te na ime troškova postupka isplatiti joj iznos 110.850,00 kn, dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja "F.-T." d.o.o. kojim je traženo naložiti tužiteljici kao protutuženoj K. U. isplatiti mu iznos 106.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj je podnio dvije revizije: prvu 29. svibnja 2019. podnesenu pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i drugu 30. svibnja 2019., podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a kojom pobija pravilnost drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja, određeno navodeći pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u ovoj pravnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da je o naznačenim pravnim pitanjima u toj presudi izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz određeno navedenih presuda Županijskog suda u Varaždinu.

Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, a prihvaćenjem protutužbenog zahtjeva tuženika kao protutužitelja, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica-protutužena je odgovorila na reviziju tuženika predloživši njihovo odbacivanje, odnosno odbijanje.

4. Revizije tuženika su djelomično neosnovane, djelomično osnovane, a djelomično nedopuštene.

5. Prema odredbi čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, kada je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

Prema odredbi stavka 2. tog članka kamate, parnični troškovi, ugovorna kamata i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

6. U smislu prethodno citirane odredbe vrijednost predmeta spora pobijane presude, kako u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice tako i o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja je određena visinom novčanih iznosa istih, dakle vrijednost predmeta spora zahtjeva tužiteljice iznosi 250.031,68 kn, dok vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja iznosi 106.500,00 kn, i na visinu tog zahtjeva ne utječe iznos dosuđenih troškova postupka.

7. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

8. Obzirom na visinu novčanog iznosa koji je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice naloženo tuženiku isplatiti (250.031,68 kn), ocijeniti je da je protiv tog dijela drugostupanjske presude dopuštena revizija koju je tuženik podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

9. Obzirom na visinu novčanog iznosa iz protutužbenog zahtjeva tuženika- protutužitelja, a koji zahtjev je pobijanom presudom odbijen, a presuda je u tom dijelu donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a ne na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, ocijeniti je da protiv tog dijela drugostupanjske presude nema pretpostavki za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, zbog čega je tako podnesenu reviziju tuženika-protutužitelja u dijelu koji se odnosi na odbijeni protutužbeni zahtjev trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

10. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

11. U reviziji tuženika-protutužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev, a koja je izjavljena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, uz određeno navođenje pravnih pitanja i iznošenja razloga važnosti ovih kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni je dopuštena, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti riječi.

12. Neosnovani su revizijski navodi tuženika da pobijana presuda, a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice nema razloge o odlučnim činjenicama, a bez čega da se ne može ni ispitati njezina pravilnost, u čemu nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Suprotno tome u obim nižestupanjskim presudama jasno su izloženi razlozi zbog kojih su sudovi utvrdili da je tužiteljica uplatila tuženiku utuženi iznos na ime dijela cijene stana prema predugovoru, a koji je kasnije pravomoćnom presudom raskinut, te ga ona potražuje na temelju odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

14. Revizijski navodi tuženika kojima pokušavajući osporiti pravilnost tog dijela pobijane drugostupanjske presude, te u tom pravcu vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

15. Odredbom čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da raskidom ugovora obje su stranke oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete.

Prema odredbi stavka 2. tog članka ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala.

16. Nesporno je da je predugovor sklopljen 25. ožujka 2008. između stranaka o kupnji stana u Osijeku, raskinut djelomičnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-98/11-17 od 27. siječnja 2012., potvrđene presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2897/12-2 od 12. prosinca 2013., te je u postupku utvrđeno da je tužiteljica na ime kupoprodajne cijene do raskida tog predugovora uplatila tuženiku kunsku protuvrijednost iznosa 34.478,00 EUR-a tj. 250.031,68 kn.

17. Time na strani tužiteljice su se ostvarile pretpostavke iz čl. 368. st. 2. u vezi sa stavkom 1. ZOO-a, zahtijevati povrat onog što je dala tuženiku na ime djelomičnog ispunjenja ugovora koji je pravomoćnom presudom raskinut.

18. U skladu s tim, a kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice materijalno pravo pravilno primijenjeno, u tom je dijelu reviziju tuženika trebalo odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

19. Nižestupanjski sudovi odbili su protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja upravljen na isplatu iznosa 106.500,00 kn, a kojeg od tužiteljice-protutužene potražuje na ime korištenja stana, a nakon što je predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između stranaka 25. ožujka 2008. raskinut pravomoćnom sudskom presudom, uz izraženo pravno shvaćanje da tužiteljica-protutužena, a koja ima pravo zadržanja (retencije) na tom stanu, a dok je i tuženik-protutužitelj ne ispuni obvezu povrata uplaćenog iznosa na ime kupoprodajne cijene stana, ima pravo koristiti se tim stanom. Pritom se sudovi pozivaju na odredbu čl. 72.-75. ZOO-a.

20. Tuženik-protutužitelj u reviziji izjavljenoj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a osporava pravilnost takvog pravnog shvaćanja i u tom pravcu je naznačio pravno pitanje:

"Ima li vjerovnik, ovlaštenik prava zadržanja (retencije), pravo nenaplatno i protiv volje dužnika, vlasnika stvari, koristiti dužnikovu stvar koju drži u rukama?"

Važnost tog pitanja kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nalazi u činjenici da je u presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1603/16-2 od 14. rujna 2016. izraženo pravno shvaćanje, a prema kojem: "pravo zadržanja treba svesti, u smislu sadržaja odredbe čl. 72. ZOO-a na ovlast na uskraćivanje predaje (retenciju) stvari, a ne daje ovlast na njeno redovno korištenje (nenaplatno), što tuženik nastoji ostvariti (legalizirati) u ovom postupku".

21. U smislu prednje izloženog, ocijeniti je da su zbog ovog pravnog pitanja ostvarene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženika-protutužitelja iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

22. Pravo zadržanja (retencije) uređeno je odredbom čl. 72.-75. ZOO-a.

Prema odredbi čl. 72. st. 1. ZOO-a vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržat je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

Prema odredbi čl. 75. ZOO-a vjerovnik koji drži dužnikovu stvar na temelju prava zadržanja ima pravo naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan prije nego što pristupi ostvarenju naplate o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika.

23. Smisao instituta zadržanja (retencije) jest zaštita vjerovnika u realizaciji njegove dospjele tražbine prema dužniku, u smislu da se vjerovniku dopušta zadržati stvar dužnika dok mu ovaj ne ispuni dospjelu tražbinu. Ukoliko je dužnik ne ispuni, vjerovnik se od vrijednosti zadržane stvari može naplatiti u postupku i na način kao založni vjerovnik.

24. Dakle svrha zadržanja tuđe stvari je omogućiti vjerovniku da se iz njezine vrijednosti namiri ukoliko dužnik ne ispuni dospjelu tražbinu, a ne podrazumijeva i pravo vjerovnika da za vrijeme dok ima pravo zadržanja stvari se tom stvari i koristi.

Institut zadržanja sadržajno jest ograničenje prava vlasnika zadržane stvari, dok na njoj postoji pravo zadržanja u korist trećeg kao vjerovnika. Upravo zato se sadržaj instituta zadržanja treba tumačiti u granicama koje su odredbama ZOO-a izričito propisane, a ne ekstenzivno.

Sadržaj odredbe čl. 75.. ZOO-a ne upućuje na to da pravo zadržanja uključuje i nenaplatno korištenje zadržane stvari od strane vjerovnika, a dok on na njoj ima pravo zadržanja. U tom pravcu ovaj sud prihvaća pravilnim pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu izraženo u presudi Gž-1603/16-2 od 14. rujna 2016.

25. Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tuženika-protutužitelja, pogrešno primjenjujući odredbu čl. 75. ZOO-a propustili raspraviti i ocijeniti zahtjev protutužitelja u svjetlu odredbe čl. 366. st. 4. ZOO-a, a zbog čega je u tom dijelu činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, trebalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja.

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od prethodno izloženog u toč. 22.-24. obrazloženja ove odluke raspraviti sporna pitanja na koje je ukazano te donijeti novu zakonitu presudu.

26. Drugo pitanje postavljeno u reviziji tuženika-protutužitelja samo po sebi se ukazuje nevažnim, a kod činjenice da odgovor na isto je sadržano u odredbi čl. 368. ZOO-a.

Stoga u odnosu na to pitanje nema pretpostavki za dopuštanje revizije.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.