REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 536/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja N. S., OIB: …, iz N. V., i II. tužiteljice V. K., OIB: …, iz N. V., (kao nasljednici pok. A. S. i pok. J. S.), koje oboje zastupaju punomoćnice A. T. i S. Z., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. T. i S. Z. iz R., protiv tuženika Grada Novi Vinodolski, OIB: …, N. V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-786/2013-2 od 9. prosinca 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-695/2011 od 10. listopada 2012., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.269.450,00 kn sa zakonskim kamatama.
2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijane presude i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.269.450,00 kn na ime naknade za oduzeta zemljišta za koja tužitelji tvrde da su njihovi prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941.
7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
8.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8.2. Revidenti smatraju da se bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ostvarila na način da je u pobijanoj drugostupanjskoj presudi sud nekritički prihvatio pogrešan zaključak suda prvog stupnja o odlučnim činjenicama te da je obrazloženje pobijane presude proturječno ispravama koje prileže spisu odnosno odlukama broj P- 1275/76, broj Gž-55/79, broj P-488/80 i broj Gž-696/96.
8.3. Suprotno tvrdnji tužitelja, drugostupanjska presuda sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje međusobno nisu u proturječju. Drugostupanjski sud obrazložio je očitujući se o prigovoru tuženika o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na parnicu koju je pokrenuo prednik tužitelja kod Općinskog suda u Rijeci i pred kojim sudom je donesena odluka pod brojem P-1275/76 koja je preinačena odlukom broj Gž-55/79 na način da je odbačena tužba prednika tužitelja sa zahtjevom za utvrđenje da je do 6. travnja 1941. dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, pa da je s obzirom na takav ishod navedenog parničnog postupka sud prvog stupnja pravilno zaključio o neosnovanosti prigovora pravomoćno presuđene stvari.
8.4. Isto tako nije ostvarena navedena bitna povreda niti iz razloga postojanja proturječnosti obrazloženja pobijane presude s ispravama koje prileže spisu (odlukama broj P-1275/76, broj Gž-55/79, broj P-488/80 i broj Gž-696/96). Pravilno je u obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud naveo da je odlukom broj Gž- 55/79 od 22. siječnja 1979. preinačena prvostupanjska odluka broj P-1275/76 od 1. ožujka 1977. na način da je tužba odbačena, dok je u ranijim presudama donesenim u ovom postupku broj P-488/80 prvotno prihvaćen tužbeni zahtjev, a potom rješenjem broj Gž-696/96 ukinuta prvostupanjska presuda broj P-488/80 i predmet vraćen na ponovno suđenje, pa obrazloženje pobijane presude nije proturječno navedenim odlukama kako to pogrešno tvrde revidenti.
8.5. Također neosnovano revidenti smatraju da je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i naveo razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji pobijana presuda
8.5.1. Naime, revidenti pogrešno smatraju da je navedena bitna povreda počinjena na način da drugostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužitelja koji se odnose na povredu čl. 377. st. 1. te čl. 12. st. 2. ZPP odnosno da prvostupanjski sud nakon donošenja ukinute odluke broj Gž-696/96 nije postupio prema uputama iz tog ukinutog rješenja, a posebno što iz tog rješenja proizlazi da je drugostupanjski sud zauzeo stajalište da je u ranijem postupku pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio o spornom pitanju stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama dosjelošću do 6. travnja 1941. kao o prethodnom pitanju, dok je prvostupanjski sud ponovno utvrđivao prethodno pravilno utvrđenu činjenicu (stjecanje prava vlasništva dosjelošću prednika revidenata) protivno čl. 12. st. 2. ZPP, a nije uopće raspravio prigovor zastare.
8.5.2. Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo da je u ponovljenom postupku prilikom donošenja nove (pobijane) presude, sud prvog stupnja uzeo u obzir sve izvedene dokaze, ocijenio ih u skladu s čl. 8. ZPP te u odnosu na to utvrdio sve relevantne činjenice te ocijenio zahtjeve stranaka i prigovore koji su istaknuti tijekom postupka.
8.5.3. Za istaknuti je da u ponovljenom postupku nižestupanjski sudovi nisu vezani za činjenična utvrđenja iz svoje ranije (ukinute) odluke odnosno nema zapreke za nižestupanjske sudove da na temelju provedenih dokaza u ponovljenom postupku drugačije utvrde činjenično stanje, dok je u ranije ukinutoj odluci (broj Gž-696/96) zauzeto shvaćanje da je u ovoj parnici o pravu vlasništva spornih nekretnina pravilno odlučeno kao o prethodnom pitanju, a koje shvaćanje je ponovno izneseno i u pobijanoj odluci.
8.5.4. Neodlučan je navod revidenata da to što je ranijom ukinutom odlukom trebalo odlučiti o prigovoru zastare, a pobijane odluke o tome nemaju razloge, jer iako sudovi nisu odlučili o prigovoru zastare to nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen iz drugih razloga.
8.6. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. Iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija podnesena i zbog revizijskog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP), pa zbog tog razloga revizijski razlog nije ispitivao pobijanu presudu.
10. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10.1. Tužitelji navedeni revizijski razlog temelje na tvrdnji da su sudovi na temelju pogrešnih utvrđenja pogrešno primijenili materijalno pravo, pa da su sudovi trebali prihvatiti tužbeni zahtjev primjenom paragrafa 1460., 1468. i 1477 Općeg građanskog zakonika.
10.2. Tužitelji u reviziji ponavljaju svoje tvrdnje o tome kako je osnovan tužbeni zahtjev jer da su tužitelji dokazali da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji revidenata "nedvojbeno više od jednog stoljeća" te da su u posjedu više od četrdeset godina prije 1941.
10.3. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je nekretnina oznake k.č.5847/1 nastala cijepanjem osnovne čestice k.č. 5847, da je osnovna čestica kao takva postojala do 1935. kada je započela i provedena višestruka parcelacija te nekretnine, da je 1963. provedenim cijepanjem nastala čestica br. 5847/228, a 1980. čestica broj 5847/692; u odnosu na upis vlasništva utvrđuje da je na osnovnoj k.č.br. 5847 k.o. N. prvotno bilo uknjiženo vlasništvo Mjestne općine N. i to prije 1886., potom da je 1920. kao vlasnik upisana Upravna općina N., a nakon toga, 10. siječnja 1948. izvršen je upis na temelju članka 1. i 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini, od 3. lipnja 1947. za korist Općenarodne imovine - Organ upravljanja Mjesni N.O. N. V.; da je Općenarodna imovina bila upisana i prilikom otpisa k.č.br. 5847/228 i k.č.br. 5847/692 iz zk.ul.br.28 u zk.ul. 3078 k.o. N. i to 1967., odnosno 1987., te da su predmetne nekretnine u zk.ul.br. 28 k.o. N. upisane kao vlasništvo tuženika na temelju dva sporazuma o preuzimanju nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza dotadašnje Općine Crikvenica od 14. listopada 1993. i od 31. prosinca 1993.;
- da su roditelji oca tužitelja J. S. (ranijeg tužitelja) bili N. i I. S. ( djed i baka tužitelja); da je baka tužitelja I. (R.) rođena ...;
- da iz posjedovnog lista Narodne Republike Hrvatske, Katastarske općine Novi, Katastralnog posjedovnog lista broj … koji glasi na ime S. I., N. ne proizlazi da se kao posjednik predmetnih nekretnina vodi baka tužitelja I. S., već druge osobe;
- da prednici tužitelja nisu navedeni u popisu čestica koje su izvlaštene 1936. radi rekonstrukcije ceste S.-N., kao i u popisu faktičnih vlasnika koji su u izvatku taksativno nabrojeni;
- da je u ispravi Narodnog odbora Općine Novi Vinodolski od 8. siječnja 1960., čiji je predmet otpis zemljišta u korist fonda Općenarodne imovine, pod rednim brojem … navedena I. S. (baka tužitelja) uz popis čestica iz posjedovnog lista koje istoj pripadaju, ali da se niti u toj ispravi dijelovi predmetnih nekretnina ne navode kao posjed bake tužitelja.
10.4. Slijedom navedenog sudovi nižeg stupnja utvrdili su da prednica tužitelja I. S. kao niti njezini roditelji nisu evidentirani u ispravama kao posjednici predmetnih nekretnina, dok su ocjenom iskaza svih saslušanih svjedoka utvrdili da tužitelji tim dokazima nisu dokazali da su putem svojih pravnih prednika stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću do 6. travnja 1941. na temelju paragrafa 1460. i 1477. bivšeg Austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji se primjenjuje kao pravna pravila na temelju odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) a sve u vezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15) u kojem je propisano da se stjecanje, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa odbijaju kao neosnovan uz obrazloženje da tužiteljima kao nevlasnicima ne pripada pravo potraživati utuženi iznos od tuženika.
11. Po ocijeni ovog revizijskog suda, s obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev za isplatu na ime naknade za izvlaštene nekretnine ocijenili neosnovanim, imajući u vidu da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću, pa tužitelji nisu niti mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
