Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-300/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB: 26187994862, Z., V.J. 33, kojeg zastupa generalna punomoćnica K. V., univ. spec. iur.,protiv tuženika L. T. d.o.o., O.: 11437448035, Z., U. F.A. 3, kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 27.334,23 kn, nakon održane glavne i javne rasprave 15. prosinca 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja K. V., zamjenika punomoćnika tuženika T. Š. te prokurista

tuženika

Š.

B.,

te

nakon

ročišta

radi

objave

i uručenja presude 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku L. T. d.o.o., O.: 11437448035, da tužitelju C. O. d.d., O.: 26187994862, isplati iznos od 27.334,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 11.200,00 kn od 8. svibnja 2019., na

iznos od 13.400,81 kn od 22. svibnja 2019., na

iznos od 2.733,42 kn od 23. svibnja 2019.,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.635,67 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 29. ožujka 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 21. travnja 2019. u 8,00 sati vozač osobnog vozila marke Audi A6, registarskih oznaka i broja ŠI 0000-OI, G. G., kretao kolnikom cestom ŽC-5203, dionica 1, iz smjera O. u smjeru S. (jug-sjever).

Dolaskom do 36 + 500 km navedene ceste, istom da je sa zapadne strane kolnika istrčala divlja životinja – srna, iz lovišta "Ljubovo XIII/132", a čiji da je lovozakupnik upravo tuženik, L. trgovina d.o.o. Prilikom istrčavanja životinje na kolnik, na istočnoj kolničkoj traci da je došlo do udara prednjim desnim dijelom osobnog automobila reg. ozn. ŠI 0000-OI u srnu, koja da je uslijed udara odbačena na zelenu površinu uz istočni rub kolnika. Nakon prometne nezgode, vozač G. G. da

je alkotestiran po djelatnicima policije, a kojom prilikom da nije utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu. Oštećeno vozilo da je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod ovdje tužitelja, C. osiguranja d.d., policom osiguranja broj 012800574500. Tužitelj navodi kako je kao osiguravatelj vozila oštećenog, temeljem police osiguranja broj 53544411027/100 utvrdio osnovanim odštetni zahtjev te naknadio svom osiguraniku materijalnu štetu na vozilu marke Audi A6, reg. ozn. ŠI 0000-OI u iznosu od 27.334,23 kn, temeljem izvida štete i računa E. od 8.

svibnja 2019. Nadalje, tužitelj ističe kako pitanje odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za naknadu štete pričinjeno naletom divljači na vozilu na javnoj cesti, i to kao objektivne odgovornosti, da je uređeno Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (čl. 1063 do 1067. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO)). O ovome da je i sudska praksa zauzela stav koju je potvrdio i Ustavni sud rješenjem od 4. ožujka 2015. Ustavni sud se poziva na Zakon o lovstvu (Narodne novine broj NN 99/18, 32/19, 32/20; dalje ZL) kojim je određen čitav niz mjera temeljem kojih osoba koja gospodari lovištem osigurava sigurnost i sprječava štetu od divljači, a koje su određene čl. 75. navedenog Zakona. Odgovornost lovačkih društava da proizlazi i iz čl. 83. ZL-a kojim da je propisano da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. Tužitelj ističe kako je jasna isključiva odgovornost lovačkih društava za nastanak predmetne prometne nezgode, a koja odgovornost da se temelji na odredbama čl. 1045., 1063., 1064. i 1067. ZOO-a. Slijedom zakonskih propisa koji da uređuju ovu materiju, tužitelj smatra kako je riječ o objektivnoj odgovornosti za naknadu štete. Isto tako, tužitelj drži kako iz svih dostavljenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se na mjestu i na dan štetnog događaja vozač kretao dopuštenom i prilagođenom brzinom, da nije imao mogućnost izbjeći sudar sa divljači, pa stoga da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran tuženik, zbog čega tužitelj u ovom postupku traži isplatu od istoga u iznosu od 27.334,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 52 do 63) u cijelosti odbacuje tužbeni zahtjev tužitelja, osporavajući u potpunosti način, uzrok i visinu možebitne štete, kao i pravnu osnovu njegove odgovornosti koju tužitelj da temelji na Potvrdi o podacima o prometnoj nesreći ili drugom događaju u prometu koju je izdala Postaja granične policije G. dana 14. svibnja 2019. Tuženik smatra da je navedena potvrda nevjerodostojna jer da se u njoj navodi način nastanka štete, a o kojima je djelatnicima PGP G. mogao iskazivati jedino osiguranik tužitelja, G.

G., koji da je u rečenoj situaciji mogao dati iskaz kao svjedok, odnosno osoba koja ima saznanja o određenim činjenicama, ali da iz potvrde nije vidljivo da je isti po policijskim službenicima upozoren u smislu odredbe čl. 64. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, tuženik ističe da je iz potvrde vidljivo da na automobilu nema nikakvih tragova (krv, dlaka) koji da bi dokazivali kontakt između vozila i divljači uopće, a kamoli na mjestu gdje osiguranik tužitelja tvrdi da se navodna nezgoda dogodila. Navedene tragove da očito nije pronašao ni osiguratelj pri procjeni navodne štete. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj u tužbi tvrdi da je do štete došlo uslijed udara prednjim desnim dijelom osobnog automobila u životinju – srnu, što po tuženiku da znači kako nikakve aktivnosti životinje (sve i da je došlo do štete kako ju je opisao vozač) nije bilo, a da je za nastanak bilo kakvog oblika odgovornosti za stvar, u konkretnom slučaju možebitno za životinju, potrebno aktivno djelovanje stvari pod nadzorom štetnika u odnosu na oštećenika, odnosno imovinu oštećenika. Prema navodu tužitelja stvar (divljač) koja da je možebitno sudjelovala u događaj u prometu da je imala pasivnu ulogu te da u događaju nije bilo ni elemenata iznenađenja niti nepredvidivosti. Tuženik navodi kako jedini uzrok možebitnog nastanka štete jest vožnja neprilagođena uvjetima na cesti zbog koje da se osiguranik tuženik nije uspio na vrijeme zaustaviti pred preprekom koju da je, obzirom na sve okolnosti, mogao i predvidjeti. Tuženik smatra kako je brzina kretanja vozila prije udara u divljač bila ne samo neprilagođena, već i daleko viša od maksimalno dopuštene brzine kretanja,

obzirom na visinu utužene štete. Činjenica da je lovočuvar M. M. preuzeo i uklonio komercijalno bezvrijednu životinju da nije dokaz bilo kakvih stvarnih ili obveznih prava na usmrćenoj životinji. Obujam i visina štete prema tuženiku da nije utvrđena, a niti da se može dokazati budući da je tužitelj svjesno uništio dokaz o istoj na način da je dopustio da se isti uništi na način da je automobil popravljen bez da je proveden postupak osiguranja dokaza u smislu čl. 272. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP). Navodi kako je procjena štete i isplata osigurnine pravni odnos između osiguranika i osiguratelja (ovdje tužitelja) i da se ne tiče tuženika. Tuženik da ne mora vjerovati procjenitelju tužitelja, a zbog uništenja jedinog dokaza iz kojeg da bi tuženik neposredno i sa sigurnošću mogao utvrditi opseg i visinu štete, da je tuženiku spriječen pristup jedinom dokazu iz kojeg da je mogao izvesti odgovarajuću obranu. Nadalje, tuženik u cijelosti odbija mogućnost da je vlasnik divljih vrsta koje se temeljem propisa koji uređuju materiju lovstva smatraju divljači niti da mu ih je itko predao u posjed radi korištenja. U smislu ZL-a, zakupcu prava lova da pripadaju samo individualizirane jedinke divlje vrste nad kojom se može ostvariti efektivna neposredna kontrola (posjed). Odnosno, posjed pa vlasništvo individualizirane jedinke divlje svojte, zakupnik prava lova da stječe na odstrijeljenoj, uginuloj ili ranjenoj ili živoj ulovljenoj jedinci. Tuženik osporava i tvrdnju tužitelja da bi njegova odgovornost počivala na odredbi čl. 83. st. 1. ZL-a, a da bi se na tako utvrđenu odgovornost primijenile odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a. ZL da je lex specialis u odnosu na ZOO, budući da čl. 86. st. 3. uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štete nastale stradanjem divljači u prometu kad je ona direktna posljedica grupnog lova. Tuženik stoga smatra da njegova odgovornost u ovom slučaju postoji samo ako je možebitna šteta nastala kao posljedica lova kojeg bi provodio on ili lovci uz njegovo dopuštenje, a da konkretnog dana u navedenom lovištu nije bilo lovnih aktivnosti, a da to niti tužitelj ničim dokazuje. Tuženik da kao ovlaštenik provodi sve mjere uzgoja i zaštite divljači u skladu s propisima o lovstvu i drugim propisima koji se odnose na tu materiju te da zbog svega iznesenog na strani tuženika ne postoji nikakva krivnja za možebitnu štetu.

3. Tijekom postupka stranke su ustrajale na navodima iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je proveo prometno vještačenje po vještaku – pravnoj osobi P. E. d.o.o., B. (pisani nalaz i mišljenja na listu

spisa 94 do 109) te saslušao njegova zakonskog zastupnika D. S. (l.s. 131 do 134).

Također, proveden je dokaz i saslušanjem svjedoka G. G. i

M. M., a koji su saslušani na ročištu glavne rasprave od dana 19.

listopada 2021. (l.s. 87 do 90).

Pregledane su i isprave u spisu i to: dopis PU Z., PGP G. od 18.

svibnja 2019. (l.s. 4), potvrdu o podacima o prometnoj nesreći li drugom događaju u prometu na cesti od 14. svibnja 2019. (l.s. 6 i 7), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (l.s. 8), polica osiguranja broj 012800574500 (l.s. 9), prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (l.s. 10 do 21), dopis E. od 9. svibnja 2019. (l.s. 22), račun broj 2877/11159/3 od 16. svibnja 2019.

(l.s. 24), nalog za doznaku (l.s. 26, 30 i 34), izvadak po transakcijskom računu (l.s. 28, 32 i 36), fotoelaborat štete (l.s. 38 do 43), uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (l.s. 44 do 47), Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu (l.s. 57 do 59), prijedlog zaključka o primanju na znanje Izvješća o obavljenoj financijskoj reviziji Z. županije za 2018. (l.s. 60 do 63) i dopis MUP, PU

Z., PGP G. od 25. siječnja 2021. (l.s. 69 do 83).

Sud nije provodio daljnje dokaze smatrajući da iz provedenog dokaznog postupka može utvrditi odlučne činjenice.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 27.334,23 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je navedeni iznos tužitelj isplatio osiguraniku na čije je vozilo 21. travnja 2019. na državnoj cesti ŽC-5203, dionica 1, iz smjera O. u smjeru S. naletjela divlja životinja.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da je šteta nastala na osobnom vozilu osiguranika tužitelja i da je tužitelj tom osiguraniku na ime naknade štete isplatio iznos kojega u ovom postupku potražuje od tuženika (regresni zahtjev).

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi do štete na vozilu G. G.

došlo na način i iz razloga koje navodi tužitelj, kao i bilo koju osnovu s koje bi bio dužan regresirati plaćeni iznos naknade štete. Osporava vjerodostojnost isprava koje je izdala policija, tvrdi da su sastavljene isključivo na temelju kazivanja G.

G. koji je izravno zainteresiran u ovom postupku, te da ne postoje materijalni tragovi koji bi potvrdili navode kako samog oštećenika, tako i tužitelja u ovom postupku. Smatra da u samom štetnom događaju nije bilo elemenata iznenađenja ni nepredvidivosti koji bi isključivali makar i djelomičnu odgovornost oštećenika, te se poziva na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje ZOSPC), posebno odredbu čl. 51. tog Zakona, te tvrdi da isključivi uzrok ove prometne nezgode vožnja neprilagođenom brzinom. Naglašava i da je lovočuvar M. M. kod preuzimanja i uklanjanja životinje postupao protivno praksi i odredbama propisa koji uređuju lovstvo. Nadalje, ističe da opseg i visina štete nisu utvrđeni niti se mogu dokazati, sve obzirom da je oštećenik popravkom vozila uništio dokaze. Ističe da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti iz čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, te da u konkretnom slučaju nisu poštivana niti njegova prava na pošteno suđenje. Poriče da bi tuženik bio vlasnik divljih vrsta, pa tako i usmrćene životinje. Osporava i da bi njegova odgovornost bila zasnovana na odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20; dalje ZL) te da bi njegova odgovornost eventualno postojala samo ako je šteta nastala kao posljedica lova kojeg bi provodio tuženik ili lovci uz njegovo dopuštenje.

10. Svjedok G. G. u svom svjedočkom iskazu, u bitnome, navodi da je sudionik prometne nezgode koja se spominje u tužbi, da je do iste nezgode došlo negdje 2019., na cesti koja se s državne ceste odvaja prema mjestu Srb. ističe da je upravljao vozilom Audi A6 šibenskih reg. ozn., da se kretao negdje 70 do 80 km/h te da su negdje iza lijevog blagog zavoja odjednom na cestu iskočile 2 srne, on da ih je pokušao izbjeći nalet, ali da nije uspio te je prednjom desnom stranom vozila, odnosno sredinom prednjeg dijela vozila, udario jednu od srna. Pojašnjava da je pozvao policiju koja je provela očevid i sačinila zapisnik i fotografije. U vrijeme dolaska policije na kolniku je bila ubijena srna za koju su mu policajci rekli da će je ukloniti lovačko društvo.

Pojašnjava da se prometna nezgoda dogodila ujutro, da je vidljivost bila dobra te da su oko ceste zapravo pašnjaci osim u dijelu gdje je postojalo nekakvo grmlje iz kojeg su iskočile srne. Odgovara da je po njegovoj procjeni od mjesta naleta bio udaljen cca 10 metara kad je prvi put ugledao životinju, te da nije očekivao ovakvu situaciju. Isto tako, pojašnjava da je tom dionicom ceste prošao 30 do 40 puta, da je znao viđati divljač, ali dalje od mjesta događaja. Navodi da promet nije bio gust, te ponavlja da su srne iskočile na cestu s njegove lijeve strane. On da je poduzeo intenzivno kočenje, ali da nije uspio izbjeći jednu srnu, dok je druga pobjegla.

Svjedok M. M. u svom svjedočkom iskazu navodi da ga je policija

pozvala da ukloni srnu s ceste te da mu nije poznato koje je vozilo na tu srnu naletjelo jer je bilo uklonjeno kada je on došao. U to vrijeme da je honorarno pomagao tuženiku, između ostalog, da je uklanjao mrtve životinje u lovištu, te da su ga iz policije zbog toga i zvali. Pojašnjava da je informaciju o naletu osobnog vozila na srnu koju je uklonio dobio od policajaca, a da je životinju odnio u jednu rupu u koju su inače odlagali te mrtve životinje.

Na okolnost mehanizma nastanka i dinamiku prometne nezgode te visinu štete na vozilu Audi A6 provedeno je prometno vještačenje po pravnoj osobi P.

e. d.o.o., B..

Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 94 do 109) u bitnome proizlazi da je do sporne prometne nezgode došlo naletom osobnog vozila Audi A6 reg. ozn. ŠI 0000-OI, kojim je upravljao G. G. na divlju životinju – srnu. Po procjeni vještaka vozilo se kretalo brzinom od oko 80 km/h, a da iz podataka o oštećenju vozila zaključuje da je vozilo svojim prednjim desnim čeonim dijelom naletjelo na srnu koja je kolnik pretrčavala s lijeve prema desnoj strani u odnosu na smjer kretanja vozila.

U pisanom nalazu i mišljenju vještak utvrđuje da je vozač G. G. srnu mogao uočiti vremenski oko 1 sekundu prije naleta, a obzirom na činjenicu da se uz lijevi rub kolnika nalazilo raslinje i kosina nasipa. Zbog navedenog, zaključuje da vozač u konkretnim okolnostima nije bio u mogućnosti uspostaviti kočenje prije naleta, te da je kočenje vozila realizirano tek nakon naleta na životinju.

U odnosu na prostornu dimenziju, vještak ističe da je u trenutku kada je srna započela zalaziti na prostor kolnika i od kada je objektivno postojala mogućnost da je vozač uoči, vozilo Audi A6 nalazilo se na udaljenosti od cca 22,2 metra od mjesta naleta, a pri utvrđenoj brzini kretanja, da zaustavni put iznosi 54 metra, slijedom čega se kočenjem, tehnički, nije mogla izbjeći nezgoda, a mogućnost zaustavljanja na putu od 22 metra za vozilo bi postojala samo u slučaju da se kretalo brzinom do 45 km/h. Isto tako, prema zaključku vještaka, šteta nastala na vozilu na dan štetnog događaja iznosila bi oko 22.228,00 kn, odnosno 27.785,53 kn s PDV-om, a s obzirom na cijene na dan izrade vještačenja, ta šteta iznosila bi 24.312,47 kn, ili 30.390,59 kn s PDV.

Također, naglasiti je da je vještak u pisanom nalazu istakao da je prilikom izrade vještačenja koristio podatke iz zapisnika o očevidu, situacijskog plana i priloženog Dvd s fotografijama očevida. Iz navedene dokumentacije utvrdio je i materijalne tragove koji su fiksirani od strane policijskih službenika, a čijim su zapisnikom definirana i oštećenja na vozilu. Vještak je detaljno obrazložio i izračun naletne brzine vozila kao i mjesta naleta i to u odlomku 3 pisanog nalaza i mišljenja. Isto tako, pojašnjava da je radi provjere utvrđenja temeljem podataka policijskih službenika, izvršio i provjeru u računalnom programu za simulacije prometnih nesreća Virtual Crash ver. 4.0, te da je simulacija izvršena na način da su vozilo i divlja životinja postavljeni u naprijed određene relativne položaje – položaje u međusobnom primarnom kontaktu uz pretpostavku o prosječnoj masi odrasle srne od cca 25 kg i zadane brzine vozila od 80 km/h. Provedenom simulacijom vještak utvrđuje da je mjesto naleta osobnog vozila na srnu bilo na istočnoj prometnoj traci ispred prvih pronađenih krhotina plastike za cca 5,5 metara, a da se u trenutku naleta osobno vozilo nalazilo približno na središnjem dijelu svoje desne trake. Prema vještaku i provedenom simulacijom je prihvatljivo da se vozilo neposredno prije naleta kretalo brzinom od cca 80 km/h, kako je to naveo i svjedok G.. U daljnjem izlaganju u pisanom nalazu i mišljenju, vještak je detaljno analizirao i okolnosti i mjesto naleta, te tehničke mogućnosti izbjegavanja nezgode (odlomci 4 i 5 na l.s. 102 i 103), a što je ranije izloženo u obrazloženju. Konačno, vještak je detaljno iznio i elemente na temelju kojih je utvrdio visinu štete na vozilu (odlomak 6 na l.s. 104 do 108)

11. Pisanom nalazu i mišljenju vještaka tuženik je prigovorio podneskom od 17. studenoga 2021. (l.s. 116 do 118), u bitnome, osporava vještakov zaključak o dinamici nastanka prometne nezgode kao i mjestu i načinu naleta vozila na divlju životinju. Osporava vještakova obrazloženja o načinu na koji je donio svoje zaključke, posebno u dijelu u kojem se vještak poziva na materijalne tragove utvrđene u zapisniku o očevidu po policijskim službenicima. Ukazuje da vozilo nije ostavilo nikakve tragove na kolniku, te da vještak ničim ne dokazuje, niti može dokazati, brzinu od 80 km/h, pa da je u tom dijelu njegov nalaz i mišljenje proizvoljan i temelji se na pretpostavkama. U odnosu na brzinu, tvrdi i da je ona bila znatno veća od one koju iznosi vještak, te da u slučaju da se doista radilo o brzini od 80 km/h, do naleta ne bi ni došlo.

Na iznesene prigovore, vještak se očitovao u pisanom podnesku od 16. siječnja 2022. (l.s. 124 i 125), te na ročištu za glavnu raspravu od 15. veljače 2022. (l.s. 131 do 133). U pisanom očitovanju vještak pojašnjava da je položaj životinje utvrđen na očevidu, te je njezin položaj ucrtan u situacijski plan, a da je isto tako očevidom utvrđeno postojanje krhotina plastike s osobnog vozila. Nadalje, vještak objašnjava da postoje izračuni kojima se može odrediti naletna brzina na temelju duljine rasapa krhotina, ali samo ako se radi o krhotinama fara ili vjetrobranskog stakla, dok u konkretnom slučaju zatečene krhotine nisu potjecale od tih dijelova vozila i nisu se mogle koristiti u izračunu naletne brzine. Također, da mu nije poznata udaljenost na kojoj se zaustavilo vozilo nakon naleta. Konačno, navodi da je u pisanom nalazu i mišljenju iznio razloge zbog kojih tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja osobnog vozila te da se u takvim situacijama, u nedostatku potrebnih materijalnih tragova, vještak koristi iskazima, odnosno analizom iskaza iz spisa. U tom slučaju, vještak daje svoje mišljenje mogu li se tako analizirani iskazi tehnički isključiti ili se ne može isključiti mogućnost da je do prometne nezgode došlo na iskazani način, a vjerodostojnost iskaza ocjenjuje sud. Prostorno-vremensku analizu iz podneska tuženika ocjenjuje tehnički neprihvatljivom.

Na ročištu od 15. veljače 2022., vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, odnosno očitovanja na prigovore. Na samom je ročištu pretežno odgovarao na pitanja prokurista tuženika, a koja se zapravo većinom odnose na navode koje je vještak iznio i ranije. Vještak detaljno objašnjava na koji način je simulacijom konkretnog nalaza utvrdio okolnosti i činjenice koje je iznio tijekom postupka, te pojasnio vezu utvrđenih oštećenja i izračunatog EES-a (brzine ekvivalentne deformacijama na vozilu), a na temelju kojeg elementa se onda izračunava brzina kretanja vozila u trenutku naleta, a posljedično tome onda i mogućnost izbjegavanja samog sraza.

Iz potvrde o podacima o prometnoj nesreći koju je izdala postaja granične policije Gračac 14. svibnja 2019., proizlazi da je do sporne prometne nezgode došlo 21. travnja 2019. oko 8,00 sati, između mjesta O. i S., te da je do nezgode došlo naletom osobnog vozila marke Audi A6 kojim je upravljao G. G., na divlju životinju – srnu, čije je truplo kasnije zbrinuo M. M..

Iz izvješća postaje granične policije G. od 3. svibnja 2019. (l.s. 70 do 72)

proizlazi da je do prometne nezgode došlo 21. travnja 2019. u 8,00 sati naletom vozila Audi A6 kojim je upravljao G. G. na divlju životinju, a do nezgode je došlo na dionici ceste od O. prema S.. Iz navedenog izvješća proizlazi da je do nesreće došlo po danu, da je kolnik bio asfaltiran, ravan i suh, a vidljivost dobra. Prema izvješću, mjesto događaja je fotografirano i skicirano, nad vozačem je izvršeno alkotestiranje, te je izvršen obavijesni razgovor s G. G. i

D. G.. Navedeno izvješće sadrži podatke o vlasniku, vozilu, značaju

vožnje, te opisu i opsegu štete. Isto tako, navedeni su i tragovi utvrđeni na samom očevidu.

Također, iz zapisnika o očevidu od 21. travnja 2019. (l.s. 73 do 75), utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo 21. travnja 2019., na dobrom i suhom asfaltiranom kolniku, izvan naselja i na kolniku koji je podijeljen isprekidanom crtom na dvije prometne trake za promet vozila u oba smjera, te da je ograničenje brzine od 90 km/h regulirano prometnim pravilom. Zapisnikom o očevidu nisu utvrđeni ni prometni znakovi ograničenja ni upozorenja. Ovdje treba napomenuti da je dokumentaciji vezanoj uz očevid u spis priložen i DVD čiji je sadržaj – fotografije, koje je koristio i vještak, isprintan i priložen u spis u papirnatom obliku.

Iz priložene dokumentacije tužitelja, ponuda i računa za popravak vozila, kao i izlista sa žiro računa te naloga za isplatu, proizlazi da je tužitelj oštećeniku G.

G. na ime naknade štete na vozilu isplatio iznos od 27.334,23 kn, a koju činjenicu zapravo tuženik niti ne osporava u ovom postupku.

12. Imajući u vidu naprijed utvrđene činjenice koje se temelje na provoedeom dokaznom postupku, u konkretnom je slučaju potrebno ocijeniti tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, kao i na materijalne propise na kojima se zasniva njegova odgovornost za regres, a s obzriom na prigovore iznijete u odgovoru na tužbu.

U odnosu na samu prometnu nezgodu, sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju, odnosno iznesenim utvrđenjima vještaka, koje smatra stručnim, objektivnim i logičnim, posebno kraj činjenice da su ta utvrđenja u skladu s iskazom saslušanih svjedoka, ali i dokumentacijom postaje granične policije G.. U odnosu na isprave pribavljene od strane PU Z., za istaknuti je da sadrže zapisnik o očevidu i izvješće o prometnoj nezgodi, kao i situacijski plan koji su sačinjeni nakon provedenog očevida koji je obavljen istog dana kada je i došlo do prometne nezgode. U tim zapisnicima, odnosno izvješću, te situacijskom planu, fiksirani su i materijalni tragovi, te utvrđene okolnosti na koje se u svom nalazu i mišljenju poziva i prometni vještak. Ovo prometno vještačenje sačinjeno je na način koji je uobičajen i redovan u takvim situacijama, a način njegove izrade i elemente koje je koristio, vještak je detaljno pojasnio, kako u svom nalazu i mišljenju kojeg je dostavio u pisanom obliku, tako i u usmenom kazivanju njegova zakonskog zastupnika na ročištu glavne rasprave. Utvrđenja vještaka u skladu su sa svjedočkim iskazom G. G., ali i podacima koje je vještak dobio iz radnji policijskih službenika opisanih u zapisniku o očevidu i izvješću o prometnoj nezgodi. Vještak je analizirao sve dobivene podatke i sukladno pravilima struke, izvršio tehničku provjeru tako dobivenih podataka, pa i u dijelu koji se odnosi na svjedočki iskaz. Uz to, vještak je izvršio i simulaciju prometne nezgode registriranim računalnim programom, pa je i u tom dijelu izvršio tehničku provjeru podataka iz spisa. Sav taj rad vještaka rezultirao je njegovim mišljenjem iz kojeg proizlazi da je do prometne nezgode došlo naletom vozila oštećenika na divlju životinju pri brzini od 80 km/h, te da vozač nije imao objektivne mogućnosti izbjeći nalet, a niti reagirati na način koji bi doveo do drugog ishoda ove prometne nezgode. Pritom je za naglasiti da je prema zapisniku o očevidu dopuštena brzina kretanja na tom dijelu ceste 90 km/h, te da iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi na toj dionici bio postavljen prometni znak koji upozorava na divlje životinje, niti postoje dokazi da je primjerice tuženik tražio postavljanje takvog znaka od ovlaštene pravne osobe, iako nije sporno da na tom dijelu ima koncesiju u lovištu.

Zbog toga, sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na nastanak prometne nezgode, te eventualnoj odgovornosti vozača, a za koju iz provedenog postupka, ne postoje dokazi. Sud prihvaća i procjenu štete na vozilu oštećenika koju je iznio vještak, a koja je, uz sve ostalo, kompatibilna i s dokumentacijom koja se odnosi na procjenu štete i račune, odnosno isprave, o trošku njezina otklanjanja.

13. Na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO), kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari, jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (u konkretnom slučaju, srna), na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda (čl. 1066. st. 1. ZOO-a). S obzirom da je divljač dobro od interesa za RH i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, je na tuženiku. U ovom dijelu posebno treba istaknuti da iz navedenih odredbi proizlazi neosnovanost tuženikovih prigovora iz odgovora na tužbu, da on nije vlasnik usmrćene životinje, te da bi, eventualno, za konkretnu štetu, mogao odgovarati jedino ako je do nje došlo uslijed lova kojeg bi provodio on, ili lovci uz njegovo dopuštenje.

U odnosu na tuženikovu odgovornost za štetu, sud smatra da postupanjem policijskih službenika, ali i načinom provođenja cijelog postupka, nisu povrijeđena njegova ljudska prava, pravo na pošteno suđenje, ili načelo kontradiktornosti, jer su sve radnje vezane uz utvrđenje štete, od aktivnosti policije do suđenja u ovom postupku, provedene po zakonu i uz sudjelovanje samog tuženika.

Dakle, iz provedenog postupka, sud zaključuje da je do štete na vozilu osiguranika tužitelja došlo nakon iznenadnog događaja, odnosno naleta na divlju životinju, koji se objektivno, na temelju tehničkih podataka, nije mogao izbjeći, slijedom čega ne postoji odgovornost vozača za štetni događaj.

Kako je vozač, sudionik te prometne nezgode bio osiguran po polici osiguranja kod tužitelja i kako je tužitelj platio na ime oštećenja utuženi iznos, a koju visinu je potvrdio i vještački nalaz i mišljenje, to je takvom isplatnom došlo do zakonske subrogacije, u smislu odredbe čl. 963. ZOO-a slijedom čega je tuženika trebao obvezati na naknadu isplaćenog iznosa tužitelju, uvećano za zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tužitelju je trebalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom u iznosu od 935,67 kn, trošak pristupa svjedoka u iznosu od 200,00 kn, te trošak prometno vještačenja od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 3.635,67 kn.

15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 29. ožujka 2022.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 623,00

kn

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: eb308-97767

Kontrolni broj: 0b0f0-c3210-5c700

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.