REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1357/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB ... iz K., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u S., protiv I-tuženika Ž. J., sina F., OIB ... iz Š., zastupanog po punomoćniku B. E., odvjetniku u Š. i II-tuženika Grada Š., OIB ..., zastupanog po punomoćniku R. Š. zaposleniku II-tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1016/2021-2 od 17. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2333/2019 od 14. veljače 2020., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1016/2021-2 od 17. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2333/2019 od 14. veljače 2020. naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"Je li tužitelj kao osoba koja smatra da mu pripada tražbina o kojoj se vodi (vodila) parnica između tuženika ima pravo ustati tužbom glavnog miješanja tražeći da sud utvrdi da su mu tuženici dužni ispuniti tu tražbinu i je li legitimacija za vođenje takve parnice prešla na tužitelja dopuštenjem predbilježbe prava vlasništva ?“
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu. Naime, drugostupanjski sud potvrđuje odluku prvostupanjskog suda o odbijanju predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja, ne iz razloga što tužitelj ne bi imao pravo ustati tužbom glavnog miješanja odnosno ne iz razloga što tužitelj ne bi bio legitimiran za vođenje predmetne parnice, već iz razloga što tražbina I-tuženika prema II-tuženiku nije prenesena na tužitelja te iz razloga što tužitelj nije opravdao predmetnu predbilježbu.
2.1. Unatoč navedenom ovdje je za ukazati da niti ne postoje razlozi važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje se poziva tužitelj donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
