REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2873/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 27. Pp- 2311/2021-12 od 27. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. M.B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 27. siječnja 2022., broj: 27 Pp-2311/2021, proglašen je krivim okr. M.B. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, pri čemu ima pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 50. Prekršajnog zakona i članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku su izrečene zaštitne mjere i to; zabrana približavanja, uznemiravanja žrtve nasilja supruge I.B., rođene 6. rujna 1994., sa boravkom XX, i prebivalištem u XX, na udaljenost manju od 10 metara na bilo kojem mjestu na kojem se nalazi žrtva nasilja, u trajanju od 4 mjeseca, koju će izvršiti PU karlovačka, PP Karlovac po pravomoćnosti ove presude, sukladno Pravilniku o načinu provedbe zaštitnih mjera koju su ZZN-om stavljene u nadležnost policije, a vrijeme trajanju mjere opreza uračunat će se u vrijeme trajanja ove zaštitne mjere, pa je predmetna zaštitna mjera izvršena te zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja će se izvršiti sukladno Pravilniku o provođenju zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana („Narodne novine“ broj 116/18.), a koju če provesti nadležna zdravstvena ustanova.

2. Protiv navedene presude, okr. M.B. pravodobno je po braniteljima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu XX, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud krajnje jednostrano i pristrano ocijenio sve okolnosti spornog događaja, poklanjajući vjeru isključivo iskazima navedenih svjedoka, a u potpunosti zanemarujući i ignorirajući njegove navode. Ističe, ističe da nije sporno da su odnosi između njega i njegove supruge poremećeni ta da je u tijeku brakorazvodna parnica, ali da u konkretnom slučaju nije bilo nikakve komunikacije između njega i žrtve, već da se komunikacija odvijala između njega i njegove punice B.S., radi čega izričito poriče da bi vikao ili galamio ili bilo što govorio svojoj supruzi, da sa njom uopće nije komunicirao sa njom. Osim toga, ističe kako smatra da je cilj ovog postupka bio da si Ivana Blažina osigura što bolji položaj u brakorazvodnoj parnici, a u vezi sa povjerom mlt. djeteta jer je pokušavala odvojiti dijete od oca.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazima ispitanih svjedoka, koji su imali neposredna saznanja o predmetnom događaju i to svjedokinje oštećene I.B.te svjedokinje B.S. i svjedoka V.S., koji su o svim odlučnim činjenicama iskazivali okolnosno, uvjerljivo i suglasno u opisu tijeka događaja odnosno psihičkog nasilja počinjenog od strane okrivljenika. Tako je svjedokinja oštećena izričito iskazala „…konkretne zgode moj suprug je vikao i galamio te govorio da će „dignuti“ kuću, sravniti u tom smislu, tjerao nas sve van iz kuće…i mene je to sve jako prestrašilo…Vidjela sam konkretne zgode na svoje oči kako je nogom razbio stolicu u kuhinji, lupao šakom po stolu, bacao stvari…“, svjedokinja B.S. izričito je iskazala „…Razgovor je eskalirao jer se okrivljeni jako razljutio kada sam mu rekla da napusti kuću te je zaista rekao da će sve sravniti s bagerom, bacao je stvari i razbio stolicu, a prije toga lupao šakom…“ te svjedok V.S. koji je iskazao „…a moj zet je vikao i galamio lupao šakama po stolu, bacio pepeljaru, ponašao se neprihvatljivo, a moja kći je bila vidno prestrašena i meni je bilo nelagodno to gledati i slušati. Razbio je jednu stolicu bolje bi bilo reći oštetio je…“. Dakle, iskazi navedeni svjedoka u svim bitnim dijelovima podudarni su i međusobno suglasni te u njima nije bilo nikakvih kontradiktornosti i nelogičnosti. Osim toga, suglasni iskazi ispitanih svjedoka potkrijepljeni su i materijalnom dokumentacijom u spisu i to Izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 7-9 spisa) u kojem su opisana neposredna opažanja službenih osoba na mjestu događaja i to da su na mjestu događaja uočene razbacane stvari na stolu u kuhinji i slomljena kuhinjska stolica.

5.3. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je opravdano u cijelosti prihvatio iskaze u postupku ispitanih svjedoka - oštećene I.B.te svjedoka B.S. i V.S., koji svjedoci su iskazivali jasno, decidirano te suglasno materijalnoj dokumentaciji u spisu, a koje dokaze je, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, sud slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode na opisani način počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtva prouzročilo uznemirenost, kako je to opisano u izreci pobijane presude.

5.4. Žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe da ističe da inkriminirane prilike uopće nije komunicirao sa svojom suprugom ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, potpuno je irelevantno da li je okrivljenik komunicirao sa žrtvom obzirom da je iz opisanih protupravnih radnji okrivljenika jasno da iste nesporno predstavljaju psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve izazvalo osjećaj uznemirenosti neovisno o činjenici da li je okrivljenik izgovorene riječi „sve ću sravniti s bagerom“ uputio žrtvi u izravnoj komunikaciji.

5.5. Stoga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

6. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik ističe da do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan te da nije sklon protupravnom ponašanju, a ponajmanje bilo kakvom nasilju, radi čega smatra da nema razloga za određivanjem bilo kakvog psihosocijalnog tretmana.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti prvookrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja. Naime, novčana kazna izrečena je u zakonom propisanom minimalnom iznosu, i to kao blaža vrsta kazne za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

6.2. Nadalje, ispitujući odluku u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je i u skladu sa zakonom, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, a imajući u vidu posebno ponašanje okrivljenika koje se očituje potpuno nekritičnom stavu prema vlastitom ponašanju te nespornoj činjenici da su između okrivljenika i žrtve odnosi narušeni i poremećeni. Osim toga, okr. Mario Blažina i žrtva I.B.roditelji su malodobnog djeteta, pa unatoč činjenici da je između istih u tijeku brakorazdvodna parnica, izrečena mjera doprinosit će razviijanju pozitivne i konstruktivne komunikacije između istih, a što je nužno radi otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavk 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, u iznosu neznatno iznad minimalno iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika te osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.