Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11968/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. G.K.S., koju brane odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda XX, u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 68. Pp-840/2021-17 od 16. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. G.K.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. G.K.S. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. G.K.S. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici, na temelju istog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da okrivljenici preostaje izdržati 43 dana zatvora, time da je prema okrivljenici primijenjena uvjetna osuda tako da se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 12 mjeseci po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena kazna zatvora, a okrivljenica je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.
2. Protiv te presude okr. G.K.S. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenicu osloboditi od optužbe, odnosno, ukinuti presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje ili preinačiti presudu te izreći okrivljenici minimalnu novčanu kaznu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, znatna proturječnost između zapisnika o glavnoj raspravi od 14. rujna 2021. na kojem je okrivljenica izjavila da se ne osjeća krivom za „nasilje“ već samo za izgovorene riječi te onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tog zapisnika, odnosno, da je okrivljenica navodno „priznala verbalno nasilje“ što implicira priznanje prekršaja iako to nikada nije priznala, ukazuje se žalitelju da se ne radi o nedostatku presude koji bi imao karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da prvostupanjski sud, ocjenjujući obranu okrivljenice danu tijekom postupka, istu nije cijenio kao priznanje terećenog prekršaja, već naprotiv, njenu obranu je ocijenio neosnovanom te ju nije prihvatio (odlomak 20. presude). Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.
6. Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, okrivljenica navodi da se ista ogleda kako u ocjeni činjeničnog supstrata, tako i u pravnom shvaćanju bitnih obilježja prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, da jednokratni isprovocirani verbalni incident, bez trajnijeg stanja, bez učestalog ponavljanja ili barem bez jačeg intenziteta, ne može prema objektivnim kriterijima izazvati povredu dostojanstva ili uznemirenost kod žrtve te da u konkretnom slučaju navodno psihičko nasilje od dvije riječi („puši kurac“) nije kod oštećenika I.S. izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost, budući da to nije iskazao niti sam oštećenik, kao niti svjedok mlt. L.S..
6.1. Međutim, pogrešno je tumačenje okrivljenice odredbe čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da iz iste jasno proizlazi da je psihičko nasilje u obitelji u smislu tog Zakona, onaj oblik nasilja koji je upravo kod žrtve prouzročio povredu dostojanstva ili uznemirenost (subjektivni karakter), koju posljedicu je u postupku potrebno nedvojbeno utvrditi kao bitnu činjenicu koja čini zakonsko obilježje tog prekršaja. Pri tome je svakako potrebno imati u vidu i objektivnu granicu uobičajenog, društveno prihvatljivog ponašanja, o čemu je odgovore dala brojna sudska praksa u predmetima nasilničkog ponašanja u obitelji prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Potrebno je istaknuti da je pritom nebitna okolnost je li psihičko nasilje bilo jednokratan čin ili se sustavno ponavljalo i trajalo, kako to ističe žaliteljica, već je odlučna činjenica, bez koje djelo nije ostvarivo, navedena posljedica povrede dostojanstva ili uznemirenost žrtve nasilja ostvareno konkretnom radnjom psihičkog nasilja.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
7.1. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica u bitnome pokušava obezvrijediti iskaz supruga, oštećenika I.S., žrtve nasilja kao i mlt. svjedoka L.S., isticanjem da je bila isprovocirana od strane žrtve u situaciji međusobno narušenih obiteljskih odnosa te dovesti u pitanje nepristranost iskaza svjedoka mlt. L.S., zajedničkog sina koji ju tereti da je njegovom ocu, a svom suprugu, rekla naprijed navedene riječi u prisutnosti mlt. djece.
7.2. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka I.S., žrtve nasilja te mlt. L.S., koje je ispravno ocijenio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, osobito nakon provedenog suočenja prilikom kojeg je prvostupanjski sud potvrdio svoj stav o neuvjerljivosti obrane okrivljenice, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenica predmetne zgode nasilnički ponašala u obitelji prema suprugu u nazočnosti djece, čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7.3. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
8. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, već bezuspješno pokušava relativizirati i umanjiti odgovornost okrivljenice, banalizirajući težinu djela, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenica svojim postupanjem počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u najnižem trajanju zatvorske kazne propisane za predmetni prekršaj, odnosno u trajanju od 45 dana, primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu na rok od dvanaest mjeseci, pri čemu je imao u vidu i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice, konkretno, njeno slabo imovno stanje prama vlastitom kazivanju te da je samozaposlena u teškoj gospodarskoj situaciji uzrokovanoj pandemijom Covid-19, a za koji prekršaj je propisana alternativno i novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna zatvora primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja u smislu čl. 6. i čl. 32. PZ-a, koja se niti po stavu ovog suda ne bi mogla ostvariti izricanjem najniže novčane kazne, kako se to predlaže u žalbi.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu imovno stanje okrivljenice utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 7 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu, mlt., Centar za socijalnu skrb i tužitelja.
