REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11864/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.F., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem branitelja V.B. i J.B.K. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u K., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 27. Pp- 2753/2021 od 19. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.F. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M.F. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. M.F. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a okr. M.F. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M.F. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedoka N.F., okrivljenikove bivše supruge, M.M. i žrtve A.F., okrivljenikove kćeri, koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti i u kojima su teretili okrivljenika za nasilničko ponašanje, ima dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik psihičkim nasiljem prema kćeri ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Bezuspješno okrivljenik u žalbi nastoji obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka, navodeći da zbog poremećenih odnosa sa svojom kćeri i suprugom, iste nisu objektivno svjedočile, te pokušava relativizirati i umanjiti svoju odgovornost iznoseći vlastitu konstrukciju događaja koja niti po stavu prvostupanjskog suda, a niti po stavu ovog suda, ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja na način kako je to utvrđeno u provedenom postupku. Ovaj sud nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost iskaza svih ispitanih svjedoka te navodi žalbe ne dovode u pitanje objektivnost njihovog iskazivanja, zbog čega niti za ovaj sud, nema dvojbe da je okrivljeni vrijeđanjem svoje kćeri A.F. vulgarnim izrazima, uzrokovao kod iste povredu dostojanstva i uznemirenost, čime je počinio prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 45 dana, ali primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko žalitelj u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja u smislu čl. 6. i čl. 32. PZ-a.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st.

2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.