REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja H., zastupanog

po generalnom punomoćniku D. G., dipl.iur, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ad 1. H., OIB: …,

zastupanog po generalnoj punomoćnici E. G., dipl.iur, zaposlenica kod tog tuženik, ad 2. H., OIB: …, zastupan po punomoćniku odvjetniku D. R. iz Z. i

ad 4. H., OIB: .., zastupan po

punomoćnicima Ž. S. i K. M., odvjetnicima u O.

društvu S. i P. d.o.o. Z., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 21. veljače 2022. u prisutnosti generalne punomoćnice tužitelja D. G., generalne punomoćnice tuženika pod 1. E. G., zamjenice punomoćnika tuženika pod 2. odvjetnice I. H., zamjenice punomoćnika tuženika pod 4. odvjetničke vježbenice I. G., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 29. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana platiti tužitelju:

- iznos od 32.269.27 kn za razdoblje od 01.01.2007.g. do 31.05.2009.g. sa zakonskom zateznom kamatom od 31.prosinca 2009.god. po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanog za pet postotnih poena, pa sve do 31.srpnja 2015.god., a za razdoblje od 01.kolovoza 2015.god. do potpune isplate, isplati zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena,

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

- iznos od 34.471,46 kn za razdoblje od 01.06.2009.g. do 31.12.2011.g. sa zateznim kamatama koje teku od 01.01.2012.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanog za pet postotnih poena pa sve do 31.srpnja 2015.god., a za razdoblje od 01.kolovoza 2015.god. do potpune isplate, isplati zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena,

- iznos od 34.842,84 kn za razdoblje od 01.01.2012.g. do 30.04.2014.g. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2014.g. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanog za pet postotnih poena pa sve do 31.srpnja 2015.god., a za razdoblje od 01.kolovoza 2015.god. do potpune isplate, isplati zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 4.siječnja 2010. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda broj IVP- 798/02 od 1.lipnja 2006., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1255/07 od 4.srpnja 2007. prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25.311,43 kn na ime izvršene isplate mirovine T. B. za razdoblje od 1.siječnja 1999. do 28.veljače 2002. Navodi se da tužitelj i dalje trpi štetu, te je po istom činjeničnom i pravnom osnovu oštećen za daljnje isplate invalidske mirovine u svoti od 82.694,68 kn za razdoblje od 1.lipnja 2006. do 31.svibnja 2009. koji iznos umanjen za suodgovornost T. B. od 50 %, daje iznos od 41.347,34 kn. Odgovornost tuženika za naknadu štete temelji se na odredbi čl. 210. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete na čl. 213. Zakona o mirovinskom osiguranju. Temeljem prednjeg, tužitelj je tužbom potraživao od tuženika daljnju štetu za razdoblje od 1.lipnja 2006. do 31.svibnja 2009. u iznosu od 41.347,34 kn sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate, uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 28.siječnja 2010. tuženik ad 3. H.

d.o.o. u cijelosti je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnovu, tako i visinu. Istakao je prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da se eventualno potraživanje tužitelja ne odnosni na tuženika. B. T. bio je djelatnik bivše H.

d.o.o., a eventualnu obvezu prema tužitelju tuženik ad 3. nije preuzeo, a nije ni slijednik H. d.o.o. za eventualnu obvezu prema tužitelju.

Osim toga, tužitelj nije prijavio tražbinu tuženiku ad 3. sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, pa nema pravni interes za vođenje parnice prema tuženiku ad 3. Nadalje, navodi da prilikom utvrđivanja pravnog sljedništva H. d.o.o.,

Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. (NN 153/05) je lex specialis, pa tako tuženici ne odgovaraju solidarno temeljem odredbi Zakona o trgovačkim društvima, već samo za preuzete obveze, temeljem čl. 7. st.2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. Nadalje, navodi da dopis

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

tužitelja od 8.lipnja 2009. nema značenje javne isprave temeljem čl. 171. Zakona o općem upravnom postupku, već tužitelj kao pravna osoba sa javnim ovlastima dužan je na sve isprave, odnosno akte koje donosi u okviru javnih ovlasti staviti pečat i žig sa grbom Republike Hrvatske, sukladno čl. 2.st.2. Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske. Osim toga, navodi da tužitelj treba dokazati odgovornost tuženika, a potom da je isplatio trećoj osobi određeni iznos u smislu odredbi čl. 160. st.1. i čl.161. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Opreza radi, tuženik ad 3. istakao je i prigovor zastare.

3. U odgovoru na tužbu od 5.veljače 2010. tuženik ad 4. H. d.o.o. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da tužitelj nije priložio dokaze vezane za visinu tužbenog zahtjeva. Također je potrebno utvrditi ostvaruje li osiguranik tužitelja pravo na starosnu mirovinu, jer u tom slučaju ne bi imao pravo na ovakav tip naknade. Ističe i prigovor zastare dijela potraživanja.

4. Tuženik ad 1. u svom odgovoru na tužbu od

8.veljače 2010. ističe da priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, ali se protivi njegovoj visini, jer tužitelj nije dostavio specifikaciju štete po mjesecima za čitavo utuženo razdoblje. Podneskom od 9.srpnja 2012. tuženik ad 1. navodi kako je nezgoda u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja posljedica djelovanja lokomotive koja je u vlasništvu trgovačkog društva H. d.o.o., pa tuženik ad 1. ne može odgovarati za štetu koju tužitelj potražuje, pa ističe je prigovor promašene pasivne legitimacije. Osim toga, istakao je i prigovor zastare temeljem čl. 166.st.1. i 2. u svezi s čl. 5. st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Također, ističe da tuženik ne trpi štetu koju potražuje, jer je osiguranik tužitelja B. T. stekao uvjete za starosnu mirovinu na temelju staža osiguranja i navršenih godina života.

5. Tuženik ad 2. u svom odgovoru na tužbu od

9.veljače 2010. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer nije obveznik plaćanja iznosa kojeg potražuje tužitelj na ime naknade štete koju navodno trpi zbog isplaćenih iznosa invalidske mirovine. Navodi da je dana 29.prosinca 2006.god. nastupila statusna promjena na strani prednika tuženika H.

d.o.o. njegovim prestankom te osnivanjem četiri nova trgovačka društva, pravnih slijednika istog-tuženika, a sukladno čl. 7.st.2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. tuženici ne odgovaraju solidarno, već samo za preuzete obveze što znači da je odgovornost singularna iz čega proizlazi da je treće tuženik slijednik svog prednika samo u odnosu na preuzete obveze, a eventualnu obvezu iz ovog postupka nije preuzeo. Ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.

6. Podnescima od 14. lipnja 2012. i od 26. svibnja 2014. tužitelj je povećavao tužbeni zahtjev.

7. Raspravnim rješenjem ovog suda od 17.ožujka 2014.god. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženika ad 2., a sve u smislu odredbi čl. 212. st.4. ZPP-a.

8. Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj P1-5/2010, od 28. travnja 2016. obvezani su tuženici solidarno u roku od 15 dana platiti tužitelju:

- iznos od 33.353,61 kn za razdoblje od 01.01.2007.g. do 31.05.2009.g. sa zakonskom zateznom kamatom od 31.prosinca 2009. g. pa do potpune isplate, dok je za više zatraženo za iznos od 13.993,73 kn, kao i za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbijen;

- iznos od 36.030,18 kn za razdoblje od 01.06.2009.g. do 31.12.2011.g. sa zateznim kamatama koje teku od 01.01.2012.g. pa do potpune isplate, dok je za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbijen,

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

- iznos od 34.842,84 kn za razdoblje od 01.01.2012.g. do 30.04.2014.g. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.05.2014.g. do potpune isplate, dok je za više zatraženu zateznu kamatu, tužbeni zahtjev odbijen.

9. Presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1302/2016-2 od 3. svibnja 2017. točkom I. izreke odbijene su žalbe tužitelja, žalbe I. tuženika i žalbe II. i IV. tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28.travnja 2016., dok su točkom II. izreke odbijeni II. i IV. tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe na prvostupanjsku presudu.

10.. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Rev 1965/2017- 2, od 31. ožujka 2021. točkom I. izreke ukinute su presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1302/2016-2 od 3. svibnja 2017. u dijelu pod st. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 33.353,61 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009., u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 36.030,18 kuna za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. prosinca 2011. te u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 34.842,24 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. travnja 2014. sa pripadajućim zateznim kamatama i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 33.353,61 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009., u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 36.030,18 kuna za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. prosinca 2011. te u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 34.842,24 kuna za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. travnja 2014. sa pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ove odluke navodi se cit: „Prema ocjeni ovog suda, isprave naziva „Specifikacija isplaćenih iznosa invalidske mirovine“ na kojima je tužitelj, naznačio (potvrdio) da su iznosi iz tih isprava isplaćeni osiguraniku tužitelja, nema u odnosu na sadržaj te potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: „u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“) - a takav se značaj ne može dati dijelu spornih isprava u naznaci (potvrdi) da su plaćeni iznosi invalidske mirovine. Sporne isprave u naznaci specifikacija isplaćenih iznosa invalidske mirovine imaju značaj isprave, ali ne javne isprave, odnosno predstavljaju valjano dokazno sredstvo koje treba cijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza. Gledano u svijetlu navedenog shvaćanja revizijskog suda koje predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pravno pitanje za zaključiti je da je osporena presuda donesena na temelju shvaćanja koje nije u suglasnosti sa izloženim shvaćanjem revizijskog suda i da je time ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na kojeg revidenti drugim naznačenim pitanjem i upućuju (tako i ovaj sud u odlukama broj Revt 476/2017-2 od 3. ožujka 2020. i Rev 977/2016-2 od 19. studenoga 2019.). Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode tuženika (da tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost da su utužena potraživanja doista isplaćena osiguraniku tužitelja u vidu isplatnica

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

potpisanim od treće osobe, izvatka sa žiro-računa poslovne banke koja bi dokazivala prijenos na tekući račun treće osobe) valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju II- i IV- tuženika te ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu.“

11. Podneskom od 17. lipnja 2021. tužitelj je dostavio novi obračun isplate na teret H. od 15. lipnja 2021. te ispis iz banke

podataka doznačenih mirovinskih primanja te je u skladu sa navedenim smanjio tužbeni zahtjev tako da glasi kako je to navedeno u izreci.

12. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem preslika presude ovog suda broj IVP-798/02 od 1.lipnja 2006.god., presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1255/07 od 4.srpnja 2007.god., dopisa tužitelja upućenog tuženiku ad 1 dne 10.lipnja 2009.god., specifikacije isplaćenih iznosa invalidske mirovine od 8.lipnja 2009.god., dopisa tuženika ad ad 4. upućenog tužitelju dne 3.rujna 2009.god., dopisa tuženika ad 2 upućenog tužitelju dne 14.prosinca 2009.god., dopisa tuženika ad 1. upućenog tužitelju dne 2.srpnja 2009.god., potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu od 12.ožujka 2007.god., potvrde tuženika ad 1. od 27.studenoga 2007.god., plana podjele trgovačkog društva H. d.o.o. od 12.travnja 2006.god., Odluke o izradi i utvrđivanju Plana podjele trgovačkog društva H. d.o.o. od 12.travnja 2006.god., podjela imovine, prava i

obveza H. d.o.o. na nova društva, pregleda imovine za podjelu,

podjela kapitala bilance aktive i pasive, pregleda imovine javno dobro u općoj uporabi bilance aktive i pasive, rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-06/9085-2 od 27.rujna 2006.god., broj Tt-06/9090 od 29.prosinca 2006.god.., Odluke o provođenju smanjenja temeljenog kapitala zbog izuzimanja imovine i izvora što čine javno dobro u općoj uporabi, specifikacije stvarno isplaćenih iznosa invalidske mirovine B. T. za razdoblje od 1.06.2009.god. do 31.12.2011.god., pregleda imovine tuženika ad 1. i ad 3.. povijesnog izvatka iz sudskog registra od 6.studenoga 2012.god., presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1350/11 od 20.riujna 2012.god., presude Županijskog suda u zagrebu broj Gž-4923/05 od 20.veljače 2007.gdo., specifikacije isplaćenih iznosa invalidske mirovine B. T. za razdoblje od 1.02.2012.god. do 30.04.2014.god., spisa ovog suda pod broj IIP-37/02 (raniji broj IIP-1286/90). Dodatno, a nakon zaprimanja odluke najvišeg suda izvedeni su i dokazi: čitanjem obračuna isplate na teret H. od 15. lipnja 2021. te ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih

primanja u predmetu osiguranika tužitelja B. T. za razdoblje od 01. siječnja 2007. do 30. travnja 2014., presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 386/2018-2, od 29. siječnja 2020., izvatka iz MUP evidencije za B. T.,

podataka dostavljenih od H. d.d. za razdoblje od 31. srpnja 2013. – 30. travnja 2014.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete nastale isplatama invalidske mirovine B. T., umirovljenom zbog posljedica nezgode zadobivene u štetnom događaju od 15. veljače 1983. za koji je u omjeru od 50% odgovoran pravni prednik tuženika. Tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika naknadu daljnje štete zbog priznatog prava osiguraniku tužitelja B. T. na invalidsku mirovinu, i to na ime 50 % plaćenih iznosa invalidske mirovine za osiguranika tužitelja, a za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009. u iznosu od 32.269,27 kn, od 1.lipnja 2009. do 31. prosinca 2011. iznos od 27.471,46 kn te za razdoblje od 1.siječnja 2012. do 30.travnja 2014. u iznosu od 34.842,84 kn 15. Među parničnim strankama nije sporno:

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

- da je osiguranik tužitelja B. T. dana 15.veljače 1983.god. doživio ozljedu na način što je preko njega, a kada je ispao iz vlaka i ostao ležati na željezničkim tračnicama, prešao drugi vlak, te da je pravomoćnom presudom ovog suda pod br. IIP-1048/87 od 17.travnja 1989. prednik tuženika „Ž.“ Z.

utvrđen odgovornim za nezgodu od 15.veljače 1983. koja se dogodila osiguraniku tužitelja B. T. kada je vlak prešao preko njega u omjeru od 50 % i u tom omjeru je bio obvezan naknaditi osiguraniku tužitelja nastalu mu štetu, a što je i sud utvrdio u spis ovog suda pod broj IIP-1048/87 (koji spis je priložen spisu ovog suda pod broj IIP-37/02),

- da je rješenjem tužitelja broj 5073 od 30.prosinca 1999. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.167,40 kn mjesečno počevši od 1.siječnja 1999.god., što je i sud utvrdio uvidom u spis tužitelja broj IN-5073 (priložen spisu ovog suda pod broj IIP-37/02).

- da je pravomoćnom presudom ovog suda pod broj IVP-798/02 od 1.lipnja 2006. prednik tuženika H. d.o.o. obvezan na ime 50 % plaćenih iznosa invalidske mirovine za osiguranika tužitelja B. T., koji je zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvario invalidsku mirovinu, a zbog ozljeda zadobivenih u nezgodi od 15.veljače 1983.god., isplatiti iznos od 25.311,43 kn za razdoblje od 1.siječnja 1999. do 28.veljače 2002. što je i sud utvrdio uvidom u preslik presude ovog suda pod br. IVP- 798/02 od 1.lipnja 2006.

16. Među parničnim strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva; osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, dok je prigovor zastare ranije tijekom postupka sud ocijenio djelomično osnovanim te više nisu predmet postupka iznosi za koje je pravomoćno odlučeno da su zastarjeli.

17. Sud ostaje kod ranije danog obrazloženja glede prigovora promašene pasivne legitimacije detaljno iznijetog u presudi ovog suda posl. broj P1-5/2010, od 28. travnja 2016. na koje obrazloženje upućuje i u ovoj odluci, a sve radi izbjegavanja ponavljanja, odnosno kod stava da taj prigovor nije osnovan jer su tuženici pravni slijednici H. d.o.o. radi čega su isti pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari i solidarno odgovaraju tužitelju za štetu, a sve u smislu odredaba čl. 7.st.1. i 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. (Narodne novine broj 153/05).

18. S obzirom na to da tužitelj u ovom postupku tužbenim zahtjevom od tuženika, kao slijednika trgovačkog društva H. d.o.o., zahtijeva

naknadu štete koju je pretrpio zbog isplata izvršenih po osnovi invalidske mirovine izvršenih u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009., odnosno za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31.prosinca 2012. i od 1.siječnja 2012. do 30.travnja 2014.., ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno osnov prema čl. 161. Zakona o mirovinskom („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, dalje ZOM) i čl. 161. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, dalje ZOM2013), a visinu štete iz čl. 161.st.1. ZOM i čl. 161.st.2.toč.1 ZOM2013.

19. U obračunu isplata izdanom od strane tužitelja od 15. lipnja 2021. navodi se kako je B. T. za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. svibnja 2009.

isplaćen iznos od 64.538,27 kn, a 50% isplaćenog iznosa bi iznosilo 32.269,27 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. prosinca 2011.isplaćen iznos od 74.942,46 kn, a 50% isplaćenog iznosa bi iznosilo 37.471,46 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 30. travnja 2014. mu je isplaćen iznos od 69.685,68 kn, a 50% isplaćenog iznosa

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

bi iznosilo 34.842,84 kn. Upravo tih 50% isplaćenih iznosa u navedenom razdoblju potražuje tužitelj tužbom u ovome postupku.

Tužitelj je dostavio i podatke iz svoje banke podataka doznačenih mirovinskih primanja datirane sa 16. lipnja 2021., a čiji zbroj odgovara dostavljenom obračunu isplata od 15. lipnja 2021.

U smislu odredbe članka 171. stavka 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91), a sada čl. 159. stavka 1.,2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 47/09) kojima je propisano da državni organi izdaju uvjerenja odnosno druge isprave ( certifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju, kao i uvjerenja i druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnog ovlaštenja, a uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu sa podacima iz službene evidencije, a takva uvjerenja odnosno druge isprave imaju značenje javne isprave. Člankom 7. stavkom 2. ZMO2013, a ranije člankom 9. stavkom 2. ZMO propisano je da tužitelj primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku, dok je člankom 145. stavkom 1. ZMO2013 propisano da je tužitelj javna ustanova. Nadalje, izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ( „Narodne novine“ broj 151/14 i 33/15) dodan je članak 14 0a. stavak 1. prema kojemu se isprave koje tužitelj izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku smatraju javnim ispravama, a što bi se konkretno odnosilo i na obračun isplata od 15. lipnja 2021.

20. Dostavljeni podaci H. d.d. za razdoblje od 31.

srpnja 2013. do 30. travnja 2014. ne poklapaju se točno po iznosima dostavljenim od tužitelja ( koji dostavlja više podataka osim samog iznosa mirovine), ali ovi iznosi se razlikuju na mjesečnoj razini svega u nekoliko kn ( tj. viši su u izvatku od H. d.d. od onoga što dostavlja i traži tužitelj) radi čega ovaj sud drži da podaci H. d.d. potvrđuju da je tužitelj isplaćivao mirovine B. T., a za vrijeme dok je isti vodio račun kod ove banke, odnosno potvrđuju da isplaćivana mirovina i u prethodnom razdoblju koje je obuhvaćeno tužbom, jer suprotnih dokaza u spisu nema, pa pozivom na odredbu članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP), a s obzirom da nisu predloženi dokazi radi razjašnjenja minornih razlika ovih iznosa, sud cijeni da su isplate izvršene upravo u iznosima navedenim u dostavljenim ispravama od 15. lipnja 2021. i 16. lipnja 2021.

21. Iz evidencije M. RH proizlazi da je B. T. umro 20. ožujka 2020. što bi značilo da je u cjelokupnom razdoblju na koje se odnose isplate bio živ i primao mirovinu.

22.Slijedom navedenoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kako je to navedeno u izreci.

23. Odluka o parbenom trošku je izostala, jer tužitelju, koji u neznatnom dijelu nije uspio za koji dio po ocjeni ovog suda nije ni nastao poseban trošak, pripada trošak u cijelosti. Međutim, kako tužitelj svoj trošak nije ni popisao, to istome trošak nije dosuđen.

U Splitu, 29. ožujka 2022. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

Posl. broj: Ref 51P: P-2076/2021-16

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku pod 1.

- punom. tuženika pod 2.

- punom. tuženika pod 4.

-

spis

Broj zapisa: eb308-9fd6b

Kontrolni broj: 0d394-df8ab-7a91f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IRMA DUJIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.