REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1471/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2830/2019-2 od 17. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1005/13-62 od 15. veljače 2019. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja P-1005/13-70 od 18. ožujka 2019., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja za koja su navele da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Ovaj je sud prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

4. U pogledu pravnog pitanja tužitelja je za obrazložiti da sud u pobijanoj odluci nije izrazio pravno shvaćanje o primjeni izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete na postupke koji su u doba donošenja tih izmjena bili u fazi drugostupanjskog postupanja, tj. o problematici koja se potencira postavljenim pitanjem pa se tim pitanjem ne može niti s uspjehom osporavati pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci. Osim toga, postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu iz razloga što ovisi o utvrđenim okolnostima u svakom pojedinom slučaju.

5. Prva dva postavljena pravna pitanja tuženika nemaju uporište u činjeničnim utvrđenijima nižestupanjskih sudova, a niti je u pogledu njih sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje pa su i ta pitanja neodlučna za odluku u sporu te u pogledu njih nije bilo mjesta dopuštanju revizije.

6. U pogledu trećeg pitanja tuženika je za obrazložiti da tuženik nije izložio razloge važnosti u smislu čl. 385.a. ZPP-a, jer se u odlukama na koje se poziva ne izražava pravno shvaćanje u okviru problematike kakva je izričito formulirana tim pitanjem, a u okviru ovopredmetnih činjeničnih okolnosti.

7. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno čl. 392. st. 1., čl. 387. st. 5. ZPP.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.