REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1366/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB ..., nasljednika iza sada pokojnog F. G., OIB: ..., iz N. K., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske OIB: ..., zastupane po I. K. D. V., zamjenici Općinskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3741/17-2 od 12. lipnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-398/2015-24 od 3. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3741/17-2 od 12. lipnja 2018. i sudi:

1. Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-398/2015-24 od 3. svibnja 2017. u dijelu 1. stavka kojim je prihvaćen zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik u 3613/120853 dijela nekretnine čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, a koji idealni dio odgovara šumi površine 3613 m2 te je na skici izmjere od 16. rujna 2016. izrađenoj po dipl.ing.geod. M. K. označen sa točkama 1-2-3-4-5-6-1, te u stavku 2., 3. i 4.

2. Djelomično se prihvaća žalba tužene kao osnovana i odbija se dio zahtjeva kojim se nalaže tuženoj da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti presuda, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 3.125,00 kuna.

II. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 9.407,50 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj F. G. iz S., OIB:..., vlasnik u 3613/120853 dijela nekretnine čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, a koji idealni dio odgovara šumi površine 3613 m2 te je na skici izmjere od 16. rujna 2016. izrađenoj po dipl.ing.geod. M. K. označen sa točkama 1-2-3-4-5-6-1, što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati te tužitelju F. G. iz S., OIB:..., izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za korist tužitelja F. G. iz S., OIB:..., na istoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda.

Sa preostalim dijelom tužba i tužbeni zahtjev tužitelja se odbija, a koji glasi: "te je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da F. G. iz S., OIB:..., temeljem ove presude po pravomoćnosti iste izvrši parcelaciju opisanog dijela čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, te po izvršenoj parcelaciji ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na novoformiranoj nekretnini u 1/1 dijela, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Nadalje se u cijelosti odbija alternativno postavljen tužbeni zahtjev, a koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj F. G. iz S., OIB:..., stekao valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na 3613/120853 dijela nekretnine čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, a koji idealni dio odgovara šumi površine 3613 m2 te je na skici izmjere od 16. rujna 2016. izrađenoj po dipl.ing.geod. M. K. označen sa točkama 1-2-3-4-5-6-1, što je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužitelj F. G. iz S., OIB:..., temeljem ove presude po pravomoćnosti iste izvrši parcelaciju opisanog dijela čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2. upisane u z.k.ul.643 k.o. S., upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, te po izvršenoj parcelaciji ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na novoformiranoj nekretnini u 1/1 dijela."

Nalaže se tuženiku da na ime troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 33.110,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja tj. od 03. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 14.250,00 kn, a u točki III. naloženo mu je naknaditi tuženoj trošak sastava žalbe u iznosu 3.125,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tužitelj potražuje trošak sastava revizije.

4. Tužena nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b. ovog Zakona.

6.1. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373. a ZPP.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na 3613/120853 dijela nekretnine čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, a koji idealni dio odgovara šumi površine 3613 m2 te je na skici izmjere od 16. rujna 2016. izrađenoj po dipl.ing.geod. M. K. označen sa točkama 1-2-3-4-5-6-1.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće činjenice:

- da iz povijesnog zk. izvatka br. 499 k.o. S. proizlazi da je zk.č.br. 193 u naravi šuma G. bila upisana kao društveno vlasništvo za korist P. N. G.,

- da iz sadašnjeg zk. stanja proizlazi da je zk.č.br. 193 u naravi šuma G. upisana u zk.ul.br. 643 k.o. S. u suvlasništvu tužene u 116933/120853 dijela i suvlasništvu M. B. u 3920/120853 dijela,

- da je pravna prednica tužitelja ušla u posjed navedene nekretnine prije više od 50 godina a kasnije je tu nekretninu koristio njen zakonski nasljednik, ovdje tužitelj i njegovo korištenje predmetne nekretnine bilo je nesmetano sve do travnja 2011., kada je navedena nekretnina ušla u šumsko gospodarsku osnovu G. R. N. K. temeljem Zakona o šumama,

- da je predmetna nekretnina najprije bila upisana u zk.ul. 499 kao društveno vlasništvo za korist P. N. G., da na temelju zamolbe DP P. N. G. od 18. travnja 1991. navedena čestica ulazi u novi zk. ul. 590 i uknjižuje se kao društveno vlasništvo sa korisnikom P. N. G., kasnije da je zemljištem raspolagala Općina N. K., a od 2011. da je ušla u gospodarsku osnovu H. š.,

- da je prednica tužitelja K. G. sa korisnikom sporne nekretnine P. N. G. zaključila ugovor koji je trebalo izvršiti do 31. listopada 1969. a kojim je ugovorom istoj nadjeljena kč.br. 193/6 šuma sa 3698 m2 te da je ista po navedenom ugovoru trebala isplatiti iznos od 514 dinara, što je i učinila 18. prosinca 1969. o čemu je sastavljena i uplatnica te je time ugovor o nadiobi u cijelosti i izvršen,

- da nadioba nije provedena u katastru i zemljišnim knjigama, a cijeli postupak je trebao provesti P. N. G.,

- da od travnja 2011. tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine jer je Š. zabranila korištenje nekretnine i spriječila ga postavljanjem rampe.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u 3613/120853 dijela nekretnine čkbr.193 šuma G. sa 120 853 m2, upisane u z.k.ul.643 k.o. S., Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novoj Gradiški, a odbio tužbeni zahtjev da je tužena dužna priznati i trpjeti da F. G. iz S., OIB:..., temeljem ove presude po pravomoćnosti iste izvrši parcelaciju opisanog dijela nekretnine, te odbio alternativno postavljeni tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da tužitelj nije ostvario zakonom propisano vrijeme samostalnog posjedovanja nekretnine upisane kao vlasništvo tužene od 20 godina računajući od 21. siječnja 2000. da bi stekao vlasništvo dosjelošću.

12. Drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između stanja spisa i obrazloženja te odluke te se presuda može valjano ispitati.

13. Međutim osnovano tužitelj u reviziji prigovara pravilnosti primijenjenog materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda, a kada je odbio njegov zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva.

14. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je prednica tužitelja bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine i prije 1969. obzirom iz obavijesti od 10. prosinca 1969. proizlazi da je ista pozvana platiti P. N. G. iznos od 514,00 dinara obzirom da je dovršena nadioba šuma u k.o. N. K., u kojoj nadiobi je njoj dodijeljena kčbr. 193/6 šuma sa 3698 m2 ili 1028 čhv po cijeni od 800 novih dinara.

14.1. Ovu obvezu prednica tužitelja ispunila je te je navedeni iznos od 514,00 dinara platila 18. prosinca 1969. u prostorijama P., Radna jedinica za imovinsku pravnu službu, te je nadiobu P. N. G. trebao i provesti u katastru i zemljišnim knjigama, što međutim nikada nije napravio.

15. U reviziji tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a glede pitanja računa li se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, odnosno jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama i na spornom suvlasničkom dijelu na kojem je upisana Republika Hrvatska.

16. Prije svega treba istaći da je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je branio stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu.

16.1. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 - dalje ZVDSP) u čl. 388. st. 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16.2. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenoga 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP (odluka broj U-I-58/1997 i dr. - „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) Iz toga slijedi da je u razdoblju od 1991. do 1999. zakonodavac dopustio da se u rok dosijedanja uračunava i vrijeme koje je proteklo prije 8. listopada 1991.

17. Tužitelj se u reviziji poziva na shvaćanje izraženo u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, u kojima je zauzeto sljedeće shvaćanje:

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegova ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

18. Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nakon gore navedenih presuda Europskog suda za ljudska prava glede pitanja „treba li se u rok dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991. u slučaju kada je i prije toga dana traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja“ zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zatim Rev-535/17 od 5. siječnja 2021. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba istog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

19. Kako iz utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu proizlazi da je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima u posjedu spornih nekretnina više od 50 godina te kako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba glede spornih nekretnina, to je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama i na suvlasničkom dijelu na kojem je sada upisana Republika Hrvatska. Suprotno tome, upravo su na temelju odredbe čl. 159. ZVDSP ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pri čemu je to pravo tužitelj stekao do ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZPP, budući je posjed tužitelja i njegovih prednika bio zakonit, istinit i pošten.

20. Odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP, propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Iz navedene odredbe, međutim, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ne proizlazi obveza zemljišnoknjižnog vlasnika za izdavanjem tabularne isprave. Riječ je o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona, pa nije osnovan zahtjev za izdavanje tabularne isprave, obzirom da se ne radi o derivativnom stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla i s tim u vezi upisom stjecanja vlasništva u zemljišnoj knjizi kao konstitutivnom pretpostavkom za stjecanje tog prava.

21. Budući da je tužitelj, stekao pravo vlasništva na temelju zakona kao pravne osnove, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, kada je obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave ocijenio osnovanim (takvo shvaćanje izrazio je ovaj revizijski sud u odluci broj Rev-411/15 od 11. ožujka 2020., kao i u nizu drugih odluka).

22. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i djelomično preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, te djelomično odbiti žalbu tužene i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP., odbiti zahtjev za izdavanje tabularne isprave te odlučiti kao u izreci.

23. Budući je tužitelj uspio s revizijom, to je valjalo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP obvezati tuženicu da tužitelju naknaditi troškove revizijskog postupka u iznosu od 2.675,00 kn, a koji troškovi se odnose na trošak sastava revizije po odvjetniku, te sudske pristojbe na reviziju.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.