REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3016/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hidroizolacija Katran d.o.o., OIB 14453802350, Zagreb, Radnička cesta 27, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 77, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar (ranije: Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar), OIB 33392005961, Zagreb, Mirogojska cesta 16, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o., Zagreb, Vlaška 95, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6851/2015-6 od 18. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-8088/11 od 20. svibnja 2015., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 8.359,38 kn, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 535.804,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 35.600,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 74.837,50 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke (točka I. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora u iznosu od 8.359,38 kn.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji kroz više razloga ukazuje.

7.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja koji se temelji na tome da tuženik nije imao ovlasti za provođenje predmetnog vještačenja, nije počinjena bitna povreda odredaba.

8. Naime, tužitelj navodima da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što mu je odbijen prijedlog za provođenje toksikološkog vještačenja, sadržajno ukazuje na relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 220. st. 2. ZPP počinjenu pred prvostupanjskim sudom koju drugostupanjski sud nije sankcionirao.

8.1. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8.2. Slijedom navedenog, a u situaciji kad je prvostupanjski sud ocijenio nesvrsishodnim provođenje toksikološkog vještačenja na okolnosti ovlaštenja tuženika za analizu prisutnosti azbesta, dužnosti tuženika za otklanjanje postupanja, dužnosti tuženika za utvrđenje koncentracije prilikom analize i dužnosti čuvanja ispitanog uzorka, zaključivši da za odgovor za na ova pitanja, nije potrebno stručno mišljenje vještaka, već se o istima može zaključiti na temelju dokumentacije u spisu i na temelju važećih propisa u spornom periodu, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora je naknada štete s osnova izgubljene zarade tužitelja u razdoblju od 6. srpnja 2009. do 8. studenog 2010. u iznosu od 535.804,59 kn za koju tvrdi da mu je prouzročena od strane tuženika, njegovim propustom u radu na način što je u provedenoj analizi uzoraka robe koju je tužitelj uvozio utvrdio prisutnost azbesta, pa je stoga nadležno upravno tijelo donijelo rješenje kojim je robu tužitelja razvrstalo u drugi tarifni broj, nepovoljniji po tužitelja (roba sadrži azbest), a da bi se u daljnjem tijeku postupka utvrdilo da je ta tuženikova analiza pogrešna.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

- da su tuženiku od strane Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnji ured, Odjel za carinski laboratorij dana 15. lipnja 2009. dostavljeni uzorci eternit valovitih ploča broj 640/445, 640/2273 i 640/9694 sa nalogom da se ispitivanjem utvrdi sadrže li isti azbest,

- da je tuženik, postupajući po predmetnom nalogu, 18. lipnja 2009. izvršio ispitivanje dostavljenih mu uzoraka i utvrdio prisutnost azbesta u uzorcima pod bojem 640/445 i 640/9694, dok u uzorku pod brojem 640/2273 prisutnost azbesta nije utvrđena,

- da je tuženik pri ispitivanju navedenih uzoraka postupao sukladno pravilima struke,

- da su dostavljeni uzorci pri ispitivanju u cijelosti potrošeni,

- da je na temelju nalaza tuženika, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Carinarnica Varaždin, rješenjem Klasa: UP/I-413-01/09-03/688, Urbroj: 513-02-4690- 07-7 od 14. listopada 2010. robu tužitelja razvrstalo u drugi tarifni broj, nepovoljniji po tužitelja,

- da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu te predložio provedbu supervještačenja,

- da je provedenim supervještačenjem po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada utvrđeno u izvješću od 7. rujna 2010. da u uzorku materijala oznake 46019/640/9694/09.05.2009. P6 HULLAM 1250 NATUR azbest nije nađen,

- da je obzirom na navedeno izvješće, drugostupanjsko upravno tijelo uvažilo tužiteljevu žalbu te je ukinulo rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Varaždin, Klasa: UP/I-413-01/09-03/688, Urbroj: 513-02-4690-07-7 od 14. listopada 2010. i predmet je vratilo na ponovni postupak u kojem je u konačnici rješenjem Klasa: UP/I-413-01/09-03/688, Urbroj: 513-02-4690-10-13 od 8. studenog 2010. (koje je postalo konačno 12. studenog 2010.) utvrđeno da su ispravni podaci za robu P6 HULLAM 1250 NATUR 1250X1097/CORRUG.SHEET te da tarifni stavak i stopa carine glasi 6811 81 00 Carinske tarife, Proizvodi od cementa s celuloznim vlaknima i slično što ne sadržava azbest, valovite ploče i sljemenjaci i sl. - da je u dopuni Popisa stručnih institucija koje imaju ovlast za izdavanje izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada ("Narodne novine" broj 93/96), koji je objavila Državna uprava za zaštitu okoliša na temelju članka 31 st. 2 Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 34/95), Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba naveden kao ovlaštena stručna institucija za izdavanje izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada,

- da je iz sudskog je registra proizlazi da je rješenjem ovog suda pod brojem Tt- 08/6627-2 od 21. svibnja 2008. izvršen upis promjene tvrtke ustanove Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba na način da je ista upisana kao Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, odnosno kasnije Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar (Tt-14/25612-2 od 21. studenog 2014.),

- da je iz Popisa pravnih osoba koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša ("Narodne novine" broj 34/07) proizlazi da se Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba nalazi u popisu pravnih osoba koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša u vremenskom razdoblju od 26. studenog 2006. do 26. studenog 2009.,

- da iz Potvrde o akreditaciji broj 1040, od 8. prosinca 2003. do 26. studenog 2018. proizlazi da je tuženik ovlašten od strane Hrvatske akreditacijske agencije (akreditacijskog tijela iz Zakona o akreditaciji) za obavljanje ispitivanja građevnih proizvoda, a time i prisutnosti azbesta u istima.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ne može odgovarati tužitelju za ispunjenje preuzetog naloga od strane Ministarstva financija, Carinske uprave, ali mu može odgovarati za počinjenu štetu izvanugovorno. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjuje da je tuženik bio ovlašten i osposobljen za obavljanje spornog ispitivanja prisutnosti azbesta u uzorcima eternit valovitih ploča koje je tužitelj uvezao, a da tužitelj nije dokazao da je pri ispitivanju predmetnih uzoraka tuženik postupao suprotno pozitivnim propisima i pravilima struke te da je takvim postupanjem tuženiku prouzrokovao štetu. Stoga zaključuje da tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku odgovornosti tuženika za štetu (štetna radnja tuženika) iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) pa postojanje ostalih pretpostavki iz odredbe čl. 1045. i čl. 1046. istog Zakona nije ni preispitivao, već je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

12. Drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava te kao i prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki tuženikove (izvanugovorne) odgovornosti za štetu te stoga pozivom na odredbe čl. 375. st. 5. ZPP potvrđuje prvostupanjsku presudu.

13. Tužitelj kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji osporava zaključke suda da je tuženik bio ovlašten i osposobljen za obavljanje sporne analize prisutnosti azbesta u predmetnim uzorcima eternit valovitih ploča te da tužitelj nije dokazao da je pri analizi predmetnih uzoraka tuženik postupao suprotno pozitivnim propisima, čime u bitnom osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. ZOO.

14. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14.1. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14.2. Pri tome treba reći, da je za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO, potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

14.3. Dakle, uz postojanje naprijed navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, uzročna veza i protupravnost), uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženika.

14.4. Međutim, s obzirom da ona u postupku nije utvrđena (tužitelj nije dokazao da je tuženik ispitivanje obavio suprotno pravilima struke i takvim postupanjem tužitelju uzrokovao štetu), to u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od temeljnih pretpostavki odštetne odgovornosti tuženika (štetna radnja tuženika), slijedom čega su pravilno sudovi u postupku koji je prethodio reviziji primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 1045. i čl. 1046. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Ostalim opsežnim navodima u reviziji kroz pozivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, revident dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužitelj bio ovlašten i osposobljen za obavljanje spornog ispitivanja prisutnosti azbesta u uzorcima eternit valovitih ploča te da je u tom ispitivanju postupao sukladno pravilima struke. Takvi prigovori su u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi ispravnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

16. Kako nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb308-c3e62

Kontrolni broj: 082ae-45d4e-4c84a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.