Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-120/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I- 8/2022. (K-3/2022.) od 7. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-8/2022. (K-3/2022.) od 7. ožujka 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-18/2021. od 21. prosinca 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2021. od 1. ožujka 2022., protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog I. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. lipnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. B. po branitelju odvjetniku D. R. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor okrivljeniku i dopustiti mu da se brani sa slobode“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj navodi da je pobijano rješenje paušalno, da nisu izneseni razlozi zašto blaža mjera ne bi bila dostatna da spriječi ponovno počinjenje kaznenog djela, te da su navedeni razlozi „ u potpunosti isti“ odnosno „“kopirana obrazloženja iz prijašnjih odluka“ kao i „paušalni, stereotipni“ i bez „nikakvog novog“ razloga. Time žalitelj evidentno cilja na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Suprotno navedenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza (što je dostatno obrazloženo u točki 5.1. pobijanog rješenja). Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
6. Protivno daljnjim žalbenim navodima da za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne postoje razlozi, pravilno prvostupanjski sud one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo, prvenstveno nalazi u dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 5. pobijanog rješenja) što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik u osnovi dubokog poremećaja ličnosti s prisutnim višegodišnjim konzumiranjem alkohola i psihostimulansa (ovisnost politoksikomanskog tipa), u nekoliko navrata je hospitaliziran i ne pridržava se terapijskih uputa, a ako ne bi bio uključen u lječidbeni program postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela radi čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Imajući u vidu da je sada optuženik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva i to na način da je, prema optužnici, žrtvi zadao 12 uboda, sve ove okolnosti, usprkos njegovoj kaznenoj neosuđivanosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju neposredne i konkretne opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu optuženik kada osporava postojanje takve opasnosti.
6.1. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom niti je u pravu žalitelj da je moguća njegova hospitalizacija umjesto mjere istražnog zatvora.
6.2. Nije u pravu optuženik da je neopravdano uzeta u obzir prekršajna kažnjavanost jer prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost (i kaznena i prekršajna) samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
7. Suprotno navodima žalbe, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, propisane kazne (najmanje pet godina), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
8. Prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Nije u pravu žalitelj da je u predmetnom slučaju „tijekom vremena iteracijska opasnost smanjena“, upirući time na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava. Naime, s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (rasprava), okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. su dopunjene činjenicom da je optužnica potvrđena i rasprava započela, što dodatno pojačava postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdava primjenu istražnog zatvora protiv optuženika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
9. Ni opetovani žalbeni navodi optuženika da mu je sadašnje stanje stabilno i kompenzirano pa da se lječidbeni program ne mora nužno provoditi u sklopu penalnog sustava ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
10. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
