REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4230/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. A. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. H. & G. j.t.d. Z., protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica u Z., radi upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-77/2019-2 od 31. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1468/17-20 od 10. siječnja 2019., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-77/2019-2 od 31. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1468/17- 20 od 10. siječnja 2019., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da svih osam pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime tužitelj je u odnosu na prvo, sedmo i osmo pitanje kojima zapravo problematizira provedbu upisa prava vlasništva od strane suda na ime i za korist tuženika iako tuženik ne raspolaže dokumentacijom kojom dokazuje svoju pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva odnosno ako knjižni prednik nije istovjetan osobama u upravnim aktima odnosno iz dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi identitet predmetne nekretnine, samo postavio određena pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna, ali nije određeno izložio razloge zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje (Je li teret dokaza o nepostojanju pravne osnove stjecanja prava vlasništva tuženika na tužitelju ili tuženiku?) tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1877/2018-2 od 13. rujna 2019. u kojoj je izraženo shvaćanje da provođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke nije potrebno, jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. U navedenoj odluci na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje, pa odluka ne predstavlja razlog važnosti.
3.3. Također niti treće i četvrto postavljeno pitanje (3. Može li sud svoju odluku temeljiti na činjenicama o kojim samo izvodi posredne zaključke iz drugih dokaznih sredstava o kojima tužitelju prethodno nije bila dana mogućnost da se izjasni? i 4. Derogira li ustavno načelo nepovredivosti prava vlasništva sama činjenica što tužitelj nije inicirao postupak deeksproprijacije predmetne nekretnine) nisu važna jer su odluke ovoga suda na koje se poziva tužitelj (Rev-401/2009-2 od 4. rujna 2013. te Rev-936/2007 od 7. svibnja 2008.) donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U navedenim odlukama predmet spora bilo je poništenje rješenja o eksproprijaciji i vraćanje nekretnine prijašnjem vlasniku, jer zemljište nije privedeno namjeni, pa su stoga ispunjene propisane pretpostavke za poništenje rješenja o eksproprijaciji, dok je u konkretnoj situaciji odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da je tužitelj kao prijašnji vlasnik propustio rokove za pokretanje postupka radi poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji u situaciji kada je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978.
3.4. Peto i šesto postavljeno pitanje kojim tužitelj problematizira može li sud potvrditi stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u ime i za korist tuženika iako iz dokumentacije upravne vlasti i drugih raspoloživih dokaza u spisu nije moguće utvrditi identitet sporne nekretnine te je li institut pravne zaštite stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri derogiran postojanjem navodnog dokumenta donesenog prije više od pedeset godina, a koji nikada nije bio predan na provedbu nadležnim tijelima, zapravo su pitanja u kojima tužitelj osporava ocjenu dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što u ovom stupnju postupka nije niti dopušteno.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
