REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3433/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. Z. Š., odvjetnica u ZOU D. Z. i S. Z. Š., V., protiv tuženika U. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-104/2021-2 od 26. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-724/15-130 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-104/2021-2 od 26. siječnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj D. M. je podneskom od 26. travnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-104/2021-2 od 26. siječnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
4. Presuda je donesena u sporu po zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog tjelesne ozljede koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 27. srpnja 2014. kao putnik u vozilu reg. oznake …, koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao osiguranik tuženika D. R.. Presudom je odlučeno o naknadi štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na duševno i fizičko zdravlje, temeljem odredbe čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO-a).
5. Tužbeni zahtjev je odbijen jer su nižestupanjski sudovi našli da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za ozljedu putnika u automobilu po odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 u daljnjem tekstu ZOOP), odnosno da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova osiguranik tuženika u trenutku nezgode nije prometovao po javnoj cesti niti je nenamjerno izletio s javne ceste nego je svjesno sišao s kolnika i neko vrijeme je upravljao vozilom po travnatoj površini – livadi tako što je po izlasku s ceste nastavio vožnju livadom više stotina metara (sam vozač priznao vožnju livadom od 400 m), prije nego što je sletio u potok kojeg nije uočio. Pritom su sve tri sobe u vozilu (vozač i dva putnika) bili pod utjecajem alkohola, a vožnja po livadi je nastavljena nakon namjernog silaska s kolnika kako bi vozač pokazao da može svojim automobilom voziti po livadi.
6. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je preložio da mu Vrhovni sud RH dopusti reviziju radi materijalnopravnih pitanja:
1) Može li se vožnja po livadi-travnatoj površini smatrati vožnjom u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP u slučaju kad je ona uslijedila kao posljedica kretanja vozila po javnoj cesti, odnosno drugoj površini na kojoj se odvija promet?
2) Odnosi li se odredba čl. 22. st. 3. ZOOP jednako na vozila koja su se cijelo vrijeme i s namjerom kretala izvan javne ceste /druge površine kojom se odvija promet kao i na ona vozila koja su se kretala po javnoj cesti /drugoj površini po kojoj se odvija promet ali su zbog neoprezne vožnje (uvjeta na cesti, alkoholiziranosti vozača i sličnih razloga) završila izvan ceste/druge površine po kojoj se odvija promet uslijed čega je i došlo do prometne nezgode?
6.1. Tužitelj je naveo da su pitanja 1) i 2) važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1 prva ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda u odluci Revr- 689/2008-2 od 1. travnja 2009., a postoji i različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Varaždinu u odluci Gž-101/2017 od 26. rujna 2017. i Gž-596/2019-2 od 27. ožujka 2019., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 8064/2015-3 od 19. listopada 2018. i Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 723/2018 od 24. listopada 2018.
7. Naznačena pitanja 1 i 2) nisu važna za rješenje ovog spora jer polaze od tvrdnje da je vožnja livadom bila posljedica izlijetanja s ceste i potom ulijetanja u potok, što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelje nižestupanjske presude. Vozač automobila je skrenuo s javne ceste na livadu radi isprobavanja vožnje livadom, dakle vozilo se s namjerom vozača i uz očiti pristanak putnika, kretalo izvan javne ceste, odnosno površine na kojoj se odvija promet, u dužini od oko 400 m.
7.1. Sve da su pitanja važna za rješenje ovoga spora, gore nabrojane odluke revizijskog suda i drugostupanjskih sudova ne daju razlog važnosti naznačenim pitanjima, jer se temelje na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi. Tako se presuda revizijskog suda u odluci Revr-689/2008-2 temelji na utvrđenju da je šteta uzrokovana kretanjem vozila (kombija) gradskom prometnicom pri čemu je vozilo srušilo skelu i ozlijedilo treću osobu-radnika na skeli, a presude drugostupanjskih sudova navedene u prijedlogu također se temelje na činjeničnim utvrđenjima koja nisu usporediva s utvrđenjima na kojima se temelji presuda u ovom parničnom postupku.
8. Tužitelj je naznačio i treće (postupovnopravno) pitanje koje glasi:
„Može li sud utvrditi neku činjenicu temeljem iskaza posrednih svjedoka iako su oni potpuno suprotni iskazima neposrednih svjedoka i ostalim dokazima u spisu?“
8.2. U odnosu na treće pitanje je navedeno da se odnosi na tumačenje i primjenu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali u odnosu na to pitanje nije određeno naznačen razlog važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
8.3. Stoga u odnosu na treće pitanje nisu ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti.
9. Zbog iznijetih razloga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
