REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2748/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. d.o.o. OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d. Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2852/16-2 od 2. svibnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4149/14-15 od 27. studenog 2015., u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2022.
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2852/16-2 od 2. svibnja 2018. se odbija kao neosnovana.
II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pn-4149/14-15 od 27. studenog 2015.naložio je tuženiku V. d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, OIB …, tužitelju D. L., OIB …, položiti račun na način da mu u papirnatom i elektroničkom obliku dostavi podatke koji sadržavaju: ime i prezime ili naziv tuženikova pretplatnika –dužnika ili ovršenika; vrijednost predmeta spora; odvjetničke radnje koje su obavljene u svakom predmetu po svakoj radnji u izvansudskom, ovršnom ili parničnom postupku s naznakom datuma plaćanja svake te radnje u svim predmetima koji su predani odvjetnicima radi utuženja neplaćenih telekomunikacijskih usluga u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 23. srpnja 2012., te pod prisegom dati izjavu da su podaci koje je dao točni, potpuni i istiniti.
2. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-2852/16-2 od 2. svibnja 2018. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
3. Tako je riješeno u sporu iz ugovora o zastupanju sklopljenog 23. srpnja 2009. i 23. srpnja 2010. između tužitelja (odvjetnika) kao ekskluzivnog zastupnika i tuženika, kojim je ugovoreno da je tužitelj jedini pravni zastupnik tuženika u postupcima naplate tražbina tuženika s osnove neplaćenih naknada za telekomunikacijske usluge. Tužitelj temelji zahtjev na tvrdnji da je ugovor od 23. srpnja 2010., koji je sklopljen na tri godine, raskinut krivnjom tuženika, pa tužitelj ima tražbinu po osnovi naknade štete u iznosu kojeg nije moguće odrediti bez podataka koji tužitelju nisu poznati, a posjeduje ih tuženik.
4. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjska rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da preinači drugostupanjsko rješenje na način da ukine prvostupanjsko rješenje te odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužitelj nije odgovorilo na reviziju.
6. Revizija je dopuštena, ali je neosnovana.
7. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njenu dopuštenost polazeći od sadržaja odredbe čl. 400. st. 1. ZPP prema kojoj stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.)
7.1. U ovom slučaju je rješenje doneseno u sporu u kojemu bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. jer vrijednost predmeta spora manifestacijskog zahtjeva iznosi 201.000,00 kuna. Pobijanim rješenjem se dovršava postupak glede manifestacijskog zahtjeva iz čl.186.a. ZPP, pa je riječ o revizibilnom rješenju.
8. Rješenje je ispitano po čl. 392.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Pobijanim rješenjem je odlučeno o manifestacijskom tužbenom zahtjevu na dostavu podataka. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene pretpostavke za prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva, te je li presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba postupka.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
-Ugovorom o zastupanju od 12. studenog 1999. i 23. srpnja 2009. (dalje: Ugovor/09) tužitelj (nalogoprimac) se obvezao za tuženika (nalogodavca) pružati usluge zastupanja kao jedini pravni zastupnik tuženika u postupcima radi naplate tražbina s osnove neplaćenih naknada za telekomunikacijske usluge pružene korisnicima,
-ugovor od 23. srpnja 2009. sklopljen je na vrijeme od tri godine, a tim ugovorom je uređeno plaćanje nagrade za obavljene usluge i naknade troškova,
-tuženik je, unatoč postojanja ekskluzivnog ugovora s tužiteljem prestao davati tužitelju poslove, te je ugovor raskinut.
11. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini izgubljene zarade, u skladu s odredbom čl. 368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), i to u visini naknade koju su u razdoblju na koje je bio sklopljen ugovor s tužiteljem, ostvarili drugi odvjetnici zastupajući tuženika u predmetima naplate potraživanja po osnovi neplaćenih naknada za telekomunikacijske i s njima povezane usluge. S obzirom na to da tuženik odbija dati tužitelju podatke o broju odvjetnika i naknadama za zastupanje, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova ispunjene su pretpostavke za prihvaćanje manifestacijskog tužbenog zahtjeva po čl. 186.b. u vezi s čl. 325.a. ZPP.
12. Tuženik je u reviziji naveo da je u donošenu pobijanog rješenja pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer rješenja nemaju razloga o odlučnim činjenicama, te bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP učinjena pred drugostupanjskim sudom.
13. U obrazloženju bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP je navedeno kako je navod suda u obrazloženju rješenja da tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev s osnove naknade štete bez traženja podataka od tuženika suprotna ispravama u spisu (sadržaju Ugovora/09), jer među strankama nije bilo sporno da su se Ugovorom stranke sporazumjele o visini naknade u najvišem mjesečnom iznosu od 270.000,00 kuna.
13.1. Navodi obrazloženja o odlučnim činjenicama nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu. Ugovorom/09 je između stranaka ugovorena mjesečna naknada za pružene usluge prema vrsti i obimu usluge, ali ne više od 270.000,00 kuna mjesečno, što znači da može biti i niža od tog iznosa. Pogrešno iz ove odredbe tuženik izvodi zaključak da bi u svakom slučaju gubitak zarade iznosio 270.000,00 kuna mjesečno, jer mjesečni iznos zarade ovisi o konkretnom mjesečnom obimu i vrsti posla. Zato je za postavljanje kondemnatornog zahtjeva nužno od tuženika zatražiti davanje podataka kako bi tužitelj u tužbi naveo točne podatke o izgubljenoj zaradi, jer tužitelj nije dužan u tužbi navesti najviši mogući iznos mjesečne zarade i riskirati djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva. Nadalje, suprotno tvrdni tuženika, nižestupanjska rješenja koja čine jednu cjelinu sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama.
14. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 1. u vezi s čl. 186.b. ZPP.
14.1. Bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354.st. 1. ZPP postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
15. U ovom slučaju tuženik u reviziji tvrdi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pogrešno primijenjena odredba čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP, što da je utjecalo na donošenje zakonitog rješenja. U obrazloženju ove tvrdnje je naveo da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za prihvaćanje manifestacijskog tužbenog zahtjeva, jer da nije riječ o takvom odnosu između tužitelja i tuženika na temelju kojeg bi tužitelj, koji za to ima imovinskopravni interes, mogao tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza (…).
15.1. Osnovan je navod tuženika da ovdje nije riječ o manifestacijskom zahtjevu iz čl. 186.b. st. 1. ZPP, nego o zahtjevu iz odredbe čl. 186.b. st.3. ZPP prema kojoj u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
15.2. Navedena okolnost nema utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer je tužbeni zahtjev osnovan i primjenom odgovarajuće odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP.
16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
16.1. U ovom slučaju tuženik je svoju tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava obrazložio razlozima koji se sadržajno odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 186.b. st. 1. ZPP u vezi s čl. 768. ZOO. Na te navode je odgovoreno u toč. 13., 15., 15.1. i 15.2. ovog obrazloženja.
17. Tužitelj nije određeno naveo odredbe materijalnog prava za koje drži da su pogrešno primijenjene prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a revizijski sud po odredbi čl. 392.a.st. 1. ZPP povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje presudu (rješenje) samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ispitivan.
18. Stoga je rješenje doneseno u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije određeno naveden revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je odbiti reviziju po čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
