REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4875/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-443/18-2 od 14. kolovoza 2019., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-186/16 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-443/18-2 od 14. kolovoza 2019. u toč. I. izreke na način da se žalba tuženika u cijelosti odbija kao neosnovana, te se sudi tako da preinačena u toč.

I. glasi:

"Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: ..., da tužiteljici K. B. iz S., ..., OIB: ..., isplati iznos od 24.000,00 kn (slovima: dvadesetčetiritisuće i devetsto kuna), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2016. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da joj isplati iznos od 900,00 kn (slovima: devetstokuna) sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2008. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 13.662,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2018. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 2.006,25 kn, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici s naslova naknade štete isplati iznos od 24.900,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 7. veljače 2018. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te troškove postupka u iznosu od 13.662,50 kn, također s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. 1.). s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica je odbijena (toč. 2.).

2. Presudom suda drugoga stupnja djelomično su uvažene, a djelomično odbijene žalbe tužiteljice i tuženika, te je presuda preinačena na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 16.000,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude, te iznos od 540,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2018. do isplate. Također je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 7.662,55 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2018. do isplate. U preostalom dijelu za iznos od 9.360,00 kn, te s naslova troškova postupka u iznosu od 9.124,95 kn tužiteljica je odbijena (toč. I.). Odbijen je i zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava žalbe (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanje za koje tužiteljica smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ista ukine i potvrdi prvostupanjska presuda, time da ista traži naknadu troškova revizijskog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

„Da li postoji suodgovornost/doprinos oštećenika za štetu nastalu u prometnoj nesreći, kada je utvrđeno da u njegovom ponašanju nema protupravnosti ?

- da li postoji doprinos biciklista nastaloj šteti (ozljedama glave), zbog činjenice nenošenja zaštitne kacige, kada je utvrđeno da u nenošenju zaštitne kacige nema protupravnosti, a nesporno je da biciklist nije doprinio samom nastanku štetnog događaja (prometne nesreće)?“

9. Kao razlog važnosti tužiteljica navodi odluke revizijskog suda Rev-2368/94, Rev- 1923/00, Rev-x-329/10, Rev-1133/06, Rev-2183/10 u kojima je zauzeto pravno shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, kao i shvaćanje pravne teorije glede postavljenog pitanja.

10. U konkretnom slučaju tužiteljica je stradala kao biciklist u prometnoj nezgodi koju je skrivila osiguranica tuženika. Prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim prigovor tuženika da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaj jer ista kritične zgode nije nosila zaštitnu kacigu. Pri tome prvostupanjski sud ističe da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila starija od 16 godina, rođena je 1956., pa prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13 i 64/15 – dalje: ZSPC) nije bila u obvezi koristiti zaštitnu kacigu prilikom vožnje biciklom.

11. Drugostupanjski sud pak smatra da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila dominantno ozljede u predjelu glave, radi čega nošenje zaštitne kacige predstavlja zasigurno mjeru opreza koja nije otegotna za biciklistu. Stoga drugostupanjski sud smatra da je tužiteljica doprinijela nastanku štete u omjeru od najmanje 20%, kao i da tužiteljica nije isključivo odgovorna za nastalu štetu.

12. Osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje da u postupanju tužiteljice nema protupravnosti, budući je odredbom čl. 114. ZSPC propisana obveza nošenja zaštitne kacige kod vozača bicikla koji su mlađi od 16 godina. Kako tužiteljica nije bila u obvezi nositi zaštitnu kacigu prilikom vožnje biciklom, te kako je za prometnu nezgodu odgovorna osiguranica tuženika, to ponašanje tužiteljice ne predstavlja bilo kakva stupanj nepažnje, niti krivnje, već uobičajeni način upravljanja biciklom od strane odrasle osobe.

Stoga na postavljeno pitanje valja odgovoriti da u slučaju kada tužiteljica kao biciklist ni na koji način nije doprinijela nastanku prometne nezgode, kada nenošenje kacige ne predstavlja protupravno postupanje, tada ne postoji niti doprinos oštećenice za nastalu štetu.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se žalba tuženika odbije u cijelosti, te tužiteljici dosudi iznos od 24.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 900,00 na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe na ime neimovinske štete, odnosno od presuđenja na ime imovinske štete, a kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

14. Kako je žalba tuženika odbijena valjalo je prihvatiti i žalbu tužiteljice glede odluke o troškovima postupka, te u potvrditi prvostupanjsku presudu glede odluke o troškovima postupka.

15. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, budući je ista uspjela samo u pogledu sporednog traženja kamata, dok glede merituma spora njezina žalba nije usvojena.

No, prema odredbi čl. 166. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je tužiteljici dosuditi troškove sastava revizije u iznosu od 1.406,25 kn (75 bodova uvećano za 50% i PDV), te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 600,00 kn (tar. br. 1. u vezi tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi).

Zagreb, 29. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.