REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1366/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice Stečajne mase iza S. d.o.o., OIB …, Z., koju zastupa stečajni upravitelj K. P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-232/2020-9 od 12. siječnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2215/2019 od 20. studenog 2019., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-232/2020-9 od 12. siječnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2215/2019 od 20. studenog 2019., pozivom na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je o naznačenim pitanjima: 1. Ima li valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine stvarnopravni karakter odnosno, sukladno čl. 147. st. 1. Stečajnog zakona predstavlja li i osnovu izlučnog prava, posebice ako je sačinjena u pisanoj formi? te 2. Po kojem kriteriju predmnijevanom vlasniku prestaju stvarna prava na nekretnini kada je njegov pravni prednik i suprotstavljena strana u stečaju?, ovaj sud izrazio shvaćanja u više odluka (npr. Revt-139/2015 od 10. srpnja 2019., Revt-478/2017-2 od 4. lipnja 2019., Revt-65/04 od 27. travnja 2006.), s kojim shvaćanjima su ona iz pobijane odluke podudarna.
3.1. U pobijanoj odluci zauzeta su pravna shvaćanja: pod 1. da je u situaciji kada tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine prije otvaranja stečajnog postupka odnosno da nekretnina ne spada u stečajnu masu, da tužitelj mora dokazati da je prije otvaranja stečaja stekao pravo vlasništva, dok je ugovor o prodaji samo pravni temelj za stjecanje prava vlasništva pa se tek upisom u zemljišne knjige stječe pravo vlasništva, a tužitelj koji nije upisan u zemljišnu knjigu ne može steći status izlučnog vjerovnika te pod 2. da nakon otvaranja stečajnog postupka tužitelj kao kupac koji tvrdi da je platio kupoprodajnu cijenu ima prema stečajnom dužniku nenovčanu tražbinu koju može ostvariti samo kao stečajni vjerovnik podnošenjem prijave stečajnom upravitelju ističući je u vrijednosti na koje se može procijeniti u vrijeme stečajnog postupka.
3.2. Odluke ovoga suda kao razlog važnosti na koje se tužitelj poziva donesene pod brojem Rev-621/2005 od 2. ožujka 2006. radi nedopuštenosti ovrhe, te broj Revt- 56/07-2 od 18. lipnja 2008. radi predaje nekretnine u posjed, donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nego je to u konkretnom slučaju, dok pravna shvaćanja drugostupanjskog suda ne odstupaju od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda pod brojem Revt-478/17 od 4. lipnja 2019. te Revt-139/2015 od 10. srpnja 2019., pa je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitati sudsku praksu.
4. Budući da nema odstupanja u izraženim shvaćanjima to naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, te nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385a st. 1. alineja 1. ZPP.
5. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
