REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 22/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-138/2019-18 od 5. studenoga 2020. i presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Kž-181/2021-6 od 1. listopada 2021., u sjednici održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-138/2019-18 od 5. studenog 2020. optuženi M. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja I. P., koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.
1.1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Kž-181/2021-6 od 1. listopada 2021. odbijena je žalba optuženog M. V. kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
III Kr 22/2022-5
2. Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni M. V. osobno uvodno naznačivši da isti temelji na odredbi "članka 517., stavak 1. točke 1.-2-3. ZKP/08.", s prijedlogom da "Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinači presudu u oslobađajuću."
3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, a u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske, čija je zamjenica u odgovoru na zahtjev od 7. veljače 2022. broj Ksm-DO-14/2022-3 izrazila mišljenje da je zahtjev neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđeniku.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Prije svega treba istaknuti da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.).
5.1. Premda osuđeni M. V. u uvodu svoga zahtjeva ističe zakonom propisane osnove podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, iz sadržaja samog zahtjeva ne proizlazi osporavanje pravomoćne presude po bilo kojoj od osnova predviđenih odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08. Naime, osuđenik u svome zahtjevu u bitnome navodi da nije počinio kazneno djelo za koje je osuđen pravomoćnom presudom, odnosno da postupanje za koje je proglašen krivim ne sadrži elemente kaznenog djela zbog kojeg je osuđen, iako zapravo problematizira pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, a sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu.
6. U odnosu na pitanje sadrži li djelo za koje je osuđeni M. V. proglašen krivim bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za istaknuti je da u tome dijelu sud može ocjenjivati postojanje ovih elemenata samo u odnosu na činjenični opis kako je on u presudi naveden. U konkretnom predmetu činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđeni M. V. proglašen krivim sadrži sve elemente kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je i proglašen krivim. Druga je stvar jesu li konstitutivni elementi kaznenog dijela u dokaznom postupku dokazani ili ne, a na to se odnosi drugi dio zahtjeva osuđenog M. V.
7. Kako se, dakle, prigovori iz drugog dijela zahtjeva odnose isključivo na utvrđene činjenice u pravomoćnoj presudi, a pogrešno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjev osuđenog M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan.
8. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
III Kr 22/2022-5
dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.
