REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 11 Kž-192/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-332/2021 od 21. prosinca 2021., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj 35 K-354/16 od 29. prosinca 2016. te je, nakon održane rasprave, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe optuženog M. B. da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – iz članka 140. stavak 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenica odgovarajući na SMS poruke koje joj je slala njoj nepoznata osoba htjela kontakt s tom osobom, već je isto učinila kako bi utvrdila identitet te osobe. Također državni odvjetnik ističe da upravo činjenica da te poruke nije zanemarila upućuje na zaključak da su je te poruke uznemirile i ustrašile pa je na njih uzvraćala kako bi saznala tko ih šalje. Državni odvjetnik uz navedeno navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je oštećenici upravo optuženik poslao inkriminirane SMS poruke.
7.1. Prije svega treba istaknuti da je pogrešna tvrdnja državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud utvrdio da optuženik nije osoba koja je oštećenici poslala inkriminirane SMS poruke. U odjeljcima 12. do 15. razloga presude sud je jasno naveo, analizirajući pozivne brojeve SIM kartica i IMEI brojeve telefonskih uređaja, da je upravo optuženik osoba koja je oštećenici poslala inkriminirane SMS poruke.
7.2. U pravu je prvostupanjski sud da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi zaključak da je optuženik ustrajno i kroz duže vrijeme s oštećenicom ostvario neželjeni kontakt. Prije svega treba istaknuti da se zakonskim opisom optuženik tereti da je s oštećenicom ostvario neželjeni kontakt, međutim, državni odvjetnik treba imati na umu da taj kontakt treba biti ostvaren ustrajno i kroz duže vrijeme, koje okolnosti predstavljaju obilježje navedenog kaznenog djela i ne može se samo raditi o neželjenom kontaktu. Navedeno jasno proizlazi iz zakonskog opisa kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. KZ/11 prema kojem kazneno djelo čini osoba koja „ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom….., uspostavlja neželjeni kontakt“. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je oštećenica u periodu od 7. do 10. rujna 2016. primila ukupno 26 SMS poruka, s time što dana 8. rujna nije primila niti jednu poruku. Iz navedenih poruka jasno proizlazi da se radi o porukama uznemirujućeg sadržaja. Međutim, kada se ima na umu da je optuženik oštećenici inkriminirane poruke poslao u periodu od tri dana i da je očito optuženik samoinicijativno oštećenici prestao slati poruke i prije nego što je oštećenica prijavila kazneno djelo (16. rujna 2016.) te prije nego što je on otkriven kao počinitelj jer je oštećenica prijavila nepoznatog počinitelja, kako to proizlazi iz Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave ( list 24.), onda je u pravu prvostupanjski sud da iz ukupnosti postupanja optuženika ne proizlazi zaključak da je optuženik s oštećenicom ustrajno i kroz duže vrijeme ostvario neželjeni kontakt, a što je nužno za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela pa je prvostupanjski sud pravilno optuženika oslobodio od optužbe. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenice te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
9. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. ožujka 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak,v.r.
