REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
Broj: Jž-11/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 10 Pp J-3050/18 od 10. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. D.P. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. D.P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, što je protuvrijednost od 158,36 DEM (80,97 EUR), uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. D.P. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se žalba prihvati i oslobodi okrivljenika od optužbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu, poričući da bi vikao na javnom mjestu na S.J. te da za navedeno ima svjedokinju M.P. koja je bila prisutna događaju te može dati izjavu da on nije vikao već govorio normalnim tonom.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedokinje M.V., policijske službenice (čiji iskaz je pročitan iz službene zabilješke na glavnoj raspravi i čijoj istinitosti je okrivljenik prigovarao), koja je iskazala kako je okrivljenik pred njom vikao na S.J. te koji iskaz prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, a niti razloga zašto bi neistinito teretila okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu, vikao na S.J. izrazima navedenim u izreci pobijane presude i time remetio javni red, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
5.2. Stoga bezuspješno okrivljenik u žalbi pokušava relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, navodeći da je izgovarao predmetne riječi, ali da nije vikao već on inače glasnije priča, čime po stavu ovog suda ne dovodi u sumnju nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj.
6. U odnosu na prijedlog žalbe da se u postupku kao svjedok ispita M.P. koja može potvrditi njegovu obranu, a koja je bila prisutna događaju, ističe se da je isti neosnovan iz razloga što iz stanja spisa ne proizlazi da bi ta osoba bila prisutna događaju, odnosno, predložena kao svjedok. Osim toga, očito se ne radi o dokazu koji ne bi postojao u vrijeme prvostupanjskog postupka, odnosno, za koji okrivljenik ne bi znao u to vrijeme pa ga ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu navedene odredbe, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, a na temelju odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u srednjem novčanom iznosu za prekršaj za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 50 DEM do 350 DEM, u odgovarajućem iznosu domaće valute, a kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
