Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 43 Gž-111/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Q. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., protiv I.-tuženika Grada Rijeke, Titov trg 3, OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., II.-tuženika L.-C. d.o.o. K., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnice D. F. i D. M., odvjetnice u R., III.-tuženika S. H. d.o.o. Z., OIB:…, kao pravnog slijednika P. d.o.o. R., i IV.-tuženika U. O. R., R., OIB:…, kojeg zastupa M. B. odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P- 403/2015-71 od 24. srpnja 2019., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P- 403/2015-77 od 4. rujna 2019., dana 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja M. Q. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-403/2015-71 od 24. srpnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-403/2015-77 od 4. rujna 2019. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. Q. da mu I.- tuženik Grad Rijeka, II.-tuženik L.-C. d.o.o. u stečaju, III.-tuženik S. H. d.o.o. i IV.- tuženik U. O. R. isplate iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2012. pa do isplate, te da mu isplate zakonsku zateznu kamatu na daljnji iznos od 23.569,10 kuna od 11. veljače 2012. pa do 23. srpnja 2019.

II. Odbija se žalba tužitelja M. Q. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-403/2015-71 od 24. srpnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-403/2015-77 od 4. rujna 2019. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. Q. da mu I.- tuženik Grad Rijeka, II.-tuženik L.-C. d.o.o. u stečaju, III.-tuženik S. H. d.o.o. i IV.- tuženik U. O. R. naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.571,00 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju M. Q. naloženo naknaditi I.-tuženiku Gradu Rijeci trošak parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kuna, II.-tuženiku L.-C. d.o.o. u stečaju u iznosu od 5.000,00 kuna, III.- tuženiku S. H. d.o.o. u iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te IV.-tuženiku U. O. R. u iznosu od 5.000,00 kuna.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-403/2015- 71 od 24. srpnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-403/2015- 77 od 4. rujna 2019. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. Q. da mu I.-tuženik Grad Rijeka, II.-tuženik L.-C. d.o.o. u stečaju, III.- tuženik S. H. d.o.o. i IV.-tuženik U. O. R. isplate daljnji iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te da mu naknade trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.946,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju M. Q. naloženo naknaditi I.-tuženiku Gradu Rijeci trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.200,00 kuna, II.-tuženiku L.-C. d.o.o. u stečaju u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna, III.-tuženiku S. H. d.o.o. u daljnjem iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te IV.-tuženiku U. O. R. u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna i sudi:

1. Nalaže se I.-tuženiku Gradu Rijeci, II.-tuženiku L.-C. d.o.o. u stečaju, III.- tuženiku S. H. d.o.o. i IV.-tuženiku U. O. R. isplatiti tužitelju M. Q. daljnji iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I.-tuženiku Gradu Rijeci, II.-tuženiku L.-C. d.o.o. u stečaju, III.- tuženiku S. H. d.o.o. i IV.-tuženiku U. O. R. naknaditi tužitelju M. Q. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.946,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev I.-tuženika Grada Rijeke za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.200,00 kuna kao neosnovan.

4. Odbija se zahtjev II.-tuženika L.-C. d.o.o. u stečaju za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna kao neosnovan.

5. Odbija se zahtjev III.-tuženika S. H. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate kao neosnovan.

6. Odbija se zahtjev IV.-tuženika U. O. R. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna kao neosnovan.

IV. Nalaže se I.-tuženiku Gradu Rijeci, II.-tuženiku L.-C. d.o.o. u stečaju, III.- tuženiku S. H. d.o.o. i IV.-tuženiku U. O. R. naknaditi tužitelju M. Q. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.294,37 kuna u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja M. Q. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 1.294,37 kuna kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-403/2015-71 od 24. srpnja 2019., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: P-403/2015-77 od 4. rujna 2019. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Nalaže se 1-vo tuženiku Grad Rijeka, Titov trg 3, OIB…, 2-go, tuženiku Trgovačko društvo L.-C. d.o.o. sa sjedištem u K., ranije R., …, OIB…, 3-će tuženiku Trgovačkom društvu S. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., …, OIB…, kao pravnom sljedniku Trgovačkog društva P. d.o.o. R., …, OIB…, i 4-to tuženiku U. O. R., R., OIB… da tužitelju M. Q. iz P., …, OIB…, na ime naknade štete isplati novčani iznos od 47.138,21 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. veljače 2012. godine pa do isplate po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena sukladno odredbi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se 1-vo tuženiku Grad Rijeka, Titov trg 3, OIB…, 2-go, tuženiku Trgovačko društvo L.-C. d.o.o. sa sjedištem u K., ranije R., …, OIB…, 3-će tuženiku Trgovačkom društvu S. H. d.o.o. sa sjedištem u Z., …, OIB…, kao pravnom sljedniku Trgovačkog društva P. d.o.o. R., …, OIB…, i 4-to tuženiku U. O. R., R., …, OIB… da tužitelju M. Q. iz P., OIB…, naknade parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena sukladno odredbi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Pod stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi I.-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.650,00 kuna, II.-tuženiku u iznosu od 12.500,00 kuna, IV.- tuženiku u iznosu od 9.450,00 kuna, a III.-tuženiku u iznosu od 8.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.588,75 kuna.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 47.138,21 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od I.-tuženika, II.-tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženika na ime naknade imovinske štete nastale na automobilu u njegovom vlasništvu marke …, serija 5, model 2,5 D, godina proizvodnje 2004., reg. oznake PU-…. Navedena šteta na automobilu tužitelja nastala je u štetnom događaju od 10. veljače 2012. u R., kada je oko 22,00 sata u … ulici kod broja 23, na tužiteljev automobil pao stup postavljen na javnoj površini kojom upravlja I.-tuženik, a na kojem stupu su se nalazile reklame II.- tuženika, III.-tuženika i IV.-tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Ovaj sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno saslušanja tužitelja, saslušanja Z. K. kao zakonskog zastupnika II.-tuženika, iskaza svjedoka M. M., N. P., M. I., A. V., L. K., D. V. i I. F., očevida provedenog na mjestu štetnog događaja, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. B. G. od 24. travnja 2017., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne i procjeniteljske struke dipl. ing. S. H. od 1. lipnja 2017., dodatnog usmenog očitovanja vještaka H. na ročištu od 24. travnja 2018., fotografija koje prileže spisu, dopisa Druge policijske postaje Rijeka od 1. srpnja 2015., dopisa javne vatrogasne postrojbe grada R. od 14. veljače 2015., te dopisa i izvješća Državnog hidrometeorološkog zavoda od 11. kolovoza 2015. (dalje: DHMZ), utvrdio sljedeće odlučne činjenice u ovom predmetu:

- da se štetni događaj dogodio dana 10. veljače 2012. u R., u … ulici kod broja 23, kada se oko 22,00 sata, uslijed olujnog na udare i jakog orkanskog vjetra, na osobni automobil tužitelja srušio metalni stup sa reklamama,

- da se navedeni stup nalazio na k.č. br. 1…/3F k.o. R., upisanoj u zk.ul. broj PI u posjedovnici kao ulica, a u vlastovnici kao javno dobro,

- da je navedeni dio k.č. br. 1../3F k.o. R., na kojem se nalazio stup, u konkretnom slučaju bio nogostup, a koji je predstavljao javno dobro u javnoj uporabi u smislu odredbe iz čl. 35. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14),

- da je navedenim nogostupom kao javnim dobrom u javnoj uporabi upravljao Grad Rijeka (I.-tuženik u ovom predmetu),

- da je konkretni stup predstavljao u smislu odredbe iz čl. 4. st. 2. toč. 8. Odluke o komunalnom redu Grada Rijeke ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj: 18/03., 21/03., 51/06. i 6/08., dalje: Odluka) metalni nosač za konzolne reklame,

- da je konkretni stup bio postavljen na nogostup bez znanja i odobrenja I.-tuženika, dakle protivno odredbi iz čl. 45. st. 2. Odluke, a kojom je propisano da se predmeti iz čl. 4. st. 2. toč. 8. Odluke smiju postavljati isključivo na površinama određenim Planom lokacija, u skladu s uvjetima i na način određen propisima kojima se uređuje postavljanje i oblikovanje reklamnih i oglasnih površina te davanje u zakup nekretnina za postavljanje predmeta za isticanje reklamnih poruka i oglašavanje, koje donosi Poglavarstvo Grada Rijeke,

- da je odredbom iz čl. 69. Odluke propisano da se predmeti koji su na javnoj i drugoj površini, na zgradama ili objektima postavljeni suprotno odredbama Odluke smatraju protupravno postavljenim predmetima, te da će komunalni redar rješenjem naložiti uklanjanje predmeta postavljenog ili smještenog suprotno odredbama Odluke, pri čemu valja napomenuti da je nadzor nad provedbom Odluke provodio Odjel–

Direkcija za komunalno redarstvo I.-tuženika,

- da su se na protupravno postavljenom stupu nalazile reklame II.-tuženika, III.- tuženika i IV.-tuženika,

- da je u trenutku nastanka štetnog događaja vozilo tužitelja bilo parkirano na predmetnom nogostupu na kojem se nalazio stup s reklamama,

- da se na mjestu gdje je vozilo tužitelja bilo parkirano nalazio prometni znak zabranjenog parkiranja,

- da je šteta na vozilu tužitelja utvrđena u iznosu od 71.456,10 kuna.

8. Uzimajući u obzir navedeno, prvenstveno valja reći da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da I.-tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, I.- tuženik, odnosno Odjel–Direkcija za komunalno redarstvo I.-tuženika je u konkretnom slučaju bio dužan, sukladno odredbi iz čl. 69. Odluke, ukloniti predmetni metalni stup koji je bio protupravno postavljen na nogostup kojim je I.-tuženik upravljao. Slijedom navedenog, I.-tuženik je aktivno legitimiran u ovom postupku.

9. Također, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da su se II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik oslobodili odgovornosti za štetu tako što su dokazali da je do pada metalnog stupa došlo zbog jakog naleta vjetra orkanske dimenzije, odnosno sukladno odredbi iz čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO/05) kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Naime, navedena odredba nije primjenjiva na tuženike u ovom predmetu koji u konkretnom slučaju ne odgovaraju po principu odgovornosti vlasnika za štetu od opasne stvari, pri čemu valja dodati da se puhanje, čak i orkanske bure, u R. i okolici može predvidjeti, jer je općepoznato da takva bura puše gotovo svake godine barem jedanput uz obalu Jadrana, te je kao takva predvidiva okolnost na tom području.

10. Nadalje, odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO/05 propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. I.-tuženik je odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. ZOO/05, u svezi čl. 1084. ZOO/05 i čl. 69. Odluke, jer je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu. Tako je tužitelj oštećenik, a štetnik je I.-tuženik. Nadalje, štetna radnja sastoji se u propuštanju I.- tuženika, odnosno Odjela–Direkcije za komunalno redarstvo I.-tuženika da ukloni stup s javne površine kojom upravlja, a što je isti bio dužan učiniti sukladno odredbi iz čl. 69. Odluke, iz čega proizlazi da je I.-tuženik postupio protupravno. Šteta se sastoji u oštećenju osobnog automobila tužitelja. Konačno, između štetne radnje i štete postoji uzročno-posljedična veza jer je do oštećenja na automobilu došlo zbog pada metalnog stupa kojeg je I.-tuženik, odnosno Odjel–Direkcija za komunalno redarstvo I.-tuženika propustio ukloniti, iako je to bio dužan učiniti.

12. Isto tako, II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik su također odgovorni tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. ZOO/05, budući da su i u odnosu na njih ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu. Ovdje valja istaknuti da je tužitelj oštećenik, a da su II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik štetnici. Štetna radnja i protupravnost sastoje se u postavljanju reklama II., III. i IV.-tuženika na stup za koji je utvrđeno da je protupravno postavljen. Šteta se sastoji u oštećenju osobnog automobila tužitelja. Između štetne radnje i štete postoji uzročno-posljedična veza, budući da su postavljene reklame, za koje vještak H. navodi da su "krila" metalnog stupa, svojom težinom, oblikom, te položajem povećale površinu metalnog stupa koja se srušila na automobil tužitelja, uslijed čega su na osobnom vozilu tužitelja nastala ogromna oštećenja, koje je vještak H. u svom nalazu procijenio na 71.456,10 kuna.

13. Međutim, osnovano tuženici ističu da je i sam tužitelj doprinio nastanku štete na automobilu u smislu odredbe iz čl. 1092. st. 1. ZOO/05. Naime, time što je parkirao svoje vozilo na mjestu na kojem je postojao prometni znak zabrane parkiranja, a na koju površinu je zatim, uslijed jakog naleta vjetra, pao stup sa reklamama, tužitelj je, prema ocjeni ovog suda, pridonio nastanku štete u omjeru od 50%.

14. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 23.569,10 kuna (imajući u vidu da je potraživao iznos od 47.138,21 kunu, a da je pridonio nastanku štete u omjeru od 50%), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate (a ne od 11. veljače 2012. pa do isplate, budući da se radi o nenovčanoj (nerepariranoj) šteti, a čiji je iznos trebalo odrediti prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke), sve u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1084., čl. 1085., čl. 1089. st. 2. i čl. 1092. st. 1. ZOO/05, čl. 69. u svezi čl. 45. st. 2. Odluke, čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

15. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu I.-tuženik, II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik isplate iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2012. pa do isplate, te da mu isplate zakonsku zateznu kamatu na daljnji iznos od 23.569,10 kuna od 11. veljače 2012. pa do 23. srpnja 2019. (stavak I. izreke ove odluke).

16. S druge strane, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu I.-tuženik, II.-tuženik, III.- tuženik i IV.-tuženik isplate daljnji iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te tuženicima naložiti isplatiti tužitelju daljnji iznos od 23.569,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate (stavak III. toč. 1. izreke ove odluke).

17. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 10. veljače 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2015. i 3. srpnja 2015. u iznosu od po 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2015., 9. prosinca 2015., 23. ožujka 2017. (očevid), 27. listopada 2017. i 24. travnja 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, odnosno ukupno 8.750,00 kuna, što uvećano za troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 821,00 kunu, te troškove vještačenja u iznosu od 7.500,00 kuna, ukupno iznosi 17.892,00 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16., dalje: ZPDV), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19., dalje: Uredba), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., dalje: ZSP), te čl. 30. st. 2. OZ-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP- a. No, s obzirom da je tužitelj u pogledu odluke o glavnoj stvari u sporu uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 8.946,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 24. srpnja 2019. (list 165 spisa) u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupno 625,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, budući da je iz predmetnog spisa razvidno da na navedeno ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio.

19. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu I.-tuženik, II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.571,00 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate (stavak II. izreke ove odluke), a preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu I.-tuženik, II.-tuženik, III.-tuženik i IV.-tuženik naknade trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.946,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, i naložiti tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 8.946,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate (stavak III. toč. 2. izreke ove odluke).

20. Nadalje, I.-tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 13. travnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška sastava podnesaka od 4. rujna 2015., 28. listopada 2015. i 20. rujna 2017. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2015. i 3. srpnja 2015. u iznosu od po 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2015., 9. prosinca 2015., 23. ožujka 2017. (očevid) u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, te troška pribave podataka DHMZ-a u iznosu od 400,00 kuna, odnosno ukupno 10.400,00 kuna, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. No, s obzirom da je I.-tuženik u pogledu odluke o glavnoj stvari u sporu uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 5.200,00 kuna.

21. II.-tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 20. travnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška sastava podneska od 4. srpnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2015. i 3. srpnja 2015. u iznosu od po 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, te troška zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2015., 9. prosinca 2015., 23. ožujka 2017. (očevid), 27. listopada 2017. i 24. travnja 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, odnosno ukupno 10.000,00 kuna, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. No, s obzirom da je II.-tuženik u pogledu odluke o glavnoj stvari u sporu uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 5.000,00 kuna.

22. III.-tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 16. travnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška sastava podneska od 18. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2015. i 3. srpnja 2015. u iznosu od po 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, te troška zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2015., 9. prosinca 2015. i 23. ožujka 2017. (očevid) u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, odnosno ukupno 7.500,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV-a, čl. 30. st. 2. OZ-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. No, s obzirom da je III.-tuženik u pogledu odluke o glavnoj stvari u sporu uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate.

23. IV.-tuženik ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 16. travnja 2015. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška sastava podneska od 28. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2015. i 3. srpnja 2015. u iznosu od po 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, te troška zastupanja na ročištima održanima 20. listopada 2015., 9. prosinca 2015., 23. ožujka 2017. (očevid), 27. listopada 2017. i 24. travnja 2018. u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, odnosno ukupno 10.000,00 kuna, sve u smislu odredaba iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., 2. i 7., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. No, s obzirom da je IV.-tuženik u pogledu odluke o glavnoj stvari u sporu uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 5.000,00 kuna.

24. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi I.-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 kuna, II.-tuženiku u iznosu od 5.000,00 kuna, III.-tuženiku u iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te IV.-tuženiku u iznosu od 5.000,00 kuna (stavak II. izreke ove odluke), a prvostupanjsku presudu preinačiti pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi I.-tuženiku trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.200,00 kuna, II.-tuženiku u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna, III.-tuženiku u daljnjem iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate, te IV.-tuženiku u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna, te odbiti zahtjev I.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.200,00 kuna kao neosnovan (stavak III. toč. 3. izreke ove odluke), odbiti zahtjev II.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna kao neosnovan (stavak III. toč. 4. izreke ove odluke), odbiti zahtjev III.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2019. pa do isplate kao neosnovan (stavak III. toč.

5. izreke ove odluke), te odbiti zahtjev IV.-tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 5.000,00 kuna kao neosnovan (stavak III. toč. 6. izreke ove odluke).

25. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

26. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, te naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.026,25 kuna, odnosno ukupno 2.588,75 kuna, sve sukladno Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV-a i Tar. br. 3. st. 1. Uredbe u svezi čl. 1. st. 1. ZSP-a, čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a. No, kako je tužitelj u pogledu odluke o glavnoj stvari sa žalbom uspio u omjeru od 50%, tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.294,37 kuna, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 1.294,37 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima IV. i V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. ožujka 2022.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.