Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 4 Kžzd-18/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženice A. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Kzd-90/2019-39 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ODO Osijek kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, nakon što je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku „Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12
– odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje ZKP/08) stavljena izvan snage presuda – kazneni nalog Kzd-90/2019-2 od 27. kolovoza 2019., opt. A. Đ. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj "Narodnih novina" 84/21 u kojima su također objavljene izmjene i dopune KZ/11).
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženice padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Osijek zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 tvrdnjom da je optužba prekoračena. Ovu povredu žalitelj vidi u okolnosti da prvostupanjski sud kod izricanja pobijane presude nije uvažio izmjene činjeničnog opisa koje je državni odvjetnik učinio na raspravi od 14. siječnja 2022. Na navedenoj raspravi državni odvjetnik je ispustio dijelove činjeničnog opisa "pa ga je tako tijekom 2013. zbog psovanja više puta ispljuskala po licu" i "a u proljeće 2016. zbog negativnih ocjena u školi udarala ga više puta rukama po tijelu vikajući na njega zbog čega se dijete rasplakalo". Sud prvog stupnja u izreci pobijane presude zadržao je navedene dijelove činjeničnog opisa, iako je državni odvjetnik iste ispustio iz činjeničnog opisa, pa državni odvjetnik smatra da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je optužba prekoračena.
6.1. Iako je u pravu državni odvjetnik kada primjećuje da je sud prvog stupnja propustio u izreku pobijane presude uvrstiti izmijenjeni činjenični opis s izmjenama od 14. siječnja 2022., time u oslobađajućoj presudi nije došlo do prekoračenja optužbe. Naime, odredba čl. 449. st. 1. ZKP/08 govori da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, koja odredba se prema čl. 449. st. 3. ZKP/08 odnosi na sve presude. Prema čl. 459. st. 3. ZKP/08 izreka presude sadrži odluku kojom se optuženik oslobađa optužbe za djelo za koje je optužen. Ovdje valja primijetiti da je optuženica i optužnicom i izmijenjenom optužnicom bila optužena za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11, za koje kazneno djelo je i oslobođena od optužbe. Propust suda prvog stupnja da u izreku uvrsti izmjene činjeničnog opisa koje se sastoje u ispuštanju dijela inkriminacije ne dovodi do prekoračenja optužbe prvo s obzirom na vrstu donijete odluke i drugo s obzirom na činjenicu da se donijeta presuda odnosi na kazneno djelo sadržano u optužnici. Ovaj sud drugog stupnja smatra da se radi o očitoj pogrešci u sastavljanju izreke koja je bez utjecaja na pravilnost pobijane presude i u istaknutom smislu, ali i u svakom drugom smislu. Dakle, donijeta presuda ne odnosi se na drugo, pa niti drugačije kazneno djelo. Stoga nije ostvarena istaknuta bitna povreda kaznenog postupka, ali niti koja druga na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.
7. Žalitelj se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a stvarno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, žalbena argumentacija koju žalitelj podvodi pod žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na osporavanje odluke suda prvog stupnja o odbijanju izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka I. B., oca žrtve i zaposlenika Centra za socijalnu skrb Osijek (dalje CSS Osijek) koji su postupali u obitelji optuženice u odnosu na žrtvu. Tim dokaznim prijedlozima žalitelj je nastojao osporiti vjerodostojnost drugih dokaza izvedenih u ovom kaznenom postupku, dakle dokazati da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da kazneno djelo optuženice nije dokazano. Žalitelj osporava vjerodostojnost iskaza žrtve zaključkom da je optuženica instruirala žrtvu prije svjedočenja, izvodeći ovaj zaključak iz dijela iskaza djeteta žrtve da je prethodno razgovarao s majkom o razlozima pozivanja i sadržaju svjedočenja. Nadalje, žalitelj smatra da je sud pogrešno ocijenio i iskaz svjedoka L. Đ., prihvaćajući njegove subjektivne stavove u odnosu na radnje optuženice prema žrtvi koje radnje je dosljedno i okolnosno opisao. Žalba se poziva na dio iskaza tog svjedoka da motiv podnošenja kaznene prijave protiv optuženice nije bila osveta prema njoj, kod čega potvrđuje da su u tijeku dva kaznena postupka protiv svjedoka zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11. No, kako su se odnosi između optuženice i svjedoka normalizirali, osvetnički motiv se, prema stajalištu žalitelja, ne može smatrati relevantnim kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka L. Đ..
8. Suprotno od navoda žalbe, iz iskaza svjedoka L. Đ. na raspravi od 8. studenoga 2021., ne proizlazi da bi isti naveo kako posredna i neposredna saznanja o kaznenom djelu na štetu svojeg sina L. ima njegov otac I. B., jer ovaj svjedok o tome nije iskazivao. Svjedok B., prema sadržaju iskaza žrtve ima posredna saznanja o odnosu između žrtve i optuženice jer mu je žrtva telefonom ispričala što se događa između njega i majke, pri čemu je žrtva relativizirala značenje onoga što je ispričao ocu, I. B., navodeći kako je često ocu govorio neistinu jer je bio ljut na majku. Slijedom navedenoga ispravna je odluka prvostupanjskog suda za odbijanje izvođenja dokaza ispitivanjem svjedoka B. koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka i čiji iskaz ne bi pridonio utvrđivanju odlučnih ili važnih činjenica u ovom kaznenom postupku, kao nevažnog.
8.1. Isto tako, ispitivanje neimenovanih zaposlenika Centra za socijalnu skrb Osijek koji su postupali u obitelji u odnosu na dijete žrtvu i koje su radnje poduzeli, kraj činjenice da su ispitani žrtva, neposredni svjedok L. Đ. i optuženica, također ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja činjenica u ovom kaznenom postupku. Naime, optužba je optužnicu zasnovala na ispravama CSS Osijek koje se odnose na postupanje u obitelji optuženice i svjedoka Đ., koje se u bitnome odnose na rastavu braka i susrete i druženja svjedoka Đ. sa zajedničkim djetetom, a tek tijekom rasprave dostavljeni su podaci CSS Osijek vezano za kaznenu prijavu L. Đ. protiv optuženice i to u vidu bilješki psihologa o razgovorima s optuženicom i žrtvom. Navedene isprave ne mogu se koristiti kao dolazi u kaznenom postupku o čemu je odluku donio Županijski sud u Osijeku broj Kžzd-68/2020-4 od 26. studenoga 2020. S obzirom na sadržaj iskaza djeteta žrtve, iskaza svjedoka Đ. i obrane optuženice, uz izloženu ocjenu vjerodostojnosti tih dokaza, dokaz ispitivanjem neodređenih osoba koje su postupali u obitelji u odnosu na žrtvu i ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje nevažnim, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Osim toga iz dopisa CSS Osijek, koji prati dostavljene isprave, proizlazi da se u obitelji optuženice provodi mjera nadzora nad vršenjem roditeljske skrbi, ali da iz izvješća voditelja ne proizlazi da bi se optuženica koristila kakvim zabranjenim metodama postupanja prema djeci. I navedeno upućuje na ispravnost odluke o odbijanju tog dokaznog prijedloga.
8.2. U pobijanoj presudi, suprotno stajalištu žalitelja, ocjena vjerodostojnosti iskaza žrtve L. B. nije dovedena u sumnju tvrdnjama da se radi o mladoj osobi koja živi s optuženicom o kojoj ovisi. Ovaj svjedok je iskazao da mu optuženica ni na koji način nije govorila što da iskazuje, da nije utjecala na njegov iskaz. Ovaj dokaz valja promatrati, ne izolirano od ostalih dokaza, već u zajednici s istima pa isti valja uzeti u obzir s dobi žrtve u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ali i u kontekstu motiva za podnošenje kaznene prijave svjedoka L. Đ. o čemu prvostupanjski sud ispravno zaključuje. Dakle, žrtva je iskazala da je u inkriminirano vrijeme bio u osmom razredu osnovne škole, da je bio u lošim odnosima i svađao se s majkom, da je često markirao iz škole i imao loše ocjene. U vezi njegovog ponašanja, naveo je da dozvoljava da je majka vikala na njega, da su se svađali i kad je mlađeg brata gurnuo, da je optuženica njega gurnula i vikala na njega jer se uplašila za brata. Uslijed tog ponašanja majke nije osjećao fizičku niti psihičku bol. Iako svjedok L. Đ. iskazuje da njegov motiv nije bio, kod prijavljivanja kaznenog djela optuženice, osveta jer je i ona njega prijavila za istovrsno kazneno djelo na štetu njegovog sina iz prvog braka, ipak ispravno sud prvog stupnja već na temelju iskaza tog svjedoka i opsežne dokumentacije CSS zaključuje da su u vrijeme podnošenja kaznene prijave svjedok i optuženica bili u iznimno lošim i konfliktnim odnosima. U obrani je optuženica iskazala da je razlog prijave njenog bivšeg supruga loši odnosi i da nije htio dopustiti da "on prođe kao okrivljeni, a ona nevina". Svjedok L. Đ. u svojem iskazu govori o tome da je vidio da je optuženica žrtvu udarila više puta po tijelu nakon što je gurnuo brata L. i da je žrtvu udarala svakih četiri do pet mjeseci na način da ga je udarala otvorenim dlanom po glavi, po leđima. Ovaj svjedok to ne smatra zlostavljanjem. Ispravna je i potpuna te životna ocjena vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka u pobijanoj presudi da je postojala motivacija za podnošenje kaznene prijave koja leži u lošim odnosima njega i optuženice. S obzirom da i optuženica i žrtva negiraju zlostavljanje, da je izmjenom optužbe došlo do ispuštanja opisa događaja iz 2013. i 2016., da na strani svjedoka sud pronalazi motivaciju za prijavljivanje i dijelom nevjerodostojno iskazivanje, ispravan je zaključak da nije dokazano da je optuženica poduzela radnje zlostavljanja za koje se tereti. Ovo iz razloga, kako to izlaže i prvostupanjski sud, jer optuženica negira počinjenje kaznenog djela, počinjenje kaznenog djela na svoju štetu opovrgava žrtva, dok je svjedok koji je podnio kaznenu prijavu protiv optuženice to postupanje sam obrazložio motivacijom da ne može dopustiti da optuženica prođe nekažnjeno, a da on odgovara za isto takvo ponašanje. Ono što žrtva opisuje kao radnje koje je majka poduzimala prema njemu, a sastoje se u odgurivanju nakon što je pogurnuo mlađeg brata i podizanja tona glasa kod svađe s majkom, žrtva nije doživjela kao zlostavljanje. Taj iskaz ne potvrđuje navode svjedoka L. Đ. o frekvenciji i intenzitetu zlostavljanja, koje je sam taj svjedok relativizirao. Slijedom navedenoga i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u svemu ispravan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano počinjenje kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
9. Na temelju čl. 482. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je žalba državnog odvjetnika neosnovana, pa je istu valjalo odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Varaždinu 29. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
