Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-608/2021-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević,kao suca izvjestitelja, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž., OIB: …., iz Đ., zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., zastupano po punomoćniku B. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 1. ožujka 2021.pod poslovnim brojem P-335/2019-21, na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu od 1. ožujka 2021.pod poslovnim brojem P-335/2019-21 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-61000076294/2007, sklopljen dana 7. studenog 2007. između parničnih stranaka kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora (točka I. izreke).
2. Ujedno je naloženo tuženiku A. B. d.d., iz Z., pravnom slijedniku S. B. d.d., O., da tužitelju B. Ž. iz Đ., isplati iznos od 16.170,61 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i po stopi kako je to odlučeno pod točkom II. izreke.
3. U odluci pod točkom II. nalaženo je tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 8.849,20 kn sa zateznim kamatama počev od 1. ožujka 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, a sve to u roku 15 dana, a s preostalim zahtjevom za naknadom troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.
4. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba je osnovana.
7. Predmet predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250- 61000076294/2007, sklopljen dana 7. studenog 2007. između parničnih stranaka kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te posljedično njegov zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od mjeseca travnja 2008. godine pa do zaključno mjeseca prosinca 2013. godine, u ukupnom iznosu od 16.170,61 kn, s pripadajućim zz kamatama prema specificiranim svakomjesečnim iznosima od dospijeća svakog iznosa pa do isplate.
8. U postupku među strankama nije sporno:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 5140030250-61000076294/2007 dana 7. studenog 2007. na iznos od 40.000,00 EUR-a s rokom otplate od 15 godina ili 180 mjeseci, a koji kredit je prijevremeno otplaćen u cijelosti u kolovozu 2014. godine, radi se o stambenom kreditu u kunskoj protuvrijednosti za Kupovinu,
- da je istim Ugovorom u članku 3. točki 2. ugovorena kamatna stopa u visini od 5,80% godišnje dekurzivno godišnje, dok je člankom 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom zaključenog ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa ovog ugovora.
9. Prije svega u odnosu na navode žalbe valja ukazati kako, suprotno pravnom stavu žalitelja, prema recentnom pravnom shvaćanju zastara zahtjeva za isplatu s osnove izvršenih uplata na temelju nepoštenih ugovornih odredaba ugovora o kreditu nije još niti počela teći, jer će tek danom donošenja drugostupanjske odluke postati pravomoćna i njome biti odlučeno o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. potvrđuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15,29/18 dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle,
10. U odnosu na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nesporno je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. poslovni broj Pž-7129/2013- 4, te presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 kojom je, između ostalog utvrđeno da su banke obuhvaćene kolektivnom presudom, a ovdje i tužena, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita, tako da su u potrošačkim Ugovorima o kreditu koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
10.1. Nadalje, dana 17. rujna 2019 Vrhovni sud RH je, u postupku kolektivne pravne zaštite tzv. Slučaj Franak" donio odluku pod poslovnim brojem Rev- 2221/18-11 kojom je potvrdio presudu VTS RH pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 13. lipnja 2018., a kojom je već ranije potvrđena presuda TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te je pravomoćno presuđeno kako je valutna klauzula u švicarskim francima nezakonita i ništetna.
11. Osnovano tuženik u žalbenim navodima osporava pozivanje tužitelja na gore citirane presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa budući sud nije vezan gore citiranim presudama jer se iste odnose samo na Ugovore o kreditu u CHF. Naime, prema odredbi članka 138. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 70/07; dalje: ZZP/07), koji je u primjeni u konkretnom slučaju, odnosno člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. godine odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene Potrošač radi naknade štete, a što je odredba istovrsna s odredbom članka 502.c) ZPP-a gdje se učinci presude ograničavaju na individualne parnice za naknadu štete što se, suprotno navodima žalitelj odnosi i na postupke zbog utvrđenja ništetnosti i povrat stečenog bez osnove.
12. Međutim, citirane presude nemaju obvezujući učinak na pojedinačno pokrenute postupka potrošača iz ugovora o kreditima, koji se odnose kao što je konkretni slučaj s valutnom klauzulom u EUR, to je tužitelj sukladno odredbama Zakona o potrošačima („Narodne novine“, broj 19/22) dokazati u svakom pojedinom slučaju radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ili ne.
13. Utoliko prvostupanjski sud pogrešno tumači domašaj odredbe članka 502.c ZPP-a jer naprijed navedene odluke u tom dijelu (ne samo u parnicama za naknadu štete) ne obvezuju sud u pojedinačnim postupcima pokrenutim radi utvrđenja ništavosti ugovornih odredaba o kreditima u valuti eura, što nije bilo predmet kolektivnog spora.
14. Naime, odredbom članka 96. ZZP/07 (ranije članak 81. ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.
16.1. Odredbom pak članka 99. ZZP/07 (ranije članak 84. ZZP/03) propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
16.2. Odredbom članka 100. ZZP/07 (ranije članak 85. ZZP/03) propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.
16.3. Odredbom članka 101. ZZP/07 (ranije članak 86. stavak 1. ZZP/03) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.
16.4. Konačno odredbom članka 102. ZZP/07 (ranije članak 87. stavak 1. ZZP/03) je propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.
17. U kontekstu citiranih odredaba pravilno žalitelj ukazuje da je sud prvog stupnja bio dužan u konkretnom slučaju razmotriti tvrdnje tuženika i predložene dokaze koji se odnose na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ovdje valja ukazati da iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu udruge Franak ne odnose na tužitelja koji je korisnik kredita u valuti euro, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
18. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja u postupku je činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega je, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno naprijed iznesenim primjedbama i uputama u okviru dokaznih prijedloga stranaka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
U Splitu 14. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Boris Mimica, v. r.
