Republik
a Hrvatska
Županijski
sud u
Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-340/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. S. R. OIB: … iz V. i 2. T. R. OIB: … iz M., zastupani po punomoćnici L. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. D. O. OIB: … iz Z., i 2. P. O. OIB: …. iz Z., zastupani po punomoćniku Zoranu Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 14. siječnja 2022. poslovni broj P-101/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 29. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba S. i T. R. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 14. siječnja 2022. poslovni broj P-101/2022, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom odlučeno je:
»I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1 Utvrđuje se da su tužitelji S. R. iz V., OIB…, T. R. iz M., OIB:… suvlasnici, svaki u ¼ dijela, odnosno u ukupno ½ dijela nekretnina u suvlasništvu prednika tuženika P. O., OIB:…, iz Č., upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, u k.o. S., zk. ul. 8718, u kući, zk.č.br. ZGR 3786, sagrađeno na z.k.č.br. ZEM 9352/2, oranica koja dolazi upisana kao ZK tijelo AII, i to:
ZK tijelo 1-2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2); stan na II. (drugom)katu istočnog krila zgrade, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija, time da su tužitelji suvlasnici iste svaki u ¼ dijela, a tuženik u ½ dijela.
ZK tijelo 1-3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2); stan na I. (prvom )katu istočnog krila zgrade, koji se sastoji od tri sobe i
sporednih prostorija, time da su tužitelji suvlasnici iste svaki u18/220 dijela, a tuženik u 36/220 dijela.
ZK tijelu II –z.k.č.br. ZEM 9352/2, oranica, time da su tužitelji suvlasnici iste svaki u 25,5/846 dijela, a tuženik u 51/846 dijela, pa je slijedom toga tuženik dužan tužiteljima izdati ispravu podobnu za upis njihovog prava suvlasništva u navedenim suvlasničkim dijelovima, u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a koju će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.
2. Obveze izdavanja isprave iz toč. I ove presude tuženik se može osloboditi isplatom tužiteljima iznosa od 250.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
II Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu 10.937,50 kn.«
2. Protiv gornje odluke žalbu su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, sve uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači, odnosno ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:
5.1. Da je predmet spora zahtjev tužitelja radi utvrđenja suvlasništva naspram tuženika i isplate ulaganja.
5.2. Da nije sporno da su stranke suvlasnici odnosno vlasnici posebnih dijelova kako je to označeno u zk. ul. br. 8718 k.o. S., da će se prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostaviti na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine. Prema tome, postojanje suvlasništva na nekretnini je osnovna pretpostavka za uspostavu određenoga posebnoga dijela, jer onaj tko nije suvlasnik, ne može biti ni etažni vlasnik. Nadalje, vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine može biti uspostavljeno samo na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je barem toliko velik da odgovara odnosno korisne vrijednosti samostalnog dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajući suvlasnički dio).
5.3. Odredbom članka 72. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine, a prema st. 2. istog članka vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz navođenje posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže, a na posjedovni list se stavlja natpis "Etažno vlasništvo". Dakle, potreban je i zahtjev suvlasnika kojeg isti upućuje zemljišnoknjižnom sudu, a uz zahtjev mora priložiti potvrdu nadležnog tijela da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, time da potvrda mora sadržavati popis i opis dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela, kako je propisano odredbom članka 73. st. 3. ZVDSP-a da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine uspostavlja na temelju pisane suglasnosti svih suvlasnika te nekretnine.
5.4. Prema tome, svaki suvlasnik koji hoće na svom suvlasničkom dijelu utemeljiti etažno vlasništvo, mora zatražiti suglasnost ostalih suvlasnika. Moguće je da takva suglasnost suvlasnika izostane. U takvoj situaciji, kad suvlasnici uskrate svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio nekretnine ZVDSP-om nije predviđena mogućnost da se odlukom suda naloži suvlasnicima davanje takve suglasnosti.
5.5. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje suvlasništva utužene nekretnine. Iako ZVDSP-a izričito ne propisuje, ukoliko suvlasnik ne dobije od ostalih suvlasnika suglasnost za etažiranje, isti ima mogućnost pokrenuti postupak u kojemu će sud utvrditi je li moguće na određenom suvlasničkom dijelu uspostaviti etažno vlasništvo i u tom smislu treba da je postavljen tužbeni zahtjev, da bi u parnici bila donesena takva odluka, prethodni uvjet je pravomoćnost sudske odluke o utvrđivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, kako je propisano odredbom članka 73. st. 5. ZVDSP-a. Ovu odluku o utvrđivanju korisnih vrijednosti donosi izvanparnični sud po pravilima propisanim u čl. 74. ZVDSP-a. Prema tome, prije donošenja odluke u ovoj parnici, trebalo je da je donesena i da je postala pravomoćna odluka izvanparničnog suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti stana te drugih prostorija.
5.6. Pregledom zk. izvatka za kat česticu zgr. 3786 kuća upisana u zk. ul. br. 8718 k.o. S. utvrđeno je da osim stranaka postoji još šest suvlasnika zgrade pozivom na odredbu čl. 89. ZVDSP-a i odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) tužbeni zahtjev nije osnovan koji nije postavljen prema stanju zemljišne knjige, a ponuda od 10. srpnja 2012. (list 37 spisa) na koju se tužitelji pozivaju dostavljena je na ročištu dana 27. svibnja 2017. dok je tužba podnesena dana 2. kolovoza 2017. pa je osnovan prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II.
6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud smatra kako nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Nisu počinjene ni povrede na koje se ukazuje u žalbi iz točke 11. istog članka jer presuda nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu ocjene dokazne građe, ni iz točke 6. jer time što je sud opravdano odbio kao suvišne dokaze tužitelja pa nisu bili onemogućeni u raspravljanju.
8. Naime, činjenična osnova tužbe, koja također veže sud u smislu čl. 186. ZPP-a, je teza da bi tužitelji na ime troškova uređenja zajedničkih dijelova zgrade - suterenskih prostorija, zajedničkog stubišta, dvorišnih ulaznih vrata na zgradi, krovišta, okućnice i čišćenja zajedničkih dijelova zgrade - stekli svaki ¼ dijela stana E- 2 na drugom katu u suvlasništvu tuženika, ranije njihovog sada pokojnog oca Petra Ozretića, izvornog tuženika.
9. U takvom činjeničnom kontekstu a limine presuda ne može biti rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer je prema odredbi čl. 156. st. 1. ZVDSP-a po tom osnovu u režimu ZVDSP-a mjerodavno je samo ono što su odredili tuženici, odnosno njihov otac u vrijeme kada su izvršeni troškovi na uređenju zajedničkih dijelova zgrade kao suvlasnik nekretnine i vlasnik etaže na drugom katu, dok se u tužbi, a ni tijekom cijelog postupka, nije tvrdilo da bi otac tuženika na ime tih troškova tužiteljima prepustio ½ dijela njegovog stana, dakle, radilo bi se o obvezno-pravnom zahtjevu koji sam po sebi ne može imati za posljedicu izmjenu postojećih stvarno-pravnih odnosa u predmetnoj zgradi.
10. Što se tiče točke 2. petita ona nema značenje obvezno-pravnog zahtjeva, kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja i žalitelji, nego ponuđene fakultas alternative, odnosno alternativne procesne mogućnosti oslobađanja od nenovčane obveze, ovdje izdavanja tabularne isprave, isplatom određenog iznosa što nije tužbeni zahtjev nego građansko-pravna ponuda o kojoj sud ne odlučuje, već ju samo unosi u izreku svoje presude kojom prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 327. ZPP-a. Takva ponuda ili mogućnost nije tužbeni zahtjev nego je građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku. Tu ponudu nije moguće odvojiti od „primarnog“ (osnovnog zahtjeva), jer je ona nesamostalna (akcesorna). Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da će sud ponudu „izreći“ samo ako prihvati „primarni“ zahtjev. Stoga, o alternativnoj mogućnosti sud nikad ne može raspravljati niti meritorno odlučivati pa ni ulaziti u ocjenu visine novčanog iznosa koji tužitelji traže umjesto predaje tabularne isprave. Zbog takve pravne prirode alternativne mogućnosti u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, sud nije u mogućnosti u svojoj odluci odvojiti ponudu od takve odluke, niti joj može dati značenje (samostalnog) zahtjeva za isplatu troškova (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 74/2014).
11. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu zajedno s odlukom o trošku jer je, suprotno žalbi, sud prvog stupnja obračunao trošak tuženicima prema vrijednosti predmeta spora označen u tužbi, a ne u odgovoru na tužbu, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena shodno čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Zadru, 29. ožujka 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Katija Hrabrov
