REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-935/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., OIB … iz O., zastupanog po O. društvu H. i partneri d.o.o. S. B. protiv tuženika A. K., OIB …, vl. OPG iz S. B., zastupanog po punomoćnici V. B. odvjetnici iz S. B., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-168/2019-25 od 1. srpnja 2021., dana 29. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-168/2019-25 od 1. srpnja 2021., u odluci o glavnoj stvari. Žalba tuženika se djelomično uvažava te se preinačava odluka o naknadi troškova parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-168/2019-25 od 1. srpnja 2021., tako da se iznos dosuđenog troška od 7. 343,75 kn zamjenjuje iznosom od 3.304,68 kn, a tužitelj se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 4.039,07 kn s zatraženim zateznim kamatama, odbija kao neosnovanim.

2. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, kao neosnovanim u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Nalaže se tuženiku A. K. vl. OPG iz S. B., da tužitelju A. K. iz O., na ime naknade štete isplatiti iznos od 3.957,22 kn (slovima: tritisuće devetstopedesetsedam kunaidvadesetdvijelipe) sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 7.343,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, podredno da se ista preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u dijelu u kojem se osporava odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari dok je djelomično osnovana u pogledu pobijane odluke o naknadi parničnog troška.

5. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici je 3.957,22 kuna, pa ovaj spor spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

5.1.Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa žalbene navode koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud nije razmatrao. Te činjenice se uglavnom odnose na visinu prinosa ječma na poljoprivrednoj površini na kojoj je u jednom dijelu došlo do štete na način da je usjev uništen jer su u isti ušle krave tuženika, pri čemu je bitno za napomenuti da tuženik tvrdnje tužitelja o prosječnom prinosu ječma nije tijekom postupka osporavao, a na glavnoj raspravi saslušana poljoprivredna vještakinja je bila mišljenja da je urod ječma na tužiteljevoj njivi bio u granicama prosječnog uroda za područje Brodsko-posavske županije, tako da je prvostupanjski sud osnovano iz tako provedenih dokaza izveo činjenične zaključke o visini štete koju je tužitelj pretrpio na svom poljoprivrednom usjevu. Žalbeni navodi tuženika u kojima se iznose njegove činjenične pretpostavke o kvaliteti sjemena i gustoći sijanja ječma na tužiteljevom zemljištu se također iz naprijed navedenih razloga nisu u drugostupanjskom postupku mogli razmatrati.

5.2. Nije osnovano tuženikovo isticanje postojanja žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a , budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje valjane i detaljne razloge, dok žalitelj osim iznošenja zakonske formulacije navedene bitne postupovne povrede zakona, ne konkretizira u obrazloženju žalbe u čemu se očituje postojanje iste.

6. Sud drugog stupnja i daljnje navode žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nalazi neosnovanima, jer je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje osnovano primijenio odredbu članka 1064. i 1085. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te obvezao tuženika na isplatu utvrđenog iznosa štete u novcu s pripadajućim zateznim kamatama. Tuženikovo žalbeno isticanje da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a nije osnovano jer i iz tih odredbi proizlazi odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete, s obzirom da je do iste došlo propustom tuženika, odnosno njegovom nepažnjom pri čuvanju njegove stoke koja je zbog toga i prouzročila štetu tužitelju.

7. Osnovano se u žalbi tuženika ističe da je prvostupanjski sud pogrešno kao materijalno pravo primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, kada je odlučujući o naknadi parničnih troškova smatrao da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, iako je tijekom postupka tužitelj smanjio prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, jer je, budući se za smanjenje odnosno povlačenje dijela zahtjeva smatra da u tom dijelu tužitelj nije uspio u sporu, pravilnom primjenom materijalnog prava sud trebao primijeniti odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, koja propisuje način određivanja naknade troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u konkretnoj parnici. Pri tome nije od značaja što se tuženik nije izričito protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, jer se istom ni ne može protiviti sukladno odredbi članka 191. stavak 3. ZPP-a, već je od značaja ono što tuženik i navodi u žalbi, da se on od početka postupka, kao i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, protivio istom kao neosnovanom u cijelosti, tako da se za dio tužbenog zahtjeva koji je povučen smatra da je tuženik uspio u sporu.

8. Drugostupanjski sud je zbog toga odlučio djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti pobijano rješenje o troškovima sadržano u prvostupanjskoj presudi, tako da je izračunom omjera uspjeha stranaka u parnici, uzimajući u obzir i njihov uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dobiven iznos od 45% uspjeha tužitelja u sporu, što od utvrđenih troškova, koje po visini tuženik žalbom nije osporavao, daje novčani iznos od 3.304,68 kuna, koliko je tužitelju i dosuđeno s pripadajućim kamatama, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška od 4.039,07 kuna, također s zateznim kamatama, tužitelj odbijen.

9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, sud drugog stupnja je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je isti sa žalbom samo djelomično uspio i to u pogledu visine dosuđenih troškova postupka.

10. Zbog svega naprijed iznesenog ovaj sud je primjenom odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 29. ožujka 2022.

Sudac

Berislav Devčić