Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. 28 P-829/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ---, zastupane p.p. ---, protiv tuženice ---, zastupane p.p. ---, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 22. ožujka 2022. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika, te punomoćnika tuženice, dana 28. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba.

II Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 02. studenog 2021. tvrdi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. O- 923/2020-5 od 25. kolovoza 2021. prekinut ostavinski postupak iza pok.---, državljanina Republike Hrvatske, rođenog 16. lipnja 1932., a umrlog 17. srpnja 2020. (t. I rješenja). Istim rješenjem tužiteljica da je, zajedno sa ---, sinom ostavitelja iz---, upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti spomenutog rješenja pokrene parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da ista nema pravo na nasljedstvo (t. II rješenja). Istim rješenjem da je utvrđeno da će prekid postupka trajati dok parnica iz t. II rješenja ne bude pravomoćno završena (t. III rješenja). U ostavinskom postupku koji da se kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo vodi pod posl. br. O-923/2020 predmet raspravljanja da je imovina iza pok. ---. Kao nasljednici da su pozvani tužiteljica (kći ostavitelja), tuženica (supruga ostavitelja), te --- (sin ostavitelja). Ostavitelj da je tokom života tri puta sklopio brak. Prvi brak da je sklopio sa ---, koji da je prestao razvodom. U tom braku da je rođeno zajedničko dijete ---, ovdje tužiteljica. Drugi brak da je ostavitelj sklopio s --- u Francuskoj. Ostavitelj i --- da su stanovali u Francuskoj, te da su u Francuskoj imali registriran brak. Iako da je brak prestao razvodom temeljem hrvatske sudske odluke, isti brak da nije brisan u Francuskoj. U tom braku da je rođeno zajedničko dijete ---. Unatoč tome što da brak nije bio razveden u Francuskoj, ostavitelj da je sklopio treći brak s tuženicom dana 23. svibnja 2003., u kojem braku da nije bilo djece. Dakle, treći brak da je sklopljen protivno kogentnoj normi kojom da je određeno da brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. Zajednica života između ostavitelja --- i tuženice da je prestala pred više od 6 godina prije smrti ostavitelja. Naime, ostavitelj da je odselio s Paga, gdje da je stanovao s tuženicom, te doselio u Poreč, gdje da je živio na adresi Dinka Trinajstića 10. Dva mjeseca prije smrti da je bio smješten u Domu za starije na adresi Krvavići 24, 52206 Marčana. Nakon što da se ostavitelj doselio u Poreč, zdravstvenu njegu i brigu o njemu da je vodila pretežito njegova unuka ----, s kojom da je ostavitelj bio u dobrim odnosima. Ostavitelj da je zbog pretrpljenog moždanog udara bio u lošem zdravstvenom stanju, zbog čega da mu je bila potrebna svakodnevna skrb i njega. Rješenjem Centra za socijalnu skrb Poreč od 04. rujna 2019. ostavitelju da je za posebnog skrbnika imenovana ---, unuka ostavitelja, kojoj da je dano ovlaštenje da može u ime štićenika poduzeti radnje radi provedbe postupka odabira nadležnog liječnika opće medicine. Od kada da je ostavitelj došao stanovati u Poreč, tuženica da nikada nije bila u posjeti ostavitelju, niti se raspitivala o njegovom zdravstvenom stanju. Razlog za to da leži u činjenici da je njihova životna zajednica trajno prestala, a brak da je bio samo formalne naravi. Nakon što da je ostavitelj bio smješten u Domu za starije, tuženica da nikada nije bila u posjeti, a što da bi zasigurno učinila da je ostala u bilo kakvoj vezi s ostaviteljem. Životna zajednica u braku da podrazumijeva emotivnu, ekonomsku privrženost i zajedništvo, što da je u konkretnom slučaju izostalo unatrag više od 6 godina prije smrti ostavitelja. Ako bračni drug u 6 godina ni jednom ne posjeti drugog bračnog druga te se oba bračna druga potpuno razdvoje i ostanu prepušteni sami sebi, u tom da se slučaju zasigurno ne može raditi o onoj životnoj zajednici kojoj da pravni sustav daje značaj braka, sa svim pravnim posljedicama koje da takav brak uzrokuje. Brak da osim prava proizvodi i određene obveze, a to da bi zasigurno bila i međusobna briga bračnih drugova. Ostavitelj da je godinama prije smrti živio sam, bolestan i prepušten sam sebi. O ostavitelju da su brinuli samo članovi tužiteljičine obitelji, a po potrebi i djelatnici socijalne skrbi i zaštite. Naposljetku, ostavitelj da je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja smješten u Dom za starije u mjestu Krvavići, gdje da je naposljetku umro 17. srpnja 2020. Za očekivati da je da bi ga supruga barem tada posjetila, ali to da nije bio slučaj. Troškove smještaja ostavitelj da si je plaćao od mirovine. Da je njihov brak bio samo formalne naravi da je razvidno i iz dopisa tuženice koji da prileži ostavinskom spisu predmetu, u kojem da tuženica navodi pogrešan datum sklapanja braka između nje i ostavitelja. U tom istom dopisu da se navodi i loše zdravstveno stanje tuženice kao opravdanje za odvojenost "bračnih drugova", međutim, ta okolnost da ne isključuje činjenicu da je ostavitelj trajno odselio iz Paga i doselio u Poreč gdje da je prijavio prebivalište. Da je između tuženice i ostavitelja postojala namjera nastavka braka, tada da bi isti zasigurno živjeli na istoj adresi te pomagali jedno drugome, a to osobito u vrijeme kada da su bili bolesni. Iz svih navedenih razloga, očito da je da je životna zajednica tuženice i ostavitelja trajno prestala, pa da se može zaključiti da je tuženica zapravo samo formalno bračni drug, koji da nema pravo na nasljedstvo sukladno čl. 25. st. 2. t. 3. Zakona o nasljeđivanju, jer da brak između njih zapravo nije ni postojao osim samo formalno. Slijedom navedenog, tužiteljica zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: " Utvrđuje se da ----, nema pravo na nasljedstvo u ostavinskom postupku iza pok. ----, koji se kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, vodi pod posl. br. O-923/2020, te da ona ne ulazi u krug zakonskih nasljednika iza ostavitelja -----."

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je nesporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. O- 923/2020-5 od 25. kolovoza 2021. prekinut ostavinski postupak iza pok. ----, državljanina Republike Hrvatske, rođenog 16. lipnja 1932., a umrlog 17. srpnja 2020. (t. I rješenja), da je istim rješenjem tužiteljica zajedno sa ---, sinom ostavitelja iz ---, upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti spomenutog rješenja pokrene parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da ista nema pravo na nasljedstvo (t. II rješenja), te da je istim rješenjem utvrđeno da će prekid postupka trajati dok parnica iz t. II rješenja ne bude pravomoćno završena (t. III rješenja). Tuženica ne spori da je pok. --- tri puta sklopio brak. Prvi brak da je sklopio s ---, koji brak da je prestao razvodom, a u tom braku da je rođeno zajedničko dijete, ovdje tužiteljica. Nesporno da je i da je pok. ---- sklopio drugi brak s ---, koji brak da je prestao razvodom, te da je u tom braku rođeno zajedničko dijete ---. Tuženica, međutim, spori da brak između pok.--- i --- nije bio razveden u Francuskoj. Naime, sukladno dostavljenoj presudi o razvodu braka između pok. --- i --- da je razvidno da su isti bili hrvatski državljani, da su živjeli u ---, na adresi ---, te da su isti sporazumno podnijeli zahtjev za razvod braka, te da su isti ujedno tvrdili da nemaju zajedničku djecu. Sukladno tome što da su bračni drugovi bili hrvatski državljani te imali posljednju zajedničku adresu u Republici Hrvatskoj da je utvrđena nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za razvod braka. Slijedom toga, potpuno da je nebitna činjenica, ukoliko je ista točna budući da tužiteljica ne dostavlja nikakav valjani materijalni dokaz kojim dokazuje da predmetni brak nije razveden u Francuskoj, to da je takva tvrdnja tužiteljice irelevantna, budući da je sukladno čl. 61. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja, u bračnim odnosima, sud u Republici Hrvatskoj bio nadležan za razvod braka između pok. ---- i ---, te da je time u cijelosti i valjan brak sklopljen 2003. između pok. ---- i ---. Dakle, netočan da je navod tužiteljice da je brak s tuženikom sklopljen protivno kogentnoj normi, budući da je drugi brak pok. --- pravomoćno razveden temeljem presude Općinskog suda u Poreču, koja da je valjana i na zakonu utemeljena. Da li je predmetna presuda dostavljena ili nije na znanje nadležnim institucijama u Republici Francuskoj da je potpuno nebitna, te da se time ne umanjuje činjenica da je drugi brak pok. --- pravomoćno razveden, te da je time u cijelosti valjano sklapanje braka pok. Tomislava sa tuženicom. Tuženica u cijelosti osporava da je bračna zajednica pok. --- i tuženice prestala prije 6 godina. Bračna zajednica pok. --- i ---- da je prestala tek u trenutku smrti ---, a ne prije 6 godina, kako da to tužiteljica tvrdi. Brak između pok. --- i tuženice da nikada nije prestao. Isti da su bili u braku 17 godina, točnije, od 2003. sve do smrti ---, s tim da su isti živjeli u izvanbračnoj zajednici 1992., kada da su se upoznali u Zagrebu, dakle, punih 27 godina da su živjeli zajedno. Za vrijeme trajanja bračne, a prije toga izvanbračne zajednice, tuženica i njezin pok. suprug da su živjeli na više adresa, budući da su se u nekoliko navrata tijekom dugog niza godina selili te živjeli na relaciji Zagreb, Pag, Zagreb, Poreč, a pok. -- da se odselio u Poreč tek krajem 2016., odnosno, početkom 2017. zbog zdravstvene skrbi, koja da nije bila moguća na Pagu. Naime, bračni drugovi da su krajem 2016. odlučili da se --- odseli u Poreč, budući da je isti imao stan u Poreču odmah pored liječničke ustanove, dok da je na Pagu najbliža bolnica bila 47 km udaljena i to u Zadru. Kako da se ni jedan bračni drug nije dobro osjećao zbog niza bolesti (oboje da su osobe starije životne dobi), to da su odlučili odseliti se sa Paga u Poreč, te da je pok. --- otišao prvi, a za njime da je trebala doći i tuženica. Međutim, početkom svibnja 2017. tuženica da je doživjela prvi moždani udar, te da je hitno iz bolnice Zadar prebačena na operaciju u bolnicu u Zagreb gdje da je ista liječena, te da je liječenje bilo dugotrajno, a nakon liječenja ista da je provela i neko vrijeme u Domu za starije i nemoćne u Zagrebu, budući da se nije mogla brinuti sama o sebi. Nakon prvog moždanog udara tuženica da se djelomično oporavila, te unatoč tome što da nije mogla govoriti te se otežano kretala, došla da je sa sinom --- u Poreč kako bi posjetila svog supruga te se uvjerila da isti može brinuti o sebi. Nakon prvog moždanog udara tuženica da je doživjela i drugi moždani udar te se i nakon toga liječila te bila na rehabilitacijama, međutim, u to vrijeme ista da je mogla govoriti te se redovito čula sa svojim suprugom koji da je također u to vrijeme bio bolestan. U međuvremenu tuženica da je operirala i karotidu, te da je slijedom svih gore navedenih bolesti ista nekoliko godina boravila u Zagrebu na različitim liječenjima i rehabilitacijama. Tuženica da je u nekoliko navrata osobno zvala Centar za socijalnu skrb Poreč kako bi provjerila u kakvom stanju živi njen suprug, budući da se ona zbog zdravstvenih razloga nije mogla brinuti ni o sebi, a ni o suprugu, te da je u razgovoru sa suprugom saznala da se o njemu dobro brine gospodin ----, koji da je istome pomogao u svemu (nabavi namirnica, drva za ogrjev te drugih osobnih potreba), kao i da ga je --- jako cijenio i volio. Unatoč tim bolestima i rehabilitacijama, tuženica i njen suprug da su se redovito čuli preko telefona, te da su se u više navrata i vidjeli, kada bi to bilo moguće, i to ili da bi tuženica dolazila u Poreč ili da bi pok. suprug dolazio u Zagreb. I sin tuženice da je dolazio u Poreč pomoći pok. --- kad god da je to bio u mogućnosti zbog poslovnih obveza. Valja da naglasiti da su tuženica i pok. --- bili zajedno, što u braku, što u izvanbračnoj zajednici, punih 27 godina, te da su do odlaska pok. --- u Poreč živjeli zajedno, te da su i nakon odlaska --- u Poreč nastavili komunicirati, a jedini razlog zbog kojeg da nisu bili na istoj adresi da je dugogodišnja borba tuženice sa dva moždana udara, te zbog drugih bolesti koje da su istu zadesile u posljednjih 5 godina (od 2017. godine do danas), te bolest pok. supruga koji da je također imao niz zdravstvenih problema uzrokovanih profesionalnim deformacijama (iskrivljena kičma, pogrbljenost, otežano kretanje), tako da tuženica u cijelosti pobija sve tvrdnje tužiteljice da tuženica nije živjela u bračnoj zajednici sa pok. --- te da s njim nije ostvarivala emocionalnu privrženost i brigu. Tuženica da je svom pok. suprugu pomagala koliko je mogla, a to isto da je činio njen pok. suprug za nju, dok je bila teško bolesna. Netočni da su navodi da s kćerka tužiteljice brinula o pok. --- i da tuženica nije ni dolazila niti se čula s njom, budući da je pok. --- dok je mogao živio sam, a kad više nije mogao brinuti sam o sebi to da je činio za njega --- koji da je odlazio za njega u trgovinu te nabavljao drva za ogrjev i sve drugo što da je pok. suprug od njega tražio. Kako da je tužiteljica u tužbi navela, životna zajednica u braku da podrazumijeva emotivnu, ekonomsku zajednicu, privrženost i zajedništvo, a upravo to da su imali tuženica i njen pok. suprug, unatoč tome što da posljednjih godina života pok. --- nisu živjeli zajedno, ali to da nije bilo ni moguće, budući da je tuženica bila po bolnicama, rehabilitacijama, te neko vrijeme smještena u Domu za starije i nemoćne u Zagrebu. Tuženica da nije ni znala da pok. --- ima kćerku iz prvog braka, jer da o njoj pok. --- nije nikada govorio, sve dok da se njena kćerka, unuka pok. --- nije jednostavno pojavila, a koju da je pok. --- izbacio iz stana jer da nije htio imati posla s njom, jer da ga je potkradala te mu uzimala ključeve od stana u kojem da je živio. Pok. --- da je stalno tuženici govorio da je jedina briga njegove unuke da dobije stan u Poreču, u kojem da je pok. --- živio, te da se tuženica pazi njegove kćerke, ovdje tužiteljice i njegove unuke, jer da ne zna što su spremne učiniti. Sina pok. --- tuženica da je vidjela u dva navrata, međutim, isti da nije nikada pitao za oca u punih 27 godina koliko da su tuženica i njen pok. suprug živjeli zajedno, već da je to učinio tek pred kraj života oca, kada da je saznao da je isti teško bolestan, te da ima imovinu u Republici Hrvatskoj i Republici Francuskoj. Iz svih gore navedenih razloga, nesporno da je da je bračna zajednica tuženice i pok. --- trajala neprekidno, sve do njegove smrti 17. srpnja 2020. Slijedom svega gore iznesenog, tuženica predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U svojoj replici tužiteljica, u bitnom, navodi da je glavni razlog preseljenja pok. --- u Poreč bio dogovor između njega i tuženice o tome da njihova bračna zajednica prestane, a ne zdravstveni razlozi, na koje se poziva tuženica, jer da je dovoljna zdravstvena skrb bila omogućena i u Pagu, gdje su pok. --- i tuženica živjeli. Pok. --- da se ozbiljno razbolio tek 2019. I prije da je imao zdravstvenih problema, ali ne u toj mjeri da bi trebao iseliti iz Paga. Iz medicinske dokumentacije dostavljene po tuženici da je vidljivo da se ista razboljela 2017., ali da se 2018. oporavila, pa da nije bilo razloga da 2019. ne živi s pok. --- zbog njenih zdravstvenih razloga na koje se poziva.

4. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ovosudno rješenje posl. br. 32 O- 923/2020-5 od 23. kolovoza 2021. (5-6), ovosudnu presudu posl. br. P-35/02-7 od 20 veljače 2002. i ovosudno rješenje posl. br. P-35/02 od 18. rujna 2002. (18). Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi nisu bili potrebni za odlučivanje.

5. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. 32 O-923/2020-5 od 23. kolovoza 2021. utvrđeno je da se kod ovog suda vodi ostavinski postupak iza pok. ----, rođenog 16. lipnja 1932., a umrlog 17. srpnja 2020.

Među strankama je nesporno da je pok. --- tokom života tri puta sklopio brak. Nesporno je da je pok. --- prvi brak sklopio sa ----, da je taj brak prestao razvodom, te da je u tom braku rođeno zajedničko dijete – tužiteljica.

Nesporno je da je drugi brak pok. --- sklopio sa --- u Francuskoj, te da je u tom braku rođeno zajedničko dijete ---.

Uvidom u ovosudnu presudu posl. br. P-35/02-7 od 20. veljače 2002. i ovosudno rješenje posl. br. P-35/02- od 18. rujna 2002. utvrđeno je da je spomenutom presudom Općinski sud u Poreču rastavio brak pok. ---i ---.

Nesporno je da je pok. --- treći brak sklopio 23. svibnja 2003., te da u tom braku nije bilo djece.

Nesporno je da je u ostavinskom postupku koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. O-923/20 predmet raspravljanja imovina iza pok. ---.

Nesporno je da su na nasljeđivanje iza pok. --- po zakonu pozvani tužiteljica (kći pok. ---), tuženica (supruga pok. ---) i --- (sin pok. ---).

Nesporno je da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl. br. O-923/2020-5 od 23. kolovoza 2021. prekinut ostavinski postupak iza pok. --- (t. I). Nesporno je da je istim rješenjem tužiteljica, zajedno sa ----, sinom ostavitelja, upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti spomenutog rješenja pokrene parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da ista nema pravo na nasljedstvo (t. II). Nesporno je da je istim rješenjem utvrđeno da će prekid postupka trajati dok parnica iz t. II rješenja ne bude pravomoćno završena (t. III).

Prema čl. 25. st. 2. t. 3. Zakona o nasljeđivanju bračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem

Da bi tužba s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev bila dopuštena tužiteljica je morala zasnovati pasivno suparničarstvo koje bi obuhvatilo sve subjekte koji su sudionici predmetnog materijalnopravnog odnosa, odnosno, koji su u nasljednopravnom odnosu s ostaviteljem pok. ---. Dakle, sve osobe koje su iza njega pozvane na nasljeđivanje. To stoga što se ovaj nasljednopravni odnos mora riješiti jedinstveno u odnosu na sve njih i ovlaštenje na raspolaganje pripada samo svima njima zajednički. Tako je tužiteljica u ovoj parnici trebala tužbom obuhvatiti, pored tuženice, i ---, koji je kao sin pok. --- također pozvan na nasljeđivanje iza njega.

Odsutnost takvog sudionika predstavlja nedostatak pasivne procesno pravne legitimacije za vođenje parnice.

Ako tužitelj ne obuhvati tužbom sve one koji tek zajedno čine jednu pasivnu stranu, kao što je to aktualno slučaj, tužbu treba odbaciti.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

6. Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženica nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tuženici parnične troškove.

Tuženici su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn (tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika).

Slijedom iznijetog, odlučeno kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, dana 28. ožujka 2022. godine

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužiteljici p.p.,

2. tuženici p.p.

S u d a c: v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik