Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1890/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1/RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3/ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika 1/EI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Balatincu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Balatinec i Nikolić d.o.o. i 2/HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-373/2020-110 od 22. ožujka 2021., dana 28. ožujka 2022 ,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja 1/RI, 2/VI i 3/ŠI kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-373/2020-110 od 22. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I tuženik EI iz [adresa], i II tuženik HI iz [adresa], dužni su solidarno isplatiti I tužitelju RI iz [adresa], iznos od 14.280,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

I tuženik EI iz [adresa], i II tuženik HI iz [adresa],dužni su solidarno isplatiti II tužitelju VI iz [adresa], iznos od 10.840,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

I tuženik EI iz [adresa], i II tuženik HI iz [adresa], dužni su solidarno isplatiti III tužitelju ZI iz [adresa], iznos od 15.620,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Tuženici su solidarno dužni tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se I, II i III tužitelju da I tuženiku naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna, u roku od 15 dana. Poslovni broj: 149 Pn-373/2020-110 2

2. Protiv navedene presude tužitelji /RI, 2/VI i 3/ŠI (dalje: tužitelji) su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima a tužiteljima dosude troškovi žalbe sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene, kao niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi, a kako će nastavno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelji traže naknadu imovinske i neimovinske štete pretrpljene u štetnom događaju od 23. studenoga 2001., kada su sudjelovali u otvorenoj priredbi koju je organiziralo društvo Gen trgovina d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika bb, radi promocije svojih proizvoda, u unutarnjim prostorijama i na terasi ugostiteljskog obrta „[obrt]“ kojeg su vlasnici 1/tuženik i 2/tuženik.

7. U štetnom događaju tužitelji su, u tučnjavi koja je nastala oko 23,30 sati, zadobili tjelesne ozljede te traže naknadu štete na temelju čl. 211. i čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO).

8. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, postoji li odgovornost tuženika za štetni događaj.

9. Tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama čl. 174. i 181. ZOO, odnosno tvrde da su tuženici morali organizirati zaštitarsku službu jer je riječ o noćnom klubu gdje se u velikoj mjeri konzumiraju alkoholna pića i dolazi veliki broj gostiju, klub radi do kasno u noć, da se bavljenje takvim obrtom ima smatrati opasnom djelatnošću radi čega bi tuženici odgovarali po objektivnom kriteriju, te da činjenica, da je Gen trgovina d.o.o. organizirao prezentaciju svojih proizvoda u objektu tuženika ne isključuje odgovornost tuženika kao organizatora priredbe u smislu čl. 181. ZOO, te da su osobe, koje su napale tužitelje, bili redari tuženika.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su tuženici bili suvlasnici poslovnog prostora i ugostiteljskog obrta „[obrt]“ koji je radio u tom poslovnom prostoru,

- da je Gen trgovina d.o.o. u vrijeme štetnog događaja imala u tom prostoru promociju svojih pića,

- da tuženici nisu dokazali da bi s Gen trgovinom d.o.o. sklopili pisani ugovor kojim su uredili međusobne odnose za navedenu prezentaciju,

- da prema iskazu svjedoka SI koji je radio u Gen trgovina d.o.o. nije moguće da bi Gen trgovina d.o.o. uzela u najam prostore „[obrt]“ i samostalno obavljala promociju, već se naknada za korištenje prostora sastojala u rabatu koji bi dali kafiću odnosno kupcu, te je 2/tužitelj bio u poslovnom prostoru u svojstvu zaposlenika Gen trgovine d.o.o., da je on te večeri bio zadužen za taj lokal, što je uključivalo promociju pića i organizaciju hostesa, da su pića posluživali konobari tog lokala i hostese, da su se pored dva proizvoda koja su oni promovirali u lokalu služila i sva druga pića iz asortimana tog lokala koji inače redovno radi, da je 2/tužitelj komunicirao s konobarima, njihove proizvode tamo je dovezla njegova tvrtka, da je uveo hostese u posao i bio tamo s njima, da su došli 1/tužitelj i 3/tužitelj sa svojim djevojkama pa su se družili, da je u jednom trenutku primijetio da par njemu nepoznatih dečki izvlači ZI (3/tužitelja) s leđa, da su nakon pitanja zašto to rade i njega uhvatili za ruke i počeli odguravati van te je dobio udarac u glavu i nastavili su ga tući, te je tada vidio da su i 1/tužitelj i 3/tužitelj nastradali, policija je obavila pregled, oni su u bolnici zadržani cijelu noć a počinitelji nisu otkriveni, te njegova obveza nije bila organizirati konobare i zaštitare,

- da iz iskaza 1/tužitelja proizlazi da su bili pozvani na promociju pića koju je organizirala tvrtka u kojoj je radio 2/tužitelj, da je bila normalna večer u klubu, dakle otvoreno za sve, da su došli redari, koji su imali oznake ali se ne sjeća kakve, po kojima je zaključio da se radi o redarima, ali ne zna čijima, da ne zna zašto su došli k njima, da su tukli 3/tužitelja, da ih je on pokušao rastaviti, nakon čega su tukli i njega te ih izbacili iz lokala, došla je hitna pomoć i policija, da su ih posluživali konobari „Lake City“-a,

- da iz iskaza 3/tužitelja proizlazi da je došao u lokal na poziv 2/tužitelja koji je organizirao promociju pića u ime tvrtke Gen trgovina d.o.o. za koju je radio, da je bilo puno ljudi, da su posluživali konobari „Lake City“-a, da su ga nepoznate muške osobe ničim izazvane uhvatile s leđa i izgurale iz lokala i počele tući, da je došla policija, da su i drugi tužitelji dobili batine, da nisu mogli identificirati kao počinitelje sve one koje je policija dovela pred njih, da su zadržani u bolnici preko noći.

11. Na temelju navedenih dokaza sud je zaključio, da se predmetne večeri u lokalu tuženika obavljala promocija pića od strane tvrtke Gen trgovina d.o.o., ali i redovita ugostiteljska djelatnost obrta „[obrt]“, da su nepoznate muške osobe počele tući 3/tužitelja što su 1/- i 2/tužitelj pokušali spriječiti, pri čemu su i oni pretučeni, a kasnije tih osoba tamo više nije bilo.

12. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo čl. 181. ZOO, kada je ocijenjeno da ne postoje pretpostavke za odgovornost tuženika kao organizatora priredbe.

Pravna osnova objektivne odgovornosti organizatora okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru jest povećana opasnost do koje dolazi činjenicom okupljanja većeg broja ljudi na jednom mjestu do koje dolazi uslijed izvanrednih okolnosti koje mogu nastati u takvim prilikama, kao što je gibanje masa, opći nered i slično.

13. Tužitelji su na raspravnom ročištu od 13. lipnja 2018. naveli, da nije sporno da je organizator priredbe bio Gen trgovina d.o.o. (protiv koje su također pokrenuli parnicu, te se ista vodi pod posl. brojem Pn-3158/17.) ali da smatraju da tuženici odgovaraju kao vlasnici poslovnog prostora u kojem je organizirana priredba, za što međutim nema nikakve zakonske osnove.

Odluka VSRH posl. br. Rev-1417/85. od 15.10.1985. na koju se tužitelji u žalbi pozivaju, a odnosi se na štetu nastalu na nogometnoj utakmici, govori upravo o takvom događaju, kada šteta nastane uslijed izvanrednih okolnosti, te nije usporediva s predmetnim događajem.

14. Konzumacija alkoholnih pića u ugostiteljskom objektu nije izvanredna okolnost, niti je činjenica, da se u večernjim satima u ugostiteljskom objektu okupi veći broj ljudi, sama po sebi izvanredna okolnost u smislu čl. 181. ZOO. Iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi broj posjetitelja bio izvanredno velik, odnosno znatno veći od broja posjetitelja koji inače koriste usluge tog obrta; tužitelji nisu predložili bilo kakve dokaze na okolnost izvanredno velike posjećenosti objekta tuženika predmetne večeri, a uslijed promocije pića, niti su iskazivali da je vladala neuobičajena gužva.

15. Iz činjeničnog opisa štetnog događaja ne proizlazi da bi te večeri u objektu tuženika došlo do gibanja masa, općeg nereda i slično; iz iskaza svih tužitelja proizlazi da je napadnut 3/tužitelj, a potom su, nakon što su ga pokušali obraniti, napadnuta i ostala dva tužitelja; činjenični historijat niti iskazi stranaka ne upućuju na postojanje okolnosti iz čl. 181. ZOO.

16. Radi toga navodi žalbe, kojim se preocjenjuju utvrđenja prvostupanjskog suda, te ističe da u slučaju kada manifestaciji prisustvuje veći broj ljudi, tj. broj ljudi koji je znatno veći od svakodnevnog radnog kapaciteta objekta – a što nije utvrđeno u postupku – uvijek treba organizirati redarsku službu – nisu odlučni. U postupku naime nije dokazano da bi se radilo o izvanrednoj situaciji i izvanrednim okolnostima (što promocija pića u ugostiteljskom objektu po prirodi te djelatnosti ne predstavlja), niti da bi broj posjetitelja bio znatno veći od uobičajenog, pa se tužitelji ne mogu osnovano pozivati na pretpostavke za naknadu štete, koje u postupku nisu utvrđene.

17. Pri tom, kako je navedeno, organizator promocije nije bio ugostiteljski obrt tuženika, nego tvrtka Gen trgovina d.o.o., jer iz iskaza svjedoka SI proizlazi da je njegova tvrtka, tj. Gen trgovina d.o.o. te večeri organizirala party radi promocije pića koje distribuira ta tvrtka (a prema iskazu 2/tužitelja, radilo se o pivu i piću sličnom pivu „Radler“), da je on tu večer bio zadužen za taj lokal, a to je uključivalo promociju pića i organizaciju hostesa, da je kafić redovito radio a tu večer je u tom kafiću bila i promocija.

18. Prvostupanjski sud obrazlaže da u konkretnom slučaju do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog razloga koji potječu od redovne i uobičajene djelatnosti ugostiteljskog obrta, nego su tužitelje napale nepoznate osobe, pri čemu se radilo o incidentu u kojem je sudjelovala uz tužitelje, nekolicina neidentificiranih osoba, incident nije trajao dugo i prestao je bez djelovanja policije, koja je došla naknadno.

19. Nisu ispunjeni uvjeti niti za odgovornost na temelju čl. 173. i 174. ZOO. Neka je djelatnost povećana opasnost u smislu čl. 173. ZOO samo onda kada u njezinom redovitom tijeku, već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovine, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost.

20. Ugostiteljska djelatnost u određenim okolnostima može predstavljati opasnu djelatnost; u konkretnom slučaju, međutim, do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog razloga koji potječu od redovne i uobičajene djelatnosti ugostiteljskog obrta, nego su tužitelje napale nepoznate osobe.

Radi toga se ne može smatrati da šteta u konkretnom slučaju potječe od ugostiteljske djelatnosti, pa niti da bi tuženici odgovarali za tu štetu, na temelju čl. 173. ZOO.

21. Tužitelji nisu dokazali da su osobe koje su ih napale, bili redari tuženika, jer iz iskaza 1/tužitelja proizlazi da je on po oznakama, a ne sjeća se kakve su to bile oznake, zaključio da se radi o redarima, a oni su prije incidenta sjedili blizu izlaza lokala tuženika. Radi se dakle o zaključku 1/tužitelja koji ne zna kakve su oznake imali napadači, dok iz iskaza 3/tužitelja proizlazi da nisu mogli identificirati one koje je policija dovela pred njih, kao počinitelje. Navedeno nije dovoljno za zaključak da bi tužitelje napali redari tuženika (koja je tvrdnja istovremeno proturječna navodima tužitelja, da su tuženici odgovorni za štetni događaj jer nisu organizirali redarsku ili zaštitarsku službu).

22. Tužitelji u žalbi i dalje ističu, da se radi o klubu koji radi do kasnih noćnih sati, da se u njemu znaju skupljati alkoholizirani gosti skloni stvaranju nereda, da je radi toga postojala obveza tuženika organizirati zaštitarsku službu, što oni prema vlastitom iskazu nisu napravili, koje činjenice, odnosno da se radi o opasnoj djelatnosti u smislu čl. 173. i 174. ZOO, te da tuženici odgovaraju i po čl. 177. ZOO. Odredbom čl. 177. st. 2. ZOO propisano je oslobođenje od odgovornosti imaoca opasne stvari odnosno osobe koja se bavi opasnom djelatnošću, ako isti dokaže da je šteta nastala isključivo radnom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Ugostiteljska djelatnost može u određenim okolnostima, kako je već navedeno, predstavljati opasnu djelatnost, ali u konkretnom slučaju ugostiteljska djelatnost kao takva nije uzrok štetnog događaja; tvrdnja tužitelja, da bi se unajmljivanjem redarske službe spriječio sukob, koji da je bio predvidiv prilikom promocije alkoholnih pića, kontradiktorna je njihovoj tvrdnji da su štetni događaj izazvali upravo redari tuženika, koji su pobjegli prije dolaska policije. U postupku međutim nije dokazano da bi tuženici angažirali redare, niti da bi oni napali tužitelje.

23. Zato nije dokazana niti odgovornost tuženika po čl. 170. i 177. st. 2. ZOO. 24. Nesporno je pri tome, da je organizator priredbe bio Gen trgovina d.o.o. (protiv koje su tužitelji također pokrenuli parnicu, te se ista vodi pod posl. brojem Pn- 3158/17.) dok su tuženici samo vlasnici poslovnog prostora u kojem je organizirana priredba, za čiju odgovornost nema nikakve zakonske osnove.

25. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

26. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. ožujka 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović