R. H. P.-1038/21 O. S. U. S.
S.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja H. zavod za zdravstveno osiguranje Z., R. ured u S., S., O. kneza B. 14., O.:, koji je zastupan
po zakonskoj zastupnici N. B., dr. med., univ. spec. med. prava – voditeljici regionalnog ureda u S., a ona po punomoćniku R. M., dipl. iur. –
zaposleniku tužitelja, punomoć pod 39 S.-1518/17, protiv tuženih pod 1. E.
. Z., U. grada V. 282. O.:, pod 2. H.
ured za osiguranje, M. 73., Z., O.:, oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva G. & partneri u Z.,
P. S., u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 28.
ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. U odnosu na tuženika pod 1. E.., tužbeni zahtjev kojim se
traži solidarna isplata, odbija se u cijelosti kao neosnovan, a koji zahtjev glasi: „Nalaže se tuženiku pod 1. E.. u roku 15 dana solidarno
isplatiti tužitelju ukupan iznos od 20.242,83 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
-13.232,80 kuna od 25.09.2012. -
102,00 kuna od 17.08.2012.
-35,45 kuna od 17.04.2013. -
21,01 kuna od 17.04.2013. -
73,54 kuna od 24.01.2013. -
21,54 kuna od 07.11.2012. -
35,45 kuna od 15.06.2013. -
37,16 kuna od 08.12.2012. -
54,22 kuna od 22.02.2013. -
21.54kuna od 15.06.2013.
-552.00 kuna od 22.05.2013. -
21.54 kuna od 26.01.2013.
-336.00 kuna od 22.09.2012.
-5.665.00 kuna od 10.10.2012. -
20,19 kuna od 18.05.2013.
-13,39 kuna od 01.01.2014. pa do isplate tih iznos po stopi od 12% godišnje od 25. rujna 2021. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
II. Nalaže se tuženiku pod 2. H. , u roku 15 dana, isplatiti
tužitelju ukupan iznos od 20.242,83 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
„-13.232,80 kuna od 25.09.2012. -
102,00 kuna od 17.08.2012.
-35,45 kuna od 17.04.2013. -
21,01 kuna od 17.04.2013. -
73,54 kuna od 24.01.2013. -
21,54 kuna od 07.11.2012. -
35,45 kuna od 15.06.2013. -
37,16 kuna od 08.12.2012. -
54,22 kuna od 22.02.2013. -
21.54kuna od 15.06.2013.
-552.00 kuna od 22.05.2013. -
21.54 kuna od 26.01.2013.
-336.00 kuna od 22.09.2012.
-5.665.00 kuna od 10.10.2012. -
20,19 kuna od 18.05.2013.
-13,39 kuna od 01.01.2014. pa do isplate tih iznos po stopi od 12% godišnje od 17. kolovoza 2017. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
III. Dužan je tužitelj, u roku 15 dana, naknaditi tuženom pod 1. E. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. studenog 2016. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi se navodi da je vozilo inozemne registarske oznake skrivilo prometnu nezgodu od 2. lipnja 2012. u S. u kojoj da je ozlijeđen osiguranik tužitelja. Stoga tužitelj potražuje štetu na ime troškova liječenja.
Podneskom od 24. veljače 2017. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je uz tuženika pod 1. E. osiguranje tužio i u H. ured za osiguranje, te je proširio tužbeni zahtjev na način da istim traži isplatu ukupnog iznosa od 20.242,83 kn sa zateznim kamatama na način kako je to specificirano u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je utužena tražbina podmirena isplatom Zakonom propisanog postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti. Nadalje je osporen osnov i visina tužbenog zahtjeva te je u odnosu na tuženika pod 2. E. osiguranje istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije.
3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem evidencije tužitelja od 02.lipnja 2012., zapisnika o očevidu P. S. P. T. od 02. lipnja 2012., kompjuterskih izlista tužitelja vezano za izvješće o troškovima liječenja, zahtjeva tužitelja za naknadu štete s osnova osiguranja od automobilske odgovornosti od 03. ožujka 2016. uz povratnicu od 17. ožujka 2016., dopisa tužitelja od 16. ožujka 2016., zahtjeva - proširenje odštetnog zahtjeva od 07.prosinca 2016., uz povratnicu od 16.prosinca 2016., preslika medicinske dokumentacije (list spisa 60 do 89), izvadaka o promjenama i stanja na transakcijskom računu (list spisa 153 do 177).
4. P. P.-5667/16 od 27. veljače 2018. sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. Međutim, drugostupanjskom odlukom 40 G.-3486/2018-5 od 8. ožujka 2021. navedena prvostupanjska odluka ukinuta je u cijelosti te je predmet vraćen na ponovni postupak.
5. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1. E. osiguranje nije
osnovan. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. H. ured za osiguranje je osnovan
6. Među strankama sporne su sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.
8. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, kao materijalnopravni prigovor, osnovanost kojeg za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva, najprije je potrebno raspraviti pitanje osnovanosti navedenog prigovora.
9. U kojem roku zastarijeva predmetna tražbina izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-2177/2012 od 11. srpnja 2012., U-III-804/2011. od 11. srpnja 2012., U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012. U svojim odlukama Ustavni sud navodi da nema mjesta primjeni odredbi o naknadi štete. Ustavni sud smatra da se radi o regresnom potraživanju HZZO-a. Prema shvaćanju Ustavnog suda HZZO je podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika umjesto osiguravajućeg društva temeljem mjerodavnih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ex lege), dakle učinio isplatu za drugog pridržavajući si pri tome pravo da (naknadno) tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od štetnika odnosno njegovog osiguratelja podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju).
Ovom stavu priklanja se i Ž. sud u S. u odluci G.-841/2015 od 2. studenog 2016.
10. Odredba čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine 99/99, 29/02, 49/02), dalje UZUSRH, propisuje da su odluke i rješenja ustavnog suda su obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene,
već u svim takvim slučajevima.
11. Slijedom navedenog radi se o regresnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO 05).
Predmetna tužba podnesena je 24. veljače 2017. (datum predaje pošti podnesak od 24. veljače 2017. kojim je konačno uređena tužba u subjektivnom smislu.
Najstarija obveza iz utužene tražbine dospjela je 17. kolovoza 2012. Stoga je dakle, predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
Zbog navedenog istaknuti prigovor zastare je neosnovan u cijelosti.
12. Nadalje je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod 1. E.
osiguranje.
13. Čitanjem zapisnika o očevidu M. R., P. S., P. T., br. 511-12-33-
04-K.-133/12 od 2. lipnja 2012. i pravomoćne presude ovog suda K-198/13 od 15.
veljače 2016., sud je utvrdio:
- da je okrivljenik M. S., O.:, s prebivalištem u T.
B. 4, općina Š. B., B. pravomoćno oglašen krivim što je 2. lipnja 2012.
oko 15,40 sati u S. D., upravljajući autobusom marke ,,M.“ registarske oznake i broja 638-M-427 zapadnom prometnom trakom županijske ceste Ž.-6132,
većim dijelom autobusa prešao u istočnu prometnu traku županijske ceste Ž.- 6133,
a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, olako držeći da time neće izazvati prometnu nesreću do koje je ipak došlo jer je opisanom radnjom upao u putanju kretanja motocikla marke „P."
registarske oznake i broja S. 459 P. kojim je županijskom cestom Ž.-6133 iz smjera juga u smjeru sjevera upravljao B. M. pa je uslijed toga došlo do sraza prednjeg lijevog dijela autobusa i prednjeg dijela motocikla, nakon kojeg su se vozač motocikla i suvozač na istom A. Č. prevrnuli na desnu bočnu stranu i udarili na betonski zid izvan istočnog ruba kolnika, pri čemu je A. Č. zadobio razderno-
gnječnu ranu lijeve potkoljenice i iščašenje lijevog kuka s prijelomom lijeve čašice, koja ozljeda je teške naravi,
- dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet daje izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena,
- čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće - opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 2. u svezi st
1. Kaznenog zakona („Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05,71/06,110/07,152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97),
- zbog čega mu je na temelju čl. 272. st. 2. KZ/97 prethodno izriče kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseci, nakon čega je prema okrivljeniku temeljem čl. 67. KZ/97 primjenjuje uvjetna osuda time da se izrečena kazna zatvora od 3 (tri) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.
14. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
15. Dakle, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 272. st.
1. i 2. KZ/97, sve u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a, predmetnu štetu uzrokovao je vozač vozila inozemnih registarskih oznaka.
16. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje ZOOP, propisano je da oštećena osoba kojoj je u R. H. nanesena šteta uporabom vozila
inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
Stavkom 4. istog članaka propisano je da obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
17. Iz citirane zakonske odredbe čl. 34. st. 1. ZOOP-a proizlazi da oštećena osoba naknadu štete nanesene uporabom vozila inozemne registracije može tražiti od
Hrvatskog ureda za osiguranje.
Stoga je dakle, u konkretnom slučaju pasivno legitimiran H. ured za osiguranje. Odredba čl. 34. st. .4. ZOOP-a propisuje da H. ured za osiguranje obradu i isplatu ovakvih šteta može povjeriti svojim članovima. Međutim, u takvom slučaju član kojem je povjerena obrada isplata štete na postupa u svoje ime, već u ime i za račun H. ureda za osiguranje. Upravo zato ako član kojem je povjerena obrada
i isplate štete ima pravo regresa od H. ureda za osiguranje i u takvom slučaju radi se isplati za drugog s pravom subrogacije.
Slijedom navedenog činjenica da je H. ured za osiguranje E.
osiguranju, kao svom članu, povjerio obradu i isplatu predmetne štete, ne čini E. pasivno legitimiranim u ovoj pravnoj stvari. Naime, kako je istaknuto
E. osiguranje nema vlastitu obvezu utemeljenu na zakonu ili ugovoru o osiguranju naknade predmetne štete. Činjenica da je H. ured za osiguranje obradu i isplatu predmetne štete povjerio E. kao svom članu (čl. 34. st. 4. ZOOP-a) je njihov međusobni odnos koji se ne tiče trećih. Treće oštećene osobe naknadu štete mogu tražiti samo od Hrvatskog ureda za osiguranje (čl. 34. st. 1. ZOOP-a).
Da je tomu tako proizlazi i iz činjenice da prvotuženik i drugotuženik nisu solidarno odgovorni za predmetnu obvezu naknade štete. Naime, solidarna odgovornost mora biti propisana zakonom ili ugovorena. U konkretnom slučaju nema solidarne odgovornosti, niti na temelju zakona, niti na temelju ugovora.
Zbog navedenog tužbeni zahtjev je neosnovan u odnosu na tuženika pod 1.
E. osiguranje, jer se u konkretnom slučaju radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i odlučio kao u točki I. izreke presude.
18. Nadalje je potrebno raspraviti osnov i visinu odgovornosti u odnosu na tuženika pod 2. H. ured za osiguranje.
Kako je naprijed utvrđeno, pravomoćnom presudom, a za koju presudu je ovaj sud vezan, utvrđeno je da je predmetnu prometnu nezgodu od 2. lipnja 2012.
uzrokovalo vozilo inozemnih registarskih oznaka te da je u toj nezgodi osiguranik tužitelja A. Č. ozlijeđen teškim tjelesnim ozljedama (razderno-gnječna rana lijeve potkoljenice i iščašenje lijevog kuka s prijelomom lijeve čašice).
Nadalje, iz priložene medicinske dokumentacije razvidno je da se osiguranik tužitelja A. Č. liječio od zadobivenih ozljeda na teret H.-a.
19. Stoga je dakle, sukladno odredbi čl. 113., 118.-120. i 124. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 150/08, 95/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144712; dalje: ZOZO, kao tada važećeg materijalnog prava, drugotuženik H. ured za osiguranje odgovoran za predmetnu štetu nastalu liječenjem osiguranika tužitelja ozlijeđenog u prometnoj nezgodi uzrokovanoj vozilom inozemne registarske oznake.
20. Na prigovor da je utužena tražbina podmirena isplatom Zakonom propisanog postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti nije se potrebno očitovati, jer se o tom prigovoru očitovao drugostupanjski sud navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti uzrokovanoj tužitelju u smislu čl. 113. ZOZO-a, a posljedično tome, nije pokrivena naplatom funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbi čl. 53. toč. 10. ZOZO-a.
21. Nadalje je potrebno raspraviti visinu štete.
22. Čitanjem priloženih kompjuterskih izlista tužitelja o troškovima liječenja i izvršenih isplata po fakturama, sud je utvrdio:
- da ukupna šteta iznosi 20.242,83 kn (13.232,80 kuna od 25.09.2012., 102,00
kuna od 17.08.2012., 35,45 kuna od 17.04.2013., 21,01 kuna od 17.04.2013., 73,54
kuna od 24.01.2013., 21,54 kuna od 07.11.2012., 35,45 kuna od 15.06.2013., 37,16
kuna od 08.12.2012., 54,22 kuna od 22.02.2013., 21.54 kuna od 15.06.2013., 552.00 kuna od 22.05.2013., 21.54 kuna od 26.01.2013., 336.00 kuna od 22.09.2012., 5.665.00 kuna od 10.10.2012., 20,19 kuna od 18.05.2013., 13,39 kuna od 01.01.2014.),
- da je navedena šteta troškova liječenja nastala trenutkom plaćanja pojedinih troškova liječenja kako je to naprijed navedeno.
U odnosu na prigovor da priloženi kompjuterski izlisti tužitelja o troškovima liječenja i izvršene isplate po fakturama nisu javne isprave, za navesti je slijedeće.
Drugostupanjski sud je u svojoj odluci (str. 3.) jasno naveo da izlist troškova liječenja i izvršenih isplata po fakturama, predstavljaju javne isprave, u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, slijedom čega dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje.
Prvostupanjski sud je vezan za uputu drugostupanjskog suda. Međutim, ovdje je za dodati da podmirenje troškova liječenja spada u osnovno poslovanje H.-a.
Stoga H. u svojim poslovnim knjigama mora prikazati i troškove liječenja.
Neuredno vođenje poslovnih knjiga je kazneno djelo. Stoga izlist troškova liječenja i izvršenih isplata po fakturama, bili javne isprave ili ne, imaju potrebnu dokaznu snagu za utvrđivanje predmetne štete slijedom čega se prigovor tuženika ukazuje kao neargumentiran.
23. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2.
H. ured za osiguranje je osnovan zbog čega ga je sud prihvatio sukladno odredbi čl. 113., 118.-120. i 124. ZOZO kao tada važećeg materijalnog prava.
24. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 156. ZPP. Strankama je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 107/15).
Tuženom pod 1. E. osiguranju obistinjen je trošak zastupanja po
punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.000,00 kn za zastupanje na 4
ročišta (17.10.17., 21.11.17., 18.01.18., 07.07.21.) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, obrazloženi podnesak od 15.01.18. iznos od 1.000,00 kn, što iznosi 6.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.500,00 kn na ime PDV-a, tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 7.500,00 kn. Trošak pristojbe odgovora na tužbu nije priznat jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je prvotuženik doista imao taj trošak.
Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20, 1/21).
Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.
U Splitu 28. ožujka 2022.
S. M.. sc. Z.
T.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA: tužitelju
pun tuženika
u spis
Broj zapisa: eb308-81800
Kontrolni broj: 0e5f3-bff81-1cf9d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
