Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 33 Gž Ovr-1845/2019-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKE HRVATSKE, za Ministarstvo financija, sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika ULJANIK PLOVIDBA d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-116/2019-9 od 29. travnja 2019., dana 28. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-116/2019-9 od 29. travnja 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci ovog rješenja odlučeno je:

Sud se oglašava nenadležnim, ukida u cijelosti rješenja Ovr-116/19-3 od 8. ožujka 2019. i Ovr-116/19-4 od 13. ožujka 2019. i sve radnje poduzete po njima te odbacuje prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od **.**.2019.

Nalaže se ovršeniku Uljanik Plovidba d.d. Pula da ovrhovoditelju isplati trošak ovoga postupka od 29.035,00 kuna u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupu (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 107/17) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine a ovršeniku dosudi trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U predmetnom postupku žalitelj kao ovršenik podnio je **.**.2019. prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, te prijedlog radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sve na temelju čl. 210. OZ.

5. Rješenjem posl. br. Ovr-116/19-3 od 8. ožujka 2019. sud je udovoljio prijedlogu te naložio Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave – izvršnog rješenja Ministarstva financija citiranih u izreci tog rješenja, do konačne odluke suda povodom prijedloga ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim, odnosno do drugačije odluke suda, a rješenjem posl. br. Ovr-116/19-4 od 13. ožujka 2019., udovoljio je prijedlogom i pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenim.

6. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja i žalbe, radi ukidanja po službenoj dužnosti navedenih rješenja, sud je donio pobijano rješenje kojim se oglasio nenadležnim, citirana rješenja ukinuo kao i sve poduzete radnje te odbacio prijedlog, a ovršeniku naložio da ovrhovoditelju isplati trošak postupka u iznosu od 29.035,00 kuna.

7. U obrazloženju pobijanog rješenja sud se pozvao na odredbe čl. 51. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/2016, 106/2018, dalje: OPZ) prema kojem poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza obavlja Ministarstvo financija republike Hrvatske preko upravnih organizacija u svom sastavu, čl. 140. st. 2. OPZ, prema kojem su ovršen isprave, između ostalog, rješenje o utvrđivanju poreza, te čl. 146., prema kojem ovrhu provodi porezno tijelo ako je porezni dug poreznog dužnika dospio, a prema čl. 151. OPZ, na ovrhu se primjenjuje zakon kojim se uređuje ovršni postupak i zakon kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima ukoliko Općim poreznim zakonom nije uređeno drugačije.

Radi toga je sud zaključio, na temelju čl. 16. ZPP, da se radi o postupku koji nije u sudskoj nadležnosti, te odbacio prijedlog ovršenika jer prisilnu naplatu poreznog duga u skladu s čl. 51. st. 1. OPZ provodi Ministarstvo financija Republike Hrvatske preko upravnih organizacija u svom sastavu.

8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je, da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

9. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ propisano je, da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

10. U konkretnom slučaju naplata nije izvršena na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ, u kojoj su odredbi taksativno navedene ovršne isprave, te se odredbom čl. 210. OZ uređuje zaštita ovršenika kod izravne naplate na temelju tih ovršnih isprava.

11. U konkretnom slučaju doneseno je rješenje o ovrsi Ministarstva financija, te su na temelju tog rješenja, provedene radnje radi naplate. Radi toga ovršenik zaštitu može tražiti samo u postupku pred upravnim tijelom, u kojem je doneseno rješenje o ovrsi (a iz spisa predmeta proizlazi da je na taj način i postupio).

12. Radi toga je zakonito rješenje suda kojim se oglasio nenadležnim, te svoja rješenja, kojima je postupio po prijedlogu ovršenika, ukinuo i odbacio prijedlog ovršenika.

13. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. ožujka 2022.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović