REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:2-Ps-95/20-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika D. P. iz Z., radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2022. u prisutnosti R. C. D., zamjenice ODO i tuženika, 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se D. P., OIB:… iseliti iz stana u Z., V. V. …, III kat, površine 40,47 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. … K.O. G. koja odgovara po katastarskoj izmjeri čestici br. 2907/15 K.O. D., te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, putem Državnih nekretnina d.o.o., OIB: 79058504140, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tuženiku D. P. iz Z., B. … isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 18.211,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 5.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 607,05 kn za razdoblje do 27. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica stana pobliže opisanog u stavku I. izreke presude na temelju čl.47. Zakona o privatizaciji ("Narodne Novine" 21/96, 71/97, 73/00) odnosno čl.49. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne Novine" 145/10, 70/12), sada čl.65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 94/13, 18/16), jer isti nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne Novine" 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 118/99) odnosno koje nisu unesene u temelji kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije prema Zakonu o privatizaciji ("Narodne Novine") te da opisani stan od 2004. bez valjane pravne osnove koristi tuženik, pa kako isti ne plaća režijske troškove niti naknadu za korištenje to tužiteljica predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude odnosno naložiti tuženiku da joj na ime naknade za korištenje stana isplati iznos od 47.094,10 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate, pobliže opisano u tužbi, sve temeljem čl.161. i čl.165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje:ZV) u vezi s Odlukom Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne Novine" 120/00; dalje:Odluka).

1.1. U konačnici tužiteljica navodi da je tuženik njoj isplatio iznos od 44.719,75 kn na ime dijela glavnice i kamata za razdoblje od travnja 2014. do ožujka 2020., pa za taj iznos povlači tužbu (u tom je pravcu odlučeno na ročištu 7. srpnja 2021.).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uputio molbu Općinskom državnom odvjetništvu da mu odobri plaćanje duga u ratama, a tijekom prethodnog postupka navodi da je predmetni stan pripadao Gradu Z., da je na poziv Državnih nekretnina d.o.o. platio 44.719,00 kn te da nema u vlasništvu nikakvih nekretnina i nema kamo otići.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, izvadak iz otvorenih stavaka, dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju od 6. veljače 2008., dopis Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 16. svibnja 2012., zapisnik s uviđaja od 19. srpnja 2012. i 13. travnja 2018., zapisnik od 20. prosinca 2006., Odluku o izuzimanju društvenih stanova iz procjene vrijednosti društvenog kapitala poduzeća od 6. svibnja 1992., Odluku o pretvorbi od 10. lipnja 1992., dopis A.-M. od 19. svibnja 2008., prijepis posjedovnog lista, rješenje nadležnog tijela od 27. lipnja 2007., uplatnice, dopis Udruga HVIDRA Maksimir od 29. svibnja 2007. i potvrdu CERP-a od 8. siječnja 2021. te saslušao tuženika.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, prema čl. 8. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je Radnički savjet A. M. 6. svibnja 1992. donio odluku kojom izuzima iz procjene vrijednosti društvenog kapitala stanove koji su u istoj odluci precizno opisani, uz naznaku nositelja stanarskog prava, među kojima se sporni stan ne nalazi,

-da je A. Me.10. lipnja 1992. donio odluku o pretvorbi,

-da je pri Gradskom uredu za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada 20. prosinca 2006. sastavljen zapisnik iz kojeg proizlazi da je nepozvan pristupio tuženik te izjavio da mu je predmetni stan prepustila osoba koja je dobila drugi stan od nadležnog ministarstva, da račune podmiruje na svoje ime odnosno na ime ranijeg korisnika te da nije u mogućnosti stan predati Gradu Z. zbog skromnih imovinskih prilika, narušenog zdravlja i nemogućnosti pronalaska alternativnog smještaja, pa moli da se njegov status u tom stanu legalizira,

-da je Udruga HVIDRA Maksimir dopisom od 29. svibnja 2007. zatražila od gradonačelnika Grada Z. stambeno zbrinjavanje za tuženika na način da mu se omogući korištenje predmetnog tog stana prodajom, najmom ili na drugi način,

-da je rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 27. lipnja 2007. naloženo tuženiku platiti određeni iznos na ime komunalne naknade za predmetni stan,

-da je tuženik Državnim nekretninama d.o.o. 10. studenog 2020. uplatio iznos od 44.719,75 kn,

-da je Hrvatski fond za privatizaciju dopisom od 6. veljače 2008. obavijestio nadležno tijelo Grada Z. o tome da je Odlukom Radničkog savjeta društvenog poduzeća A. M. od 6. svibnja 1992. odlučeno da se stanovi na kojima postoji stanarsko pravo izuzimaju iz vrijednosti društvenog kapitala, što se odnosi, između ostalog, na taksativno navedenih 165 stanova u Z., ali da predmetni stan nije na opisani način izuzet iz društvenog kapitala niti je procijenjen u postupku pretvorbe spomenutog društva, slijedom čega je imovina iz čl. 47. Zakona o privatizaciji u svezi koje će se provesti upravni postupak i upravnim aktom riješiti o pravnom statusu tog stana,

-da je A. M. dopisom od 19. svibnja 2008. obavijestio Hrvatski fond za privatizaciju da predmetni stan nije obuhvaćen odlukom Radničkog savjeta od 6. svibnja 1992. zbog greške odnosno omaške tadašnjeg izrađivača te odluke,

-da je nadležno tijelo Grada Z. dopisom od 16. svibnja 2012. obavijestilo Agenciju za upravljanje državnom imovinom o tome da im se dostavlja, kao vlasniku prema čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom, dokumentacija u svezi s predmetnim stanom i bespravnim korisnikom - ovdje tuženikom,

-da je u zapisniku s uviđaja na licu mjesta od 19. srpnja 2012., sastavljenom od strane Agencije za upravljanje državnom imovinom, evidentirana izjava tuženika da sporni stan koristi od 2004. te konstatacija službene osobe u pravcu da je stan uredan i održavan, dok je u zapisniku od 13. travnja 2018. evidentirana izjava tuženika da je HRVI te da živi od mirovine, a svjestan je dugovanja po osnovi korištenja stana iz spreman ga je podmiriti,

-da Državne nekretnine d.o.o. u izvatku otvorenih stavaka sa stanjem za dan 21. veljače 2019. zadužuju tuženika za ukupan iznos od 36.204,59 kn za razdoblje od svibnja 2014. do siječnja 2019. pa nadalje,

-da je tuženik Državnim nekretninama d.o.o. 3. lipnja 2019. uplatio iznos od 8.000,00 kn na ime korištenja stana,

-da Centar za restrukturiranje i prodaju u izvatku iz otvorenih stavaka sa stanjem na dan 29.11.2019. zadužuju tuženika za iznos od 29.770,90 kn za razdoblje od lipnja 2012. do ožujka 2014.,

-da je Centar za restrukturiranje i prodaju zadužio tuženika za iznos 18.211,50 kn za razdoblje od lipnja 2012. do ožujka 2014. sa stanjem na dan 20. studeni 2020.,

-da je Centar za restrukturiranje i prodaju 8. siječnja 2021. izdao potvrdu u pravcu da sporni stan nije unesen niti procijenjen u vrijednost temeljnog kapitala društvenog poduzeća A. M. u postupku pretvorbe,

-da je u zk.ul.br. … k.o. G. upisana zk.čbr. …, … i … - sve oranica (gradilište) ukupne površine 186 čhv kao društveno vlasništvo s pravom korištenja zemljišta radi izgradnje višekatnih stambenih zgrada u korist Gradskog stambenog poduzeća Z…,

-da je u posjedovnom listu … k.o. D. evidentirana kčbr. … - stambena zgrada V. V. …, Z. a kao posjednik (korisnik) je evidentirano P.

s. p.Z..

6. Sud je kao iskren i uvjerljiv prihvatio iskaz tuženika u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je u predmetni stan uselio 2004. na način da mu je prijatelj predao ključeve istog, a on mu je zauzvrat isplatio određeni novčani iznos, da je o useljenju obavijestio Grad Z., da je od Državnih nekretnina dobio poziv da plati zaostatke, da s tužiteljicom nije sklopio nikakav ugovor o najmu, ali je dobio ponudu da otkupi taj stan, međutim, postojao je dug i stoga otkup nije bio moguć te da on u stanu živi sam, nema nikakvih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti, plaća režije i mirovina mu iznosi 4.000,00 kn.

7. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana prema čl.56.st.3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne Novine" 52/18) te da tuženik, koji ga za stanovanje koristi od 2004., nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed istog.

8. Navode i iskaz tuženika da u spornom stanu živi od 2004., da nema u vlasništvu nikakvih nekretnina te da nema kamo otići sud je cijenio kao prigovor prava na dom, pa u tom smislu valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

8.1. Stoga su u ovoj pravnoj stvari razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

8.2. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika u trajanju 18 godina je razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženik upravo istu može smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje:ZV) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužiteljice s obzirom da tuženik ničim nije dokaza da bi imao pravo na posjed predmetne nekretnine.

8.3. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći da tužiteljica, sukladno čl. 30. ZV-a, ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove. Međutim, tužiteljica nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana.

8.4. Slijedom navedenog, sud nalazi da bi iseljenjem tuženika iz predmetnog stana tužiteljica dobila u posjed stan koji u naravi ne bi sama koristila, već bi u njega očito uselila drugu privatnu osobu ili ga prodala i tako stekla određenu imovinsku korist, slijedom čega sud zaključuje da u nedostatku legitimnog cilja koji bi se očitovao u zaštiti prava i sloboda drugih privatnih osoba, a što ovdje tužiteljica nije, eventualno opravdanje mjera iseljenja tuženika obvezom zaštite prava vlasništva tužiteljice ili pak gospodarskom dobiti nije moguće smatrati relevantnim odnosno dostatnim u smislu prethodno navedenih odredaba Ustava i Konvencije.

8.5. Kod toga posebno valja napomenuti da tužiteljica ničim nije dokazala da tuženik ne bi plaćao režijske troškove, a okolnost što postoji dug na ime naknade za korištenje tog stana u visini najamnine koju bi tužiteljica mogla ostvarivati sama po sebi ne predstavlja prekomjerni teret u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava, posebice ako se ima u vidu činjenica da je tuženik tijekom parnice udovoljio u većem dijelu zahtjeva tužiteljicu za isplatu takve naknade.

8.6. Stoga sud nalazi da ne postoji prijeka, neodgodiva potreba za iseljenjem tuženika, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem prethodno citiranih propisa.

9. U odnosu pak na dio tužbenog zahtjeva usmjeren na isplatu ističe se da tuženik, kao nepošteni posjednik, nije tužiteljici za sporno razdoblje platio naknadu za korištenje predmetnog stana, slijedom čega je u obvezi naknaditi tužiteljici sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, a to je svakako najamnina koju nije plaćao, a koju bi bio dužan plaćati i to u mjesečnom iznosu od po 607,05 kn (15 kn/m2 prema Odluci), što za utuženo razdoblje iznosi ukupno 18.211,50 kn, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.165.st.1. ZV-a.

9.1. Tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata prema čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja teče od 28. ožujka 2022. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 607,05 kn za razdoblje do 27. ožujka 2022. valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženika u iznosu najamnine koju bi inače plaćao za predmetnu nekretninu (da je bio u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku i tuženik dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke u govornom odnosu (tako i Gž-385/2018, Županijski sud u Šibeniku, slično Gž-5245/10 i Gž-688/15 Županijski sud u Zagrebu).

10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5. ZPP-a, a isti je odmjeren u skladu s Tbr.7-9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 4.12.2020. te pristup na ročišta 12.11.2020., 7.7.2021. i 10.2.2022. po 1.000,00 kn te za sastav podneska od 20.1.2021. iznos od 250,00 kn - sveukupno 5.250,00 kn.

U Zagrebu, 28. ožujka 2022.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužiteljica

2. tuženik