REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-2061/18

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. B. p.l.c., T. B. C., S., M., R.. N.: O.:…, koji je zastupan po generalnom punomoćniku T. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. M.,

iz S., O.: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne

rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. P.,

odvjetnika u S. i tuženog te proglašenja presude od 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. D., iz S., posl. br. O.-1295/18 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim

je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju, iznos od 9.655,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.910,20 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika H. D., iz S., posl. br. O.-

1295/18 od 16. srpnja 2018. temeljem priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 9.655,00 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je naveo da osporava predmetno rješenje u cijelosti. Tuženik je naveo da u banci tužitelja nikada nije podigao nikakav kredit, stoga da predmetno dugovanje ne postoji.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem otvorenih stavaka na dan 6. srpnja 2018., podataka M. R. o prebivalištu/boravištu tuženika, F. B. p.l.c. -

P. uvjeta U. o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H. sklopljeni

na dan 10. listopada 2017., Ugovora o zahtjevu za jamstvo, produljenja datuma dospijeća, srpnja 2018., podataka M. R. o prebivalištu/boravištu tuženika, F. B. p.l.c. –

Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H., dodatka

1. – tarifa naknada, preslika osobne iskaznice tuženika i njegove Visa kartice, te fotografije tuženika s njegovom osobnom iskaznicom, specifikacije visine utužene tražbine s potvrdom, priopćenja H.-a pod nazivom: „oprezno s kreditima s Interneta“ od 30. rujna 2016., popisa kreditnih i financijskih institucija sa sjedištem u EU koje mogu neposredno pružati uzajamno priznate usluge na području R., dozvole M. agencije za nadzor financijskih usluga br. O.:599/17 od 18. svibnja 2017., povijest komunikacije tužitelja i tuženika.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Čitanjem naprijed navedene dokumentacije F. banke, sud je utvrdio:

- da temeljem dozvole M. agencije za nadzor financijskih usluga F.

B. p.l.c. ima dozvolu za pružanje financijskih usluga izvan M. te da je ista ovlaštena na pružanje financijskih usluga na području E. unije,

- da je prema priloženom popisu H. narodne banke F. B. p.l.c.

ovlaštena za pružanje financijskih usluga na području R. H., jer ima sjedište

u E. uniji,

- da se u konkretnom slučaju radi o sklapanju ugovora o kreditu on line, dakle o kreditu putem Interneta,

- da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen tako što je tuženik posjetio Internet stranicu tužitelja i slijedio upute za dobivanje kredita on line tj. putem interneta, a što je sve razvidno iz priložene e-mail komunikacije,

- da je tuženik kao klijent odabrao za jamca trgovačko društvo S. D. i potom potvrdio da se slaže s uvjetima tužitelja te dostavljanjem potrebnih podataka (ime, O. i adresu) sklopio predmetni Ugovor o zahtjevu za jamstvo, koji je uvjet za sklapanje Ugovora o kreditu,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen sukladno čl. 3.2.c) i 3.8. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H., dakle trenutkom potpisa

Ugovora o kreditu od strane korisnika, a koji potpisani ugovor je tuženik kao korisnik poslao tužitelju,

- da u konkretnom slučaju priliježe Ugovor o kreditu naslovljen kao „F. B. p.l.c. - Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H. sklopljeni na dan 10. listopada 2017.“, a koji ugovor je potpisan od strane korisnika D.

M. i to na str. 25 spisa, što je materijalni dokaz o sklopljenom ugovoru o kreditu, sukladno čl. 3.2.c) i 3.8. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H.,

- da je iznos kredita 9.540,00 kn (glavnica), 115,00 kn (premija) te da je kredit trebalo otplatiti u 5 mjesečnih obroka, s efektivnom kamatnom stopom 8,02%,

- da je navedeni iznos kredita tuženik primio na svoj račun u S. banci i to na način da je njemu isplaćeno 6.000,00 kn, a trgovačkom društvu S. D. 3.540,00 kn za jamstvo za povrat kredita,

- da je tuženik u svom navodu s ročišta od 9. studenog 2021. potvrdio da je na svoj račun u S. banci primio 6.000,00 kn po predmetnom kreditu zbog čega nije bilo potrebe pribavljati te podatke od S. banke, (str. 68.-69. spisa),

- da je tuženik u svom navodu s ročišta od 9. studenog 2021. potvrdio da je predigao taj iznos od 6.000,00 kn, a je li tuženik taj iznos novca zadržao za sebe ili dao trećoj sobi to nije odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari,

- da tuženik nije vratio predmetni iznos kredita, što proizlazi iz otvorenih stavki tužitelja, ali i navoda samog tuženika,

- da iz otvorenih stavki proizlazi da je visina duga 9.655,00 kn što je u suglasnosti sa sadržajem ugovora o kreditu (9.540,00 kn (glavnica), 115,00 kn (premija) = 9.655,00 kn),

- da je dospijeće bilo 9. studenog 2017., jer tuženik nije platio niti jednu od 5 rata kredita slijedom čega je predmetni ugovor raskinut i sve rate su dospjele prema čl. 8.1. i 11.9. standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u R..

8. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu koji je sklopljen temeljem on line ponude. Kreditor je tužitelj F.

B. p.l.c., a korisnik kredita je tuženik D. M.. Sam Ugovor sklopljen je nakon što je tuženik potpisao Ugovor o kreditu naslovljen kao „F. B. p.l.c. - Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H. sklopljeni na dan 10.

listopada 2017.“ i tako potpisani ugovor dostavio tužitelju koji mu je potom iznos kredita uplatio na njegov račun u S. banci sukladno posebnim uvjetima (tuženiku isplaćeno 6.000,00 kn, a trgovačkom društvu S. D. 3.540,00 kn za jamstvo za povrat kredita).

9. Navod tuženika da on ništa nije potpisao ukazuje se kao nelogičan i neuvjerljiv, jer je tužitelj dostavio u spis potpisani primjerak ugovora o kreditu (str. 25 spisa).

Za istaknuti je da tuženik nije osporio da to ne bi bio njegov potpis. Osim toga, laičkom usporedbom potpisa na ugovoru i potpisa na prigovoru na rješenje o ovrsi razvidno je da nema razlike.

10. Stoga dakle, materijalni dokazi priloženi u spis osporavaju navode tuženika da on nije korisnik predmetnog kredita. S druge pak strane, tuženik niti jednim dokazom nije dokazao svoju tvrdnju da predmetno dugovanje u odnosu na njega ne postoji, a to je dužan dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st.1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

11. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, propisano je da ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene na namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

12. Sijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je osnovan. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbama odredbi čl. 1021. st. 1. ZOO-a i Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H. sklopljenih na dan 10. listopada 2017. te Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u H., sve u svezi s odredbom čl. 9. ZOO-a te čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/21) i čl. 112. st. 1. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem se traži isplata iznosa od 9.655,00 kn sa zateznim kamatama od 10. studenog 2017. do isplate na način kako je to specificirano u izreci presude.

Za istaknuti je da tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

13. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) 9.655,00 i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.110,20kn (sastav prijedloga za ovrhu (sada tužbe) u iznosu od 330,00 kn i javnobilježnička nagrada u iznosu od 750,00 kn te trošak dostave u iznosu od 30,20 kn). Tom iznosu pridodan je iznos daljnjeg troška nastalog vođenjem parničnog postupka i to za zastupanje na 1 ročištu (09.11.21) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od 750,00 kn, za sastav jednog obrazloženog podneska od 1. listopada 2018. iznos od 750,00 kn, kao i iznos pristojbe presude od 300,00 kn, što iznosi 1.800,00 kn. Stoga je sveukupni trošak tužitelja 2.910,20 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/21). Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Nadalje, odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka, dakle troška ovršnog i parničnog postupka koji čine jedinstvo, sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Stoga zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

22. Zbog svega naprijed navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Splitu 28. ožujka 2022.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u S. putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP).

DNA: tužitelju po pun

tuženo

m u

spis