Poslovni broj: 30 P-3595/2020-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. N. iz Đ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika U. L. C. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici N. P., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbi članka 335. stavak 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2012., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku vratiti tužitelju iznos od 17.603,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.852,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 17.603,42 kn koje je neosnovano stekao naplatom zadužnice i obustavom njegove mirovine nakon prijevremenog raskida ugovora o financijskom leasingu koji su stranke zaključile 4. rujna 2008.

2. Svoj zahtjev za isplatom tužitelj temelji na činjenici da mu je tuženik nakon raskida ugovora o leasingu nastavio naplaćivati mjesečne rate leasinga, ustezanjem njegove mirovine i izravnom naplatom bjanko zadužnice, iako je sve dugovane rate (njih pet u iznosima od po 292,00 CHF) koje su dospjele do raskida ugovora o leasingu platio, a vratio je i predmet leasinga. S obzirom na to da za iznos od 17.603,42 kn koji mu je naplaćen nakon raskida ugovora nije bilo pravne osnove, zahtijeva da mu ga tuženik vrati s kamatom od podnošenja (ove) tužbe. Situaciju koja je nastala – vratio je vozilo i još mora u cijelosti platiti vrijednost vozila sa svim troškovima, drži protivnom načelu jednakosti činidaba iz članka 7. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje ZOO).

3. Zahtjev za vraćanjem bjanko zadužnice odbijen je presudom P-687/2013-50 od 14. lipnja 2019. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 2. srpnja 2019. Istog dana postalo je pravomoćno i rješenje od 14. lipnja 2019. kojim je odbačena tužba u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje nedopuštenom prisilnu naplatu na temelju bjanko zadužnice OV-16448/2008 od 3. rujna 2008.

4. Radi utvrđenja istinitosti svojih navoda i osnovanosti kondicijskog zahtjeva tužitelj je predložio razgledati ugovor o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a br. 02043/RK od 4. rujna 2008. s otplatnim planom (list 4 i 5), raskid ugovora o financijskom leasingu od 24. veljače 2009. (list 7), protokol o preuzimanju predmeta najma od 23. veljače 2009. (list 8), potvrdu PU Osječko-baranjske, PP Đakovo od 29. siječnja 2010. (list 9), izvadak iz očevidnika o redoslijedu plaćanja (list 14) i potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. listopada 2012- (list 15), pribaviti podatke od Financijske agencije, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatske poštanske banke d.d. o iznosima koji su na temelju bjanko zadužnice OV- 16448/08 naplaćeni u razdoblju od 4. rujna 2008. do 21. rujna 2012. te provesti financijsko vještačenje.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 17 i 18) i kasnije tijekom postupka priznao činjenicu da je, kao davatelj leasinga, naplatio svoje potraživanje u iznosu i na način kako se tvrdi u tužbi, ali osporava da bi to bilo bez pravne osnove. Tvrdi da je naplata učinjena na temelju konačnog obračuna u svemu u skladu sa sklopljenim ugovorom o financijskom leasingu, članku 11. Općih uvjeta tuženika o financijskom leasingu koji su njegov sastavni dio i Zakonom o leasingu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

6. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati ugovor o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a br. 02043/RK od 4. rujna 2009. (list 20 i 21), Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (list 22 do 25), izvadak iz knjigovodstvenih isprava tuženika (list 34 i 35), dopis Hrvatske poštanske banke d.d. od 23. ožujka 2012. upućen tužitelju, zahtjev tuženika od 11. listopada 2010. upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi zapljene tužiteljevih primanja na temelju njegove izjave o zapljeni primanja (list 37), dopis tuženika od 5. svibnja 2011. upućen Financijskoj agenciji radi izravne naplate zadužnice OV-16448/2008 na teret računa tužitelja (list 38), dopis Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koji je 30. siječnja 2015. upućen tuženiku radi očitovanja na predstavku tužitelja (list 39) s odgovorom (list 43), konačni obračun od 16. siječnja 2012. (list 40), pregled plaćanja potraživanja (list 44), pregled plaćanja po ugovoru o leasingu 02043/RK – izvod iz poslovnih knjiga (list 47 do 49), popis dužnika ustega za 10.2015. u korist tuženika (list 55), podatke o iznosima koji su temeljem izjave o zapljeni primanja broj 02043/RK ustegnuti s mirovine tužitelja od 14. srpnja 2011. do 13. listopada 2015. (list 60 i 61), specifikacija naplata OV-16448/08 izravnom naplatom (list 66 i 67), potvrdu tužitelja od 27. studenog 2015. (list 75), sažetak konverzije na dan 27. siječnja 2016. (list 76) i izvansudsku prepisku stranaka o konverziji ugovora o kreditu (list 77 do 87) i Pregled kamatnih stopa tuženika (list 88 do 92) te saslušati svjedokinju Anitu Petrov.

7. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu, sud je utvrdio da među strankama nema spora o sljedećim činjenicama:

- da su stranke 4. rujna 2008. sklopile ugovor o financijskom leasingu osobnog vozila Daica Sandero Ambiance 1.4.,

- da je tužitelju vozilo isporučio dobavljač A. kuća L. d.o.o. iz Š. P., - da je vrijednost vozila iznosila 16.549,32 CHF

- da je učešće tužitelja iznosilo 0,00 CHF

- da je ukupno ugovoreno 84 mjesečnih leasing rata plativih u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja - da je tužitelj trebao plaćati mjesečnu naknadu (leasing ratu) 265,42 CHF

- da se tužitelj obvezao platiti 585,51 CHF administrativnih troškova

- da su stranke ugovorile da sastavni dio ugovora predstavljaju Opći uvjeti za leasing pokretnina i motornih vozila koji su predani tužitelju,

-da su stranke radi osiguranja tražbine tuženika ugovorile instrumente osiguranja: policu kasko osiguranja, zadužnicu i izjavu o zapljeni plaće (mirovine) tužitelja,

- da je tuženik 24. veljače 2009. zbog neplaćanja (niti jedne) naknade za leasing jednostrano raskinuo ugovor, preuzeo vozilo od tužitelja i pokrenuo naplatu na osnovi instrumenata osiguranja (zadužnica i izjava o zapljeni mirovine) i to radi naplate preostalih mjesečnih naknada za leasing do isteka vremena na koji je ugovor zaključen i ostalih troškova,

- da je tuženik naplatio utuženo potraživanje od 17.603,42 kn i to na način da je 500,00 kn naplaćeno izravnom naplatom zadužnice Ov-16448/08 23. svibnja 2011., dok je iznos od 17.013,00 kn naplaćen ustezanjem tužiteljeve mirovine svaki mjesec počevši od mirovine za lipanj 2011. do zaključno mirovine za listopad 2012.

8. Sporna je osnovanost zahtjev za isplatu imajući na umu pravno shvaćanje tužitelja da su nakon podmirenja naknada za leasing koje su dospjele do otkaza ugovora o leasingu i vraćanjem objekta leasinga tuženiku prestale njegove obveze prema sklopljenom ugovoru.

9. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je tuženikova tražbina, radi ostvarenja koje je izvršena naplata utuženog iznosa i nakon raskida ugovora o leasingu, prestala time što je tužitelj predao vozilo društvu P. A. d.o.o. - ovlaštenom partneru tuženika.

10. Ugovor o leasingu ima elemente ugovora o najmu (zakupu) i elemente kupoprodajnog ugovora. U skladu s člankom 35. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj: 135/2006., dalje: Zakon o leasingu 2006), ugovorom o leasingu obvezuje se davatelj leasinga pribaviti objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu. Primatelj leasinga određuje objekt leasinga i dobavljača tog objekta leasinga.

10.1. Primatelj leasinga dužan je davatelju leasinga plaćati naknadu u iznosima, rokovima i na način određen ugovorom o leasingu. (članak 43. stavak 2. Zakona o leasingu 2006). Ako je primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu (članak 45. stavak 1. Zakona o leasingu 2006.) Ako raskine ugovor, davatelj leasinga ima pravo oduzeti objekt leasinga od primatelja leasinga.

11. Tužitelj je na temelju ugovora o leasingu sklopljenim s tuženikom dobio na uporabu predmetno motorno vozilo koje je mogao koristiti te je bio dužan plaćati ugovorene obroke leasinga. S obzirom na to da tužitelj svoju obvezu nije u cijelosti ispunio, jer nije platio tuženiku niti jednu naknadu za leasing, tuženik je u skladu sa ugovorom prijevremeno raskinuo ugovor, preuzeo vozilo i pokrenuo postupak radi naplate preostalih mjesečnih naknada za leasing do isteka vremena za koje je ugovor zaključen i to aktivacijom instrumentima osiguranja svoje tražbine.

12. U skladu s člankom 43. stavkom 2. Zakona o leasingu 2006 i točkom 11.3. Općih uvjeta (koji su sastavni dio ugovora o leasingu) tuženiku pripadaju preostale mjesečne naknade za leasing do isteka vremena na koji je ugovor zaključen uvećane za troškove. Provedenim je financijskim vještačenjem utvrđeno da je u trenutku otkaza ugovor o leasingu potraživanje tuženika prema tužitelju iznosilo 17.654,93 CHF. Taj se dug sastojao od 957,36 CHF dospjelih redovnih kamata i troškova, 27,89 CHF dospjelih zateznih kamata i 16.669,69 CHF glavnice s time da je do otkaza ugovora dospjelo 866,67 CHF glavnice (naknade za leasing), a 15.803,02 CHF te naknade dospjelo je u trenutku otkaza.

12.1. Isto je potraživanje nakon otkaza uvećano za dospjele troškove nalogoprimca tuženika P. A. d.o.o koje je izvršilo intervenciju oduzimanjem vozila, troškove neuspjele intervencije, ležarine, procjene i prodaje vozila (list 203 do 209), u svemu kako je među strankama ugovoreno.

12.2. Istovremeno je tuženik primjenom spomenutih odredbi Općih uvjeta svoje potraživanje umanjio za iznos koji je postignut prodajom predmetnog osobnog vozila (7.383,71 CHF) te za uplate koje je izvršio tužitelj prije i nakon otkaza ugovora ugovora o leasingu.

13. U trenutku kad je tužitelj podnio ovo tužbu radi stjecanja bez osnove njegovo je dugovanje prema tuženiku iznosilo 12.607,87 CHF.

14. Imajući na umu navedena utvrđenja, ne može se prihvatiti da je iznos od 17.603,42 kn koji se odnosi na 17.013,00 kn koji su naplaćeni ustegom njegove mirovine od srpnja 2011. do studenog 2012. te 590,42 kn naplaćen na temelju zadužnice, plaćen bez osnove.

15. U odnosu na sadržaj obveze tužitelja na ispunjenje naknade za leasing valja naglasiti da je sklapanjem ugovora o leasingu tužitelj preuzeo ne samo prava već i obveze (članak 336. stavak 1. ZOO-a) te da je prihvatio opće uvjete ugovora koji ga obvezuju (članak 295. stavak 5. ZOO-a). Imajući na umu da je tuženik u cijelosti ispunio svoje obveze iz ugovora o leasingu jer je prema zahtjevu tužitelja kao primatelja leasinga pribavio objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga kojeg je odredio primatelj leasinga (članak 40. stavak 1. Zakona o leasingu 2006), a tužitelj istovremeno nije ispunio svoju ugovorenu i zakonsku obvezu da mu plati ugovorenu naknadu za leasing (članak 43. stavak 2. Zakona o leasingu 2006) nije suprotno načelu jednakosti stranaka obvezati tužitelja da to učini. Svrha ugovora o sklapanju leasinga za tuženika nije bila da stekne vozilo koje je odabrao tužitelj nego da mu se plati naknada za pribavljeni objekt leasinga. Prema tome ne može se tvrditi da je ispunjena svrha zbog koje je tuženik zaključio ugovor time što mu je tužitelj vratio objekt leasniga. Naprotiv, u skladu s ugovorom i načelom ravnopravnosti stranaka, tuženik je svoje potraživanje umanjio za cijenu postignutu prodajom vozila, a prema konačnom obračunu koji je sastavljen u skladu s ugovorom.

16. Imajući na umu da je utvrđenje ovog suda kako je iznos od 17.603,42 kn koji je naplaćen nakon raskida ugovora o leasingu izravnom naplatom zadužnice i ustegama na tužiteljevoj mirovini, plaćen na temelju članka 43. stavka 2. Zakona o leasingu i točke 11.3. općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora o leasingu, nisu osnovane tvrdnje tužitelja da je riječ o stjecanju bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a. Zato je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

17. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka tuženiku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a troškovi. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za:

- sastav odgovora na tužbu od 13.12.2012. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- zastupanje na pripremnom ročištu 6.3.2015. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- zastupanje na pripremnom ročištu 15.10.2015. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- sastav podneska od 14.06.2017. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- sastav podneska od 8.2.2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- sastav podneska od 21.9.2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- sastav podneska od 13.11.2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- zastupanje na glavnoj raspravi 4.2.2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- zastupanje na glavnoj raspravi 3.5.2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- sastav žalbe od 28.6.2019. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10/1 OT)

- sastav podneska od 16.11.2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT)

- zastupanje na glavnoj raspravi 19.3.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- zastupanje na glavnoj raspravi 15.6.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

- zastupanje na glavnoj raspravi 24.2.2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT)

što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi 17.812,50 kn. Tome treba dodati trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 1.040,00 kn pa je ukupno dosuđena tuženiku naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 18.852,50 kn. Tuženiku je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata na naknadu troškova postupka tekuća od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. ožujka 2022.

Sutkinja:

Ivana Čačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. G. M., odvjetnik iz Z.

2. S. S., odvjetnik iz Z.